Dozvoljenost braka sa osobom koja je ateista

Pod pojmom ateistkinja podrazumijeva se osoba koja uopće ne vjeruje u Boga, negira i ne priznaje vjeru niti poslanike, niti Objavu, niti Budući svijet. S obzirom da je brak sa mnogoboškinjom zabranjen, na osnovu autentičnih dokaza, brak sa ovakvom osobom, koja ništa ne priznaje, preče je da bude zabranjen čak i od braka sa mnogoboškinjom. Razlog ovakvoj eksplicitnoj i posve rigoroznoj zabrani je očigledan. Mnogoboškinja vjeruje da Bog postoji, iako je njeno vjerovanje neispravno, s obzirom da Mu je pripisala drugove i druge bogove, uzimajući ih kao posrednike kod Allaha, što je u islamu apsolutno zabranjeno i nedopustivo. O njima govori Kur’an Časni:

A da ih upitaš: “Ko je stvorio nebesa i Zemlju?”, sigurno bi rekli Allah. (Lukman, 25)

Samo Bogu treba biti iskreno odan. Zaista će Bog suditi onima koji uzimaju zaštitnike mimo Njega govoreći:

“Mi ih obožavamo samo zato da nas oni što više približe Allahu.”, sudiće među njima o onome u čemu se oni razilaze. Bog sigurno neće uputiti na Pravi put lažce i nevjernike. (Ez-Zumer, 3)

Muslimanu je kategorički zabranjeno da stupi u brak sa mnogoboškinjom, iako idolopoklonstvo, na kome se zasniva njeno vjerovanje, u osnovi priznaje Boga. 1

Kada je zabranjen brak sa ženom koja u osnovi priznaje Allaha, dž.š., pa kako da ne bude zabranjen brak sa ženom koja niječe sve što nije materija, što je van vidljive prirode, sa onom koja ne vjeruje u Allaha, dž.š., u Sudnji dan, meleke, knjige i poslanike? Nesumnjivo, brak sa takvom ženom je haram i nikako nije dozvoljen. Ovoj grupi pripada i komunistkinja, i na nju se odnosi isti propis kao i na ateistkinju. To je ona komunistkinja koja vjeruje da je vjera opijum za narod i čiji pogled na vjeru se svodi kroz materijalističke poglede na život, tumačeći je kao produkt društva i rezultat ekonomskih previranja u njemu. Komunistkinja je ona koja je uporna u svom komunizmu, jer postoje muslimani i muslimanke koji prihvataju komunističke materijalističke poglede na život, a da ne znaju njegovu suštinu. Takvi su obmanuti, prevareni od strane onih upućenih koji propagiraju to i pozivaju u ekonomski napredak, i oni nemaju veze sa vjerom. Takvim obmanutim ljudima potrebno je najprije objasniti šta je vjera, a šta nevjerstvo, uputiti ga u čistotu vjere, pa ako nakon toga bude ustrajan u nevjerstvu i nastavi sa komunističkom ideologijom, on je kafir, nad njim se sprovode zakoni nevjernika dok je živ i kad umre (ne smije se ukopati u muslimanske kaburove).

Ovaj propis vezan za komunistu odnosi se i na muslimanku.

Komunista za kojeg se zna da pripada tom pokretu u islamu se smatra otpadnikom od vjere i nevjernikom. Stoga, nikako nije dopušteno da se djevojka muslimanka uda za takvog čovjeka, koji slijedi materijalistički pravac koji ne priznaje ništa što nije materija, koji poriče sve religije i smatra religiju bajkom i zaostavštinom neznanja, dekadencijom i iskorištavanjem drugih. Ako je, pak, komunista oženjen muslimankom, dužnost je vladara da ih razvede i da ženi dodijeli djecu kako ih on ne bi zaveo i vjeru im pokvario. 2

Autor “Sulejman Topoljak” iz knjige “Islamsko bračno pravo”.

Reference

  1. Karadavi, Jusuf, Fikh muslimanskih manjina. Kako biti musliman na Zapadu, Libris, Sarajevo, 2004., str. 108-109.
  2. Karadavi, Jusuf, Fikh muslimanskih manjina. Kako biti musliman na Zapadu, Libris, Sarajevo, 2004., str. 105-106.

Vaš komentar