Granice lijepog morala
Neko može pomisliti da se pod borbom sa samim sobom smatra odlikovati se lijepim moralom. Ono što je najpotrebnije jeste umjerenost. Ovdje mislim na sredinu između dva ekstremizma.
Tako je hrabrost, na primjer, lijepo svojstvo, ali kada je na stepenu između ludosmjelosti i kukavičluka. Darežljivost je, u islamu, pohvaljeno djelo, ali, tek, onda kada je između rasipništva i tvrdičluka.
Uzvišeni Allah je ovo pohvalio u Kur’anu:
وَالَّذِينَ إِذَا أَنْفَقُوا لَمْ يُسْرِفُوا وَلَمْ يَقْتُرُوا وَكَانَ بَيْنَ ذَلِكَ قَوَامًا
I oni koji, kad udjeljuju, ne rasipaju i ne škrtare, već se u tome drže sredine. (Kur’an, sura: El-Furkan, ajet 67.)
I za kraj, na drugom mjestu, Uzvišeni Allah kaže:
وَلاَ تَجْعَلْ يَدَكَ مَغْلُولَةً إِلَى عُنُقِكَ وَلاَ تَبْسُطْهَا كُلَّ الْبَسْطِ فَتَقْعُدَ مَلُومًا مَّحْسُورًا
Ne drži ruku svoju stisnutu, a ni posve otvorenu – da ne bi prijekor zaslužio i bez ičega ostao. (Kur’an, sura: El-Isra, ajet: 29.)
Autor teksta “Granice lijepog morala” Amr Halid iz knjige “Moral vjernika”.
