Iskušenja i patnje su čast za vjernike

Iskušenja i patnje su čast za vjernike

Kur’an, posebno nakon Bitke na Uhudu, upozorava na iskušenja i patnje jer su oni neminovnost za vjernike iz nekoliko razloga. Neki od njih su:

• Čišćenje redova vjernika od licemjera bolesnih sr­ca. Jer kada se izmiješa loše sa dobrim, njihovo razd­va­ja­nje je jedino moguće kroz iskušenja i tegobe. Tako se stav­ljanjem na vatru pravo zlato odvaja od lažnog.
  U ovom kontekstu Kur’an govori u suri Ali Imran, od ko­je je oko 80 ajeta objavljeno nakon Bitke na Uhudu:

Allah neće ostaviti vjernike u stanju u kome ste vi vjer­nici sada, već će loše od dobrih odvojiti. (Ali Imran, 179)

Zaista ima ljudi koji se priključuju vjernicima i počnu go­vo­riti kao i oni, a kada ih zadesi patnja i iskušenje na putu vjere, njihova snaga splasne, promjene govor i pona­ša­nje, pa zaniječu sve ono što su ranije tvrdili.
Kur’an, o ovoj kategoriji ljudi, kaže:

I ima svijeta koji veli: “Mi vjerujemo u Allaha!” I ka­da radi Allaha na muke stavljen bude, on smatra da je zlo­stav­ljanje ljudsko kao i Allahova kazna. A da dođe pomoć od Gospodara tvoga, sigurno bi rekli: “Pa uz vas smo bili!” A zar Allah nije Taj Koji dobro zna što je u ljudskim gru­di­ma?! Allah siguno zna one koji vjeruju i On sigurno zna one koji su dvolični. (El-Ankebut, 10-11)

Slično ovoj skupini imamo i drugu skupinu koja nije dos­lje­d­na onome što tvrdi, nego se stanje njenih pripadnika mije­nja zavisno od situacije u kojoj se nađu. O ovoj skupini Kur’an kaže:

Ima svijeta koji Allahu robuje samo na riječi: ako ga za­de­si dobro – uz njega se smiri, a ako ga kakvo iskušenje zadesi – nevjerstvu svome se vrati, pa tako i ovaj i Onaj svi­jet izgubi. To je zbilja gubitak očiti! (El-Hadž, 11)

Patnje i iskušenja kojima su izloženi svi oni koji za sebe tvrde da su vjernici, ono su po čemu se pravi razlika među navedenim skupinama, i ono čime se odstranjuje nečist iz nji­ho­vih redova.

• Odgoj vjernika, oplemenjivanje njihovih osobina, pro­čiš­­ćavanje onoga što je u njihovim srcima, jer oni kroz ova isku­šenja postaju savršeniji i bolji, kao što hrana kuhanjem postaje ukusnija.

Osvrćući se na Bitku na Uhudu, Uzvišeni Allah kaže:

Ako vi dopadate rana, i drugi rana dopadaju. A u ovim danima Mi dajemo pobjedu sad jednima, sad drugi­ma, da bi Allah ukazao na one koji vjeruju i odabrao neke od vas kao šehide – a Allah ne voli nevjernike i da bi čednim uči­nio vjernike, i da bi iskorijenio nevjernike. (Ali Imran, 140-141)

I kaže na drugom mjestu iste sure:

Ti reci: “Sve da ste bili i u staništima vašim, opet bi se oni kojima je propisano da poginu pojavili na mjestima po­gi­bije svoje, da bi Allah iskušao ono što je u vašim grudima i da bi otkrio ono što je u vašim srcima!” (Ali Imran, 154)

• Povećavanje njihovih dobrih djela i položaja kod Uz­vi­š­enog Allaha, jer On podiže njihov stepen i dobra djela; ili, u najmanjem slučaju, oprašta im greške do te mjere da neki hodaju po zemlji, a bezgriješni su, jer su ih ne­vo­lje i tegobe očistile. Pa ako su greške ljudska neminovnost, jer ljudi nisu čisti meleki, i ne garantuje se nikome bezgriješnost osim poslani­ci­ma, pa zaista, Uzvišeni Allah, iz svoje milosti i brige, izlaže vje­r­nike stalnim nevoljama i iskušenjima da bi im se, njihovom strp­ljivošću i samokontrolom izbrisali grijesi, kao što lišće opada sa drveća.

U vjerodostojnoj hadiskoj predaji stoji:

“Muslimana ne pogodi nikakva nedaća ili bolest, niti tuga ili žalost, niti bilo kakva nezgoda, čak ni obični ubod trna, a da mu zbog toga Allah, dž.š., ne oprosti od njegovih grijeha.”(Prenosi Buharija)

Autor teksta je Jusuf El-Karadavi iz knjige “Sabur – strpljivost u Časnom Kur’anu”.