Iz života ashaba Et-tufejl Ibn Amr Ed-Devsi-a
“Bože moj, daj mu neki znak koji će mu pomoći u dobru koje odluči učiniti!” (dio Poslanikove, s.a.v.s., dove za njega)
Tufejl ibn Amr je u džahilijjetu (period prije islama) bio ugledan čovjek plemena Devs. Spadao je među daleko čuvene i poštovane ljude, i u svom i u drugim arapskim plemenima. U njega se lonac s hranom nikada nije micao sa vatre; vrata njegove kuće se nikad nisu zatvorila pred putnikom namjernikom.
Hranio je gladne, umirivao je prepadnute, davao utočište potrebnima. Osim toga, Tufejl je bio veoma rječit, oštrouman i pronicljiv. Bio je pravi pjesnik, čije recitiranje je u tančine isticalo slast i gorčinu njegovih stihova. Jednostavno rečeno, njegove riječi su bile poput sihira ili čarolije. Svoje pleme u malom obalskom naselju po imenu Tihame, Tufejl je napustio i uputio se u pravcu Mekke.
Tako je počelo nadmetanje između Allahovog poslanika Muhammeda, s.a.v.s., i nevjernika plemena Kurejš. I jedna i druga strana je nastojala za sebe pridobiti svakog novog pomagača i tako dobiti podršku za svoje ciljeve. Allahov Poslanik, s.a.v.s., je pozivao vjeri svoga Gospodara. Oružje mu bijaše iman (iskrena vjera) i hakk (istina i pravda). Iz života ashaba Et-tufejl Ibn Amr Ed-Devsi-a Iz života ashaba Et-tufejl Ibn Amr Ed-Devsi-a Iz života ashaba Et-tufejl Ibn Amr Ed-Devsi-a
Kurejšije su se borile protiv njegove misije služeći se svim mogućim sredstvima i oružjima. Tako se Tufejl iznenada nađe u središtu ove borbe, potpuno nespreman i bez imalo želje i namjere. Nije došao u Mekku zbog toga, o sukobu Muhammeda i Kurejšija do tada nije ništa ni čuo. I otuda potječe priča Tufejla ibn Amra ed-Devsija u vezi s ovim sukobom; priča koja se ne može zaboraviti. Čujmo tu vrlo neobičnu priču.
Tufejl kaže: “Došao sam u Mekku. Samo što su me vidjeli uglednici plemena Kurejš, odmah mi priđoše, veoma se srdačno pozdraviše i gostoprimljivo me primiše i smjestiše kod sebe.
Onda se kod mene sakupiše najstariji i najugledniji njihovi saplemenici te mi rekoše: ,O Tufejle, došao si u naš kraj, pa neka znaš da ovdje ima čovjek koji za sebe tvrdi da je poslanik, i koji je unio razdor i mržnju u naše redove i naše porodice. Bojimo se da se s tobom i tvojim ugledom u tvom plemenu ne dogodi što se nama dogodilo. Nipošto ne razgovaraj s njim i ne slušaj ga ako bi ti htio šta reći. Njegove riječi su poput čarolije – rastavljaju sina od oca, brata od brata i ženu od muža.’ Iz života ashaba Et-tufejl Ibn Amr Ed-Devsi-a
“Dalje priča Tufejl: “Tako mi Allaha, neprestano su mi pričali o čudnim stvarima u vezi tog čovjeka, upozoravajući me na opasnosti po mene i po moj narod od njegovih djela, da sam čvrsto odlučio da mu se nikako ne primaknem, a kamoli da mu se obratim ili ga šta poslušam. A kada sam ujutro poranio u harem da obaviti tavaf (obilazak oko Kabe), i potražiti blagoslov od idola koje smo hodočastili i veličali, natrpao sam u uši pamuka bojeći se da do moga sluha ne dopre nešto od Muhammedovog govora.
Ali, ušavši u harem, vidio sam ga kako mirno stojeći obavlja namaz drukčiji od naše molitve; kako se klanja na način na koji se mi nismo klanjali. Stajao sam opčinjen tim prizorom, zadivljen njegovim ibadetom i skrušenošću. Počeh polahko, malo-pomalo, bez ikakve namjere i potpuno nesvjesno, prilaziti mu dok ne dođoh sasvim blizu njega. Do mene, ipak, dopriješe neke riječi koje je on izgovarao, te čuh neki nepoznat, ali lijep govor. Iz života ashaba Et-tufejl Ibn Amr Ed-Devsi-a
Tada rekoh sam sebi: ‘Jadan ne bio, Tufejle, pa ti si pismen i razuman čovjek. Pa, valjda znaš razlučiti lijepo od ružnoga. Pa, što da ne poslušaš šta taj čovjek govori? Ako to bude nešto lijepo, prihvatit ćeš to; a ako bude ružno, odbacit ćeš.’
“Ostadoh tako sve dok Allahov Poslanik ne ode svojoj kući, te ja krenuh za njim. Kada on uđe u kuću, i ja uđoh iza njega. Rekoh: “O Muhammede! Tvoji sunarodnjaci mi o tebi rekoše to i to ‘te mu sve ispričah.’ Iz života ashaba Et-tufejl Ibn Amr Ed-Devsi-a
I tako mi Boga, toliko su me zastrašili tobom i tvojom misijom da sam uši začepio pamukom kako ne bih od tebe ništa čuo. Ali Allah je dao, te sam, ipak, nešto čuo od tvojih riječi i to mi se dopalo, pa daj izloži mi i ispričaj šta imaš!’ On mi sve o sebi ispriča i objasni svoju zadaću. Iz života ashaba Et-tufejl Ibn Amr Ed-Devsi-a
Prouči mi sure El-Ihlas i El-Felek, i Allaha mi, nikad ništa ljepše nisam čuo, niti sam vidio pravednije stvari od njegove misije. Tada mu pružih ruku i posvjedočih da nema drugog boga osim Allaha, a da je Muhammed Allahov poslanik. Tako uđoh u vjeru islam. U Mekki provedoh određeno vrijeme učeći o propisima islama, pamteći ono što sam uspio od Kur’ana. Iz života ashaba Et-tufejl Ibn Amr Ed-Devsi-a
Kada se odlučih vratiti svom narodu rekoh: ‘O Allahov Poslaniče! Ja sam čovjek koji se poštiva u svojoj porodici, pa odoh da i njih pozovem u islam. Moli Allaha da mi dâ neki dokaz koji bi mi pomogao u pozivanju!’ Allahov Poslanik reče: ‘Allahu, učini mu neki dokaz koji će mu pomoći u onom što on naumi od hajra!’ “
Dalje priča Tufejl: “Otišao sam u svoje pleme. Kada sam bio na nekom uzvišenju iznad njihovih kuća, ispred očiju mi zasvijetli neko jako svjetlo poput svjetiljke. Rekoh: ‘O Allahu, učini da ovo svjetlo ne bude na mome licu, jer se bojim da će kazati kako je ovo kazna koja mi je obilježila lice zbog napuštanja njihove vjere!’ Tada se svjetlo preseli na vanjštinu moga bića, te ljudi počeše promatrati tu svjetlost koja bijaše okačena poput nekog kandilja dok sam se ja spuštao sa brda u dolinu.
Kada stigoh kući, prvo mi dođe otac, koji bijaše starac u poodmaklim godinama života. Rekoh mu: ‘Bježi od mene, oče! Niti sam ja tvoj, niti si ti moj!’ ‘A zašto sine?’ – upita me. ‘Zato jer sam ja primio islam i slijedim Muhammedovu vjeru. ‘O sine, pa moja vjera će biti kao tvoja,’ reče mi otac. ‘Idi, onda, pa se okupaj i očisti odjeću, te dođi da te poučim onome što sam naučio.’ Iz života ashaba Et-tufejl Ibn Amr Ed-Devsi-a
Moj otac otiđe pa se okupa, očisti odjeću i dođe mi, te mu izložih islam i on ga prihvati i postade musliman. Onda mi priđe žena te i njoj rekoh: ‘Bježi od mene! Niti sam ja tvoj muž, niti si ti moja žena!’ – A zašto, tako ti i oca i majke?’ – upita me. ‘Rastavio nas je islam. Postao sam musliman i slijedim Muhammeda, s.a.v.s.’ ‘Pa moja vjera će biti kao i tvoja!’ – reče ona poput mog oca.
‘Idi, onda, i operi se u vodi Ziš-šera!’ – rekoh joj. Ziš-šera bijaše jedan od idola plemena Devs, oko kojeg je tekla voda koja je doticala s obližnjeg brda. ‘Tako ti i oca i majke, zar se ne bojiš da će mi Ziš-šera nešto nauditi?’ – upita me žena sa strahom u očima.
‘Teško li se tebi i tom idolu!’ – povikah. ‘Rekoh ti da ideš i da se okupaš tamo, daleko od sviju, a ja ti garantiram da ti taj kameni idol neće učiniti ništa!’ Ona ode, te se očisti i okupa; a kada dođe, ja joj izložih sve osnovno o islamu, te i ona prihvati novu vjeru i posta muslimanka. Iz života ashaba Et-tufejl Ibn Amr Ed-Devsi-a
Onda počeh svo pleme Devs pozivati u islam, ali se oni slabo odazvaše, osim Ebu Hurejre koji prvi prihvati islam. Kada sam ponovo otišao u Mekku, došao sam Allahovom Poslaniku, a sa mnom je bio Ebu Hurejre. Muhammed, s.a.v.s., mi reče: “Šta ima kod tebe, o Tufejle?’ Rekoh: ‘Na srcima moga naroda su prepreke i zastori, pa su i dalje u žestokom nevjerstvu. Iz života ashaba Et-tufejl Ibn Amr Ed-Devsi-a
Pleme Devs se predalo griješenju i neposlušnosti.’ “ Allahov Poslanik, s.a.v.s., ustade, uze abdest i klanja, pa podiže ruke prema nebesima. Ebu Hurejre kaže: “Kada sam ga vidio, pobojao sam se da će uputiti dovu Allahu da uništi moj narod, pa rekoh: ,Jadno moje selo.’ Ali Allahov Poslanik, s.a.v.s., poče učiti: “O Allahu, uputi pleme Devs na Pravi put. O Allahu, uputi Devs! O Allahu, uputi ih!” Onda se okrenu Tufejlu, pa reče: “Vrati se svome narodu, budi blag prema njima i pozivaj ih u islam.”
Dalje kaže Tufejl: “Provodio sam vrijeme u plemenu Devs pozivajući svoj narod u islam, dok je Allahov Poslanik, s.a.v.s., učinio hidžru u Medinu, a zatim su prošli Bedr, Uhud i Hendek. Onda sam otišao Vjerovjesniku, a sa mnom je bilo osamdeset porodica plemena Devs koje bijahu iskreno prihvatile islam, te to veoma obradova Vjerovjesnika. Čak nam je svima dao i udio plijena iz Bitke na Hajberu. Rekosmo mu: ‘O Allahov Poslaniče, postavi nas na desnu stranu muslimanske vojske u svakoj sljedećoj bici koju budeš vodio, te dozvoli da naša lozinka bude: ‘Mebrur’.’ “ Iz života ashaba Et-tufejl Ibn Amr Ed-Devsi-a Iz života ashaba Et-tufejl Ibn Amr Ed-Devsi-a
Dalje kaže Tufejl: “Od tada sam stalno bio s Vjerovjesnikom. Kada smo oslobodili Mekku, rekoh mu: ‘O Poslaniče, dozvoli mi da odem i spalim ‘Zil-Kefejn’, idol Amra ibn Hamemeta.” Nakon što mu je to Allahov Poslanik dozvolio, on je s grupom svojih saplemenika otišao. Kada je stigao do tog kipa i počeo d ga paliti, oko njih se sakupilše žene, djeca i ljudi, gledajući kakva će ga kazna stići zbog uznemiravanja njihova “božanstva”. Najmanje što su očekivali bio je grom koji će ga pogoditi. Ali, Tufejl je bez ikakvog straha i dileme zapalio idola, ismijavajući ga istovremeno stihovima punim nipodaštavanja: Iz života ashaba Et-tufejl Ibn Amr Ed-Devsi-a
Zil-Kefejne, nisam tvoj obožavatelj,
Naše rođenje je starije od tvoga,
Ja sam naložio vatru na tvome srcu.
Kako je idol dogorijevao, s njim su dogorijevali i posljednji ostaci širka (idolopoklonstva) plemena Devs. Tako cijeli Tufejlov narod primi islam i postade iskren u vjeri.
Poslije toga, Tufejl se nije odvajao od Allahovog Poslanika sve dok ga Allah nije pozvao sebi. A kada je poslije Vjerovjesnikove smrti izabran prvi halifa Ebu Bekr es-Siddik, Tufejl stavi i sebe, i svoju sablju i svog sina pod njegovu komandu.
Za vrijeme ratova protiv murteda (otpadnika od islama), Tufejl među prvim muslimanima krenu u borbu protiv Musejleme el-Kezzaba, vodeći sa sobom i sina Amra. Na putu prema Jemami, Tufejl reče svojim drugovima: “Sinoć sam usnio san, pa mi ga protumačite.” Iz života ashaba Et-tufejl Ibn Amr Ed-Devsi-a
Upitaše ga: “A šta si usnio?” On poče: “Sanjao sam kako mi je glava potpuno obrijana, i kako ptica izlijeće iz mojih usta, te kako me neka žena strpala u svoj stomak. Onda sam vidio kako me moj sin Amr traži, ali uzalud, jer je pred njega stavljena neka prepreka koju nije mogao savladati.” Drugovi mu rekoše: “Hajr (dobro) inšallah!” I sustegoše se od daljih komentara. Onda Tufejl nastavi: “Što se mene tiče, ja sam ovaj san sam sebi već protumačio: Iz života ashaba Et-tufejl Ibn Amr Ed-Devsi-a
Što se tiče brijanja glave, to znači da će biti odsječena; ptica što mi izlazi iz usta to je duša; žena koja me je sakrila u svoj stomak je zemlja u koju ću biti ukopan. Nadam se da ću poginuti kao šehid. A što se tiče mog sina koji traga za mnom, on će težiti za šehadetom (pogibijom na Allahovom putu), što ću ja uspjeti uz Allahovu dozvolu, ali on će to postići nekom drugom prilikom.”
U samoj Bici na Jemami, ugledni sahabija (drug Vjerovjesnikov) Tufejl ibn Amr ed-Devsi je pokazao veliko junaštvo, sve dok nije pao kao šehid, na poprištu te, za muslimane, presudne bitke. Tufejlov sin Amr, ugledajući se na oca, neprestano se borio dok ga rane i umor nisu savladali, ostavši u toj bici bez desne šake. Tako se on vratio u Medinu nakon bitke ostavljajući na poprištu Jemame oca i ruku. Iz života ashaba Et-tufejl Ibn Amr Ed-Devsi-a Iz života ashaba Et-tufejl Ibn Amr Ed-Devsi-a
Kasnije, u vrijeme vladavine halife Omera ibn Hattaba, dok su ga zijaretili musafiri, među njih uđe Tufejlov sin Amr. Kada donesoše hranu, halifa pozva prisutne da jedu. Amr se odmače u stranu izbjegavajući da s njima jede. Halifa Omer, r.a., mu reče: “Šta je s tobom? Da se ne stidiš zbog svoje odsječene ruke?” “Da, Vladaru pravovjernih” – odgovori Amr. Omer na to dodade: “Tako mi Allaha, ja neću probati ovo hrane dok je prvi ti ne promiješaš odsiječenom rukom. Pa od nas nema nijedan da je neki njegov dio tijela već u Džennetu, osim tebe” – završi Omer, misleći na njegovu, u borbi odsječenu, šaku.
Od rastanka s ocem, Amr ibn Tufejl je stalno priželjkivao šehadet (pogibiju na Allahovom putu). Iz života ashaba Et-tufejl Ibn Amr Ed-Devsi-a
Tako dođe i Bitka na Jermuku, veliki i strašan sukob između muslimana i Bizantinaca, u kojoj se u prvim redovima nalazio i Amr. Hrabro se borio i napadao sve dok nije dostigao šehadet (pogibiju) koju je priželjkivao kao i njegov otac. Neka se Uzvišeni Allah smiluje Tufejlu ibn Amru ed-Devsiju, jer je on šehid i otac šehida, r.a.
Iz života ashaba Et-tufejl Ibn Amr Ed-Devsi-a Iz života ashaba Et-tufejl Ibn Amr Ed-Devsi-a Iz života ashaba Et-tufejl Ibn Amr Ed-Devsi-a Iz života ashaba Et-tufejl Ibn Amr Ed-Devsi-a Iz života ashaba Et-tufejl Ibn Amr Ed-Devsi-a
Autor “Abdurrahman Ra’fat el-Baša” iz knjige“Iz života ashaba”
