Iz života tabiina Amir b. Abdullah et-Temimi-a

Znam za osmericu koji su do krajnosti bili skromni. Na prvom mjestu je Amir b. Abdullah et-Temimi. (Alkame b. Mersid)

Četrnaesta je godina po Hidžri. Vođe i neimari iz reda najuglednijih ashaba i tabiina, po nalogu halife Ome- ra b. el-Hattaba, r.a., planiraju i udaraju temelje grada Basre. Odlučni su u namjeri da ga pretvore u najveći garnizon muslimanske vojske, koja je dobila zadatak da osvoji Perziju. To će biti i veliki centar za pozivanje u Allahovu vjeru i uzdizanje Njegove riječi na Zemlji. Iz života tabiina Amir b. Abdullah et-Temimi-a

Sada, kada je novi grad završen, u njega se sa svih strana Arapskog poluotoka: iz Nedžda, Hidžaza, Jemena i drugdje, slijevaju kolone muslimanske vojske koje će bdjeti u pograničnim karaulama i čuvati muslimane. Među doseljenicima iz Nedžda je mladić iz plemena Temim po imenu Amir b. Abdullah et- Temimi el-Anberi.

U to doba Amir b. Abdullah et-Temimi je bio u cvijetu mladosti, još golobrad, vedrog lica, čiste duše i bogobojaznog srca. Iako nov grad, Basra je bila jedno od najbogatijih i najprivlačnijih mjesta u cijelom islamskom carstvu, prvenstveno zbog neprekidnog priliva bogatog ratnog plijena, često i u suhom zlatu.

Međutim, mladog Temimljanina, Amira b. Abdullaha, ništa od toga nije zanimalo. Još od djetinjstva ga je krasila skromnost. Nije ga zanimalo bogatstvo u rukama ljudi, već ono kod Allaha. Upravo zato se klonio ovosvjetskih izazova i ukrasa, a okretao Allahu nastojeći postići Njegovo zadovoljstvo. Iz života tabiina Amir b. Abdullah et-Temimi-a

U to doba, prva ličnost u Basri bio je njen namjesnik, poznati ashab Ebu Musa el-Eš‘ari, Allah njime bio zadovoljan i podario mu lijepi Džennet! Pored toga što je bio namjesnik, bio je i zapovjednik muslimanske vojske, koja je odatle kretala u ratne pohode. Ukratko, bio je glavna ličnost u Basri: njen imam, učitelj i vođa u svakom smislu, a time i u pozivanju u Allahovu vjeru. Iz života tabiina Amir b. Abdullah et-Temimi-a

Amir b. Abdullah se nije razdvajao od Ebu Musaa el-Eš‘arije, kako u ratu tako i u miru, kako kod kuće tako i na putu. Od njega je, slađe nego svježe hurme, primao i učio Allahovu Knjigu, onako kako je spuštena na Poslanikovo srce. Od njega je čuo i prenio brojne vjerodostojne hadise Allahovog Poslanika, s.a.v.s., i stekao široko obrazovanje, posebno ono koje je vezano za ispravno razumijevanje propisa Allahove vjere.

Kada je solidno ovladao Kur’anom i hadisom, vrijeme je podijelio na tri dijela, tako da je ostatak života proveo: Iz života tabiina Amir b. Abdullah et-Temimi-a

ili u kružocima zikra, podučavajući svijet Kur’anu, u glavnoj džamiji u Basri,

ili u ibadetu, povučen od svijeta i predan klanjanju, toliko da su mu često noge otijecale od predugog stajanja, Iz života tabiina Amir b. Abdullah et-Temimi-a
ili na bojnom polju, u džihadu. Iz života tabiina Amir b. Abdullah et-Temimi-a

Nikada nigdje nije kročio, a da jednoj od tri navedene stvari nije bio posvećen. Zato je s pravom dobio epitet najpoznatijeg basranskog pobožnjaka i askete.

Kakav je bio Amir b. Abdullah najbolje se može zaključiti iz kazivanja jednog njegovog poznanika iz Basre koji kaže: “Putovao sam u karavani u kojoj je bio i Amir b. Abdullah. Zakonačili smo u jednom šipražju u blizini močvare. Amir je sakupio svoje stvari na jedno mjesto, svezao konja za drvo, popustio mu uzdu, otišao i nabrao mu svježe trave i stavio da jede, a onda, neprimjetno, nestao u žbunju. ‘Kuda li će sada?’ – pomislio sam i krišom krenuo vidjeti šta to smjera činiti u dubini šipražja.

Išao je sve dok nije došao do jednog brežuljka, sa svih strana obraslog drvećem i zaklonjenog od očiju svijeta. Tu, na proplanku, izabrao je pogodno mjesto, okrenuo se prema kibli i zanijetio klanjati. Nikada nikoga nisam vidio da sa toliko predanosti, smirenosti i skrušenosti obavlja namaz. Nakon što je, poslije dugog klanjanja, predao selam, molio se i obraćao Allahu.

Čuo sam da je izgovorio: ‘Allahu, Svojim si me emrom stvorio i Svojom mi voljom odredio da se sa ovosvjetskim nedaćama nosim! Zapovijedio si mi da se držim Pravoga puta. A kako ću ga se držati ako me Ti Svojom dobrotom ne pomogneš, o Silni, o Svemoćni!? Allahu, Ti znaš, kada bi čitav ovaj svijet sa svim što je na njemu bio moj i kada bih birao između njega i Tvoga zadovoljstva, odabrao bih Tvoje zadovoljstvo. Zato mi se smiluj, od milostivih Najmilostiviji! Allahu, moja ljubav prema Tebi je toliko jaka da mi svaka nedaća postaje lahka, a svaka Tvoja odredba slatka, jer me, zbog te ljubavi, ne brine kako ću dočekati jutro i veče.’”

Ovaj Basranin, dalje, veli: “Zatim me savladao san. Budio sam se više puta, ali bi me san ponovo savladao. Svaki put bih vidio Amira kako na istom mjestu klanja i tiho se obraća Gospodaru. Tako je proveo noć. Kada je zarudjela zora i klanjao rani sabah, dugo je molio: ‘Allahu, evo još jedno jutro sviće!

U ovo vrijeme se svijet budi i za milist Te moli. Svako ima neku želju, a Amirova potreba je da mu se smiluješ i oprostiš. Allahu, ispuni moju i njihove potrebe! O od plemenitih Najplemenitiji, Allahu, stalno Te molim da mi ispuniš tri molbe. Dvije si mi ispunio, a treću još nisi. Allahu, ispuni i nju, pa da Ti robujem onako kako volim i želim!’ Iz života tabiina Amir b. Abdullah et-Temimi-a

Nakon što je ustao, vidio me je. Shvatio je da sam cijelu noć bio tu, u njegovoj blizini. Zabrinuo se i sa žaljenjem me upitao: ‘Brate iz Basre, jesi li me cijelu noć pratio?’ ‘Jesam.’ – odgovorio sam. ‘Allah te pokrio, ne govori nikome ono što si noćas vidio!’ – rekao je. ‘Tako mi Allaha, ili ćeš mi kazati na što si mislio kada si Gospodara za one tri stvari molio ili ću svima ispričati kako si noćas noć proveo!’ – rekao sam. ‘Teško tebi!’ – povikao je – ‘Nemoj to činiti!’ ‘Ja sam svoje rekao.’ – odgovorio sam.

Vidjevši koliko sam ozbiljan, i da bih to, zaista, mogao učiniti, rekao mi je: ‘Kazat ću ti, ako ćeš se zakleti Allahom da to nikome nećeš ispričati.‘ ‘Kunem se Allahom da dok si živ nikome neću odati tvoju tajnu.‘ – odgovorio sam. Tada mi reče: ‘Ničega se u životu, po svoju vjeru, nisam bojao više od žena. Zato sam molio Allaha da mi iz srca otkloni strast prema njima, pa mi je uslišio dovu. Iz života tabiina Amir b. Abdullah et-Temimi-a

Sada mi je svejedno da li pred sobom vidim ženu ili zid.‘ ‘Dobro, to je jedno.’ – rekao sam. ‘A šta je drugo?’ ‘Molio sam Gospodara’ – odgovorio je – ‘da se nikoga drugog do Njega ne bojim, pa mi je i tu dovu uslišio. Tako mi Allaha, nikoga se i ničega ni na Zemlji ni na nebesima, osim Njega, ne bojim.’ ‘Dobro, a šta je treće?’ – upitao sam. ‘Treće: molio sam Gospodara da od mene odagna san, kako bih Mu i danju i noću služio, ali mi ovo treće još nije udovoljio.’ – odgovorio je. Iz života tabiina Amir b. Abdullah et-Temimi-a

Rekoh mu: ‘Allah ti se smilovao, imaj makar malo obzira prema sebi! Zar noć ne provodiš u ibadetu, a dan u postu? Džennet se može zaslužiti i sa manje nego što činiš, i džehennemske vatre spasiti sa manje napora nego što ti ulažeš!’ Na to mi reče: ‚Bojim se kajanja za propuštenim, onda kada kajanje neće koristiti. Tako mi Allaha, u svakoj prilici ću se truditi da budem u ibadetu, pa ako se spasim, to će biti Allahovom milošću, a ako dopadnem džehennemske vatre, bit će to samo mojom krivicom.‘“

. . .

Koliko god je Amir b. Abdullah bio asketa noću, bio je još veći vitez i borac na Allahovom putu preko dana. Nikada se nije uputio poziv za borbu a da Amir nije bio među prvima koji su se odazvali. Iz života t abiina Amir b. Abdullah et-Temimi-a

Kada bi htio sa borcima krenuti u neki pohod, izmakao bi se i malo ih posmatrao i odmjeravao, kako bi sebi izabrao društvo, a onda bi im prišao i rekao: “Ljudi, i ja bih sa vama, ukoliko ćete mi obećati tri stvari.” “Koje su to tri stvari?” – upitali bi. “Prvo,

da vam budem sluga” – odgovorio bi – “i da se o tome sa mnom nikada niko ne prepire; drugo, da vam budem mujezin i da mi posao oko pozivanja na namaz niko od vas ne pokušava preoteti; i treće, da prihvatite da vam svojim imetkom koliko mogu pomognem.” Rekao bi to pa, ukoliko bi se složili, krenuo bi sa njima, a ukoliko se ne bi, potražio bi drugo društvo. Iz života tabiina Amir b. Abdullah et-Temimi-a

Amir je bio od onih boraca koji su se na muci najviše dokazivali, a pri podjeli ratnog plijena najmanje uzimali. U jeku borbe hrabro je jurišao na neprijatelja kao rijetko ko drugi, a pri podjeli plijena je uvijek bio među zadnjima i najskromniji.

Kada je Sa‘d b. Vekas, nakon pobjede na Kadisiji, ušao u dvorac perzijskog kralja, naredio je Amru b. Mukrinu da sakupi i popiše ratni plijen, kako bi petinu poslao u državnu blagajnu, a ostatak podijelio borcima. Nakupilo se toliko bogatstva i skupocjenosti da ga je bilo gotovo nemoguće popisati i procijeniti. Iz života tabiina Amir b. Abdullah et-Temimi-a Iz života tabiina Amir b. Abdullah et-Temimi-a

Prije svega, tu su velika spremišta zalivena olovom, prepuna zlatnog i srebrenog posuđa iz koga su generacijama jeli perzijski kraljevi. Zatim, sehare izrađene od skupocjenog drveta, krcate kraljevskom odjećom, oklopima i nakitom ukrašenim biserom i dragim kamenjem. Bilo je tu i mnogobrojnih kovčega prepunih skupocjenog nakita, dragog kamenja i ostalog blaga, korice, mačevi i sablje perzijskih kraljeva i vojskovođa koji su stoljećima vladali ovim krajevima i bili strah i trepet u ovom dijelu svijeta.

Dok su radnici prebrojavali i procjenjivali ratni plijen, a ostali muslimani posmatrali i slušali, pojavio se čovjek, neočešljan i prašnjav, noseći veliki i teški kovčeg. Nikada ranije takav kovčeg nisu vidjeli, niti među sakupljenim plijenom zapamtili. Bio je pun bisera i dragog kamenja. “Gdje si ovo našao?” – upitali su ga. “Zarobio sam ga u toj i toj bici, u tome i tome mjestu.” – odgovorio je. “Jesi li išta za sebe uzeo?” – upitali su.

“Allah vas uputio!” – odgovorio je, našavši se uvrijeđen i dodao: “Tako mi Allaha, ni ovaj kovčeg niti ono čime su raspolagali perzijski kraljevi, meni ne vrijedi ni koliko djelić nokta! Da nisam osjećao ličnu obavezu da vodim računa o zajedničkoj blagajni muslimana, ne bih se sagnuo da ga podignem sa zemlje, a kamoli prevalio ovoliki put i na sebi ga donio.” “Ko si ti, čovječe, Allah te nagradio?” – upitali su. “Tako mi Allaha,” – odgovorio je – “neću vam reći. Ne želim da me iko hvali, niti da mi zahvaljuje. Zahvala pripada jedino Uzvišenom Allahu i jedino se od Njega nadam nagradi!”

Zatim se okrenuo i otišao. Vidjevši šta je učinio, za njim su poslali čovjeka da ga prati i sazna njegovo ime. Tako ga je ovaj pratio, a da on nije ni primijetio, sve dok nije došao među prijatelje. “Ko je ovaj čovjek?” – upiato je čovjek koji ga je pratio. “Zar ga ne poznaješ?” – upitali su. “To je Amir b. Abdullah et- Temimi, najpoznatiji asketa u cijeloj Basri.” Iz života tabiina Amir b. Abdullah et-Temimi-a

Iako je bio takav, Amir b. Abdullah nije bio pošteđen teških iskušenja i zlih jezika zlobnog svijeta. Iskusio je svu gorčinu i skupo platio cijenu čovjeka bez dlake na jeziku, koji je na svakom koraku osuđivao zlo i život posvetio borbi za njegovo istrebljenje.

Direktan povod za nevolje s kojima se suočio bio je slučaj da je jednoga dana vidio kako pomoćnik zapovjednika policije u Basri maltretira jednog nemuslimana, štićenika u islamskoj državi. Jadni čovjek, ni kriv ni dužan, zvao je u pomoć: “Zaštitite me, Allah vas zaštitio! O muslimani, ima li iko ko će pomoći štićeniku vašeg Poslanika?“

Amir mu priđe i upita ga: “Jesi li platio glavarinu?” “Jesam.” – odgovorio je. Amir se potom okrenu čovjeku koji je nemuslimana držao za vrat i upita ga: “Šta hoćeš od njega?” “Hoću da pođe sa mnom da uredi vrt zapovjednika policije.” – odgovorio je. Amir zatim upita nemuslimana: “Pristaješ li dobrovoljno obaviti taj posao?” “Ne, ne pristajem. To je težak posao, a nemam ni vremena, jer se moram brinuti za opskrbu svoje djece.” – odgovorio je. Amir se okrenuo prema pomoćniku zapovjednika policije i reče mu: “Pusti čovjeka neka ide svojim poslom!” “Ne, neću ga pustiti.” – odgovorio je.

Amiru nije preostalo ništa drugo nego da, u znak zaštite, svojim ogrtačem zaogrne nemuslimana, a pomoćniku zapovjednika kaže: “Tako mi Allaha, dok sam živ, neću dozvoliti da se gazi garancija koju je Muhammed, s.a.v.s., dao nemuslimanskim štićenicima!” Iz života tabiina Amir b. Abdullah et-Temimi-a

Oko Amira se okupio svijet i pomogao mu da silom iščupaju nemuslimana iz ruku pomoćnika zapovjednika policije. Pomoćnik zapovjednika je Amira optužio za neposlušnost. Proglasio ga je otpadnikom koji je pogazio sunnet Allahovog Poslanika i praksu muslimanske zajednice. Uzeli su mu za zlo još mnogo drugih stvari. Napisali su da radi na svoju ruku, jer se nije ženio, da ne jede meso dozvoljenih životinja i ne pije mlijeko od njih, da se drznuo protiv vlasti i namjesnikovih ljudi, i to, kao poseban predmet, poslali vladaru pravovjernih Osmanu b. Affanu, r.a., na razmatranje.

Primivši optužbu, halifa je naredio namjesniku u Basri da pozove Amira b. Abdullaha u svoje sjedište i da sprovede istragu, i da ga odmah obavijesti o njenim rezultatima. Namjesnik Basre ubrzo pozva Amira i saopći mu da mu je Vladar pravovjernih, Allah ga poživio, naredio da sprovede istragu u vezi s optužbama koje mu se pripisuju. Na to mu je Amir rekao: “Pitaj šta ti je naredio Vladar pravovjernih!” “Zašto izbjegavaš praksu Allahovog Poslanika, s.a.v.s.? Zašto se ne ženiš?” – upitao je. Iz života tabiina Amir b. Abdullah et-Temimi-a Iz života tabiina Amir b. Abdullah et-Temimi-a

“Ne izbjegavam ženidbu zato što ne volim Poslanikov, s.a.v.s., sunnet” – odgovorio je – “jer i sam potvrđujem da nema neženjstva u islamu, već zato što sam spoznao da je život samo jedan, pa sam ga posvetio Uzvišenom Allahu i bojim se da bi mi žena mogla to pokvariti.” “A zašto ne jedeš meso?” – upitao je. “Ne jedem ga zato što ga se rijetko poželim” – odgovorio je – “a i kada ga se poželim, kod sebe ga nemam.” “A zašto ne jedeš sir?” – upitao je. Iz života tabiina Amir b. Abdullah et-Temimi-a

“Zato što ga u kraju u kome mi živimo, uglavnom, proizvode nemuslimani – vatropoklonici, koji ne kolju životinje po islamskim propisima i što se bojim da je sir usiren sirištem od ovce koja nije zaklana po islamskim propisima. Kad god mi dva svjedoka muslimana potvrde da je sir usiren sirištem od ovce koja je zaklana kako treba, rado ga jedem. “Dobro, onda mi reci zašto se ne družiš sa ljudima na vlasti?” – upitao je.

“Na vašim vratima čekaju mnogi kojima nešto treba. Pustite ih neka uđu i pružite im pomoć koju traže, a ostavite na miru one koji vas nizašto ne mole!” – odgovorio je.

Amirova izjava je poslata vladaru pravovjernih Osmanu b. Affanu, r.a., koji ju je saslušao. U njoj nije našao ništa što bi upućivalo na neposlušnost prema halifi ili na odbacivanje prakse Allahovog Poslanika i njegovih sljedbenika. Iz života tabiina Amir b. Abdullah et-Temimi-a Iz života tabiina Amir b. Abdullah et-Temimi-a

Nažalost, plamen zla i smutnje ovim nije bio ugašen. Tračevi i priče o Amiru b. Abdullahu i dalje su nastavili potpirivati vatru smutnje do te mjere da je u jednom momentu zaprijetila opasnost od otvorenog sukoba između Amirovih pristalica i protivnika. Iz života tabiina Amir b. Abdullah et-Temimi-a

Osman, r.a., je naredio da se Amir izmjesti u Šam, da mu se tamo odredi stalno mjesto boravka, savjetujući Muaviju b. Ebu Sufjana, namjesnika Šama, da ga lijepo dočeka i da s njim na najljepši način postupa. Iz života tabiina Amir b. Abdullah et-Temimi-a

Na dan kada je Amir b. Abdullah odlučio napustiti Basru, došla ga je ispratiti do tada neviđena masa svijeta – njegovi prijatelji, poznanici i učenici. Ispraćajući ga, išli su za njim sve do mjesta Merbed, izvan Basre, gdje im se Amir obratio riječima: “Nemojte se dalje mučiti! Na rastanku ću proučiti dovu, pa riječju Amin molite Allaha da je usliša!” Nastala je mukla tišina. Iz života tabiina Amir b. Abdullah et-Temimi-a

Svijetu je zastao dah, počeo se propinjati na prste i upirati po- gled prema Amiru koji je digao ruke i zamolio: “Allahu, oprosti onima koji su me oklevetali, koji su me potvorili i na mene ljagu iznijeli, onima koji su krivi za moje progonstvo iz voljenog grada i rastavljanje od voljenih prijatelja! Allahu, ja sam im unaprijed sve oprostio, pa im i Ti oprosti i podari svako dobro i na ovome i na Onome svijetu! Allahu, obaspi i mene i njih i sve ostale muslimane Svojom neizmjernom milošću, oprostom i dobročinstvom, tako Ti Tvoje milosti, o od milostivih Najmilostiviji!” Zatim je uzjahao konja i krenuo prema Šamu. Iz života tabiina Amir b. Abdullah et-Temimi-a Iz života tabiina Amir b. Abdullah et-Temimi-a Iz života tabiina Amir b. Abdullah et-Temimi-a

Amir b. Abdullah je ostatak života proveo u Šamu. Za stal- no mjesto boravka izabrao je Jerusalem, gdje mu je namjesnik Šama Muavija b. Ebu Sufjan pružio sve što mu je bilo potrebno, uvažavajući ga i poštujući. Iz života tabiina Amir b. Abdullah et-Temimi-a

. . .

Kada je pao u samrtnu postelju, došli su prijatelji da ga obiđu. Zatekli su ga kako plače, pa su ga upitali: “Zašto plačeš? Zar nisi bio takav i takav? Zar nisi učinio to i to?” “Tako mi Allaha, ne plačem iz žalosti za ovim svijetom, niti zbog straha od smrti, već zbog straha od dugog puta i nedovoljne opskrbe za njega.

Nalazim se u situaciji da ne znam da li se dižem ili spuštam, da li se penjem prema džennetskim visinama ili propadam kroz džehennemski ponor. Jednostavno ne znam prema čemu idem.” – odgovorio je.

Zatim je, s Allahovim imenom na usnama, ispustio dušu.

Tamo gdje je Prva kibla muslimana, Treći sveti harem i mjesto noćnog putovanja Allahovog Poslanika, s.a.v.s., u noći Miradža, počiva Amir b. Abdullah et-Temimi. Neka mu Allah osvijetli kabur i osvježi plemenito lice u vječnim edenskim vrtovima!

Iz života tabiina Amir b. Abdullah et-Temimi-a Iz života tabiina Amir b. Abdullah et-Temimi-a Iz života tabiina Amir b. Abdullah et-Temimi-a Iz života tabiina Amir b. Abdullah et-Temimi-a Iz života tabiina Amir b. Abdullah et-Temimi-a

Autor “Abdurrahman Ra’fat al-Baša” iz knjige “Iz života tabiina“