Iz života tabiina Ata B. Ebu Rehab-a

Iz života tabiina Ata B. Ebu Rehab-a

Nikoga nisam vidio da je, u ime Allaha, bio toliko žedan znanja kao što su bili Ata, Tavus i Mudžahid. (Seleme b. Kuhejl)

Evo nas u zadnjoj trećini zul-hidždžeta, devedeset i sedme godine po Hidžri. Prema Drevnoj kući, sa svih strana se slijevaju talasi hadžija. Jedni idu pješke, a drugi jašu na konjima i kamilama. Među njima ima i starih i mladih, muškaraca i žena, crnaca i bijelaca, Arapa i nearapa, gospodara i robova… Svi dolaze, pokoravajući se i odazivajući se Gospodaru ljudi, s dubokim mislima i nadom u Njegov oprost.

Među njima je i Sulejman b. Abdulmelik, muslimanski halifa. Oko Drevne kuće obilazi gologlav i bosonog. Na njemu nema ništa drugo do dva ihrama, dva komada bijelog platna. Ni po čemu se ne razlikuje od svojih podanika, braće u vjeri u Jednog Allaha. Iza njega su i njegova dva sina – dva dječaka, vedra i blistava, kao dva puna mjeseca i dva nježna i mirisna pupoljka ruže. Iz života tabiina Ata B. Ebu Rehab-a

Tek što je završio tavaf, okrenu se prema jednom čovjeku iz pratnje i upita: “Gdje je vaš prijatelj?” “Eno ga, klanja.” – odgovori čovjek, pokazujući rukom prema zapadnom dijelu Haremi-šerifa. Halifa se sa dva sinčića uputi prema mjestu gdje mu je ovaj pokazao.

Posluga htjede krenuti sa njima da ih proprati, napravi prolaz kroz gužvu i da ih pripazi, ali on naredi da se vrate, rekavši: “Ne, na ovom mjestu vladari i robovi su jednaki! Ovdje niko ni nad kim nema prednost, osim u pobožnosti i bogobojazbosti. Možda će nekom zapuštenom i prašnjavom čovjeku, koji se iz dalekog mjesta odazvao i došao radi Allaha, biti primljeno prije nego vladaru!” Iz života tabiina Ata B. Ebu Rehab-a

Zatim je otišao potražiti čovjeka. Našao ga kako klanja, ostajući dugo na rukuu i sedždi. Sa svih strana: pozadi, s desna i s lijeva sjedili su ljudi. Sjeo je na kraju kružoka i dao znak sinčićima da sjednu. Dva Kurejševićka dječaka su pogledom tražila čovjeka kome je Vladar pravovjernih došao na noge, sjeo sa ostalim svijetom i čekao da završi namaz. Bio je to Abesinac, starac, crne puti, kovrdžave kose i spljoštena nosa, koji, kada sjedi, podsjeća na crnog gavrana. Kada je završio namaz, rukom je pokazao na stranu gdje je sjedio halifa. Sulejman b. Abdulmelik ga je pozdravio, a ovaj mu uzvratio.

Halifa ga je tada pitao o obredima hadža ponaosob. Starac mu je na svako pitanje detaljno odgovarao, pozivajući se na Poslanikove, s.a.v.s., riječi, toliko da mu nije trebalo postavljati nikakva potpitanja. Kada je dobio sve odgovore, halifa mu se zahvalio, zamolio Allaha da ga nagradi, a onda je sinčićima rekao: “Hajdemo, ustajte!” Odatle su krenuli prema Saffi i Mervi da obave s‘aj. Dok su išli, dječaci su čuli proglas: “O muslimanski skupe, na ovome mjestu fetve će davati samo Ata b. Ebu Rebah, a ako njega nema onda Abdullah b. Ebu Nedžih!” Iz života tabiina Ata B. Ebu Rehab-a

Jedan od dječaka se okrenu prema ocu i upita: “Kako namjesnik Vladara pravovjernih od ljudi može tražiti da se za pitanja o hadžu obraćaju jedino Atau b. Ebu Rebahu i njegovom prijatelju? Kako, kada smo na noge otišli tome čovjeku da se raspitamo o obredima hadža, a on prema halifi nije pokazao dužno poštovanje!?” Na to Sulejman reče: “Sinko, vidjeli ste što ste vidjeli. Vidjeli ste kolika je naša poniznost pred tim čovjekom. Ata b. Ebu Rebah je taj koji u Haremi-šerifu svijetu odgovara na pitanja. Veliku zaslugu u tome ima i Abdullah b. Abbas. Sinko, posvetite se znanju, jer znanje čovjeka uzdiže na visok položaj, razbuđuje tromog i roba diže na položaj vladara.”

. . .

Doista, Sulejman b. Abdulmelik nije nimalo pretjerao u onome što je, u vezi sa znanjem, rekao sinovima. Ata b. Ebu Rebah je u mladosti bio rob jedne Mekkelijke. Ali, Uzvišeni Allah ga je počastio time da je još od djetinjstva krenuo putem stjecanja znanja. Ata je svoje vrijeme podijelio na tri dijela: jedan dio je posvetio svojoj vlasnici, ispunjavajući dužnosti prema njoj na najbolji način; drugi je posvetio svome Gospodaru, iskreno se predajući ibadetu i izvršavnju ostalih dužnosti prema Uzvišenom Allahu na najbolji način; a treći dio je posvetio druženju sa preostalim Poslanikovim, s.a.v.s., drugovima i tako se napajao znanjem sa njegovog bistrog vrela.

Učitelji su mu bili poznati ashabi, r.a.: Ebu Hurejre, Abdullah b. Omer, Abdullah b. Abbas, Abdullah b. ez-Zubejr i drugi. Preko njih je stekao široko vjersko obrazovanje i vjernu sliku o Poslanikovom, s.a.v.s., životu. Iz života tabiina Ata B. Ebu Rehab-a

Uvidjevši da je dječak život potpuno posvetio Allahu i traženju znanja, ova plemenita Mekkelijka se odrekla prava na njega i u ime Allaha, u nadi da će mu Allah pomoći da bude od koristi islamu i muslimanima, oslobodila ga.

Od tog dana Ata b. Ebu Rebah je mjesto pored Kabe uzeo za prebivalište: kao kuću u kojoj će stanovati, školu u kojoj će učiti i mjesto gdje će klanjati i kroz ibadet i bogobojaznost se približavati Allahu. Historičari su zabilježili: “Haremi-šerif je blizu dvadeset godina bio mjesto gdje je Ata b. Ebu Rebah spavao.” Iz života tabiina Ata B. Ebu Rehab-a

Ugledni tabiin Ata b. Ebu Rebah, ubrzo je postigao visok stepen znanja. Prevazišao je sva očekivanja i popeo se na položaj na kojem je bio samo mali broj njegovih savremenika.

Abdullah b. Omer, r.a., je jedne godine predvodio ljude na umri i svijet ga je počeo zasipati pitanjima, na šta je on rekao: “O Mekkelije, doista vam se čudim tolikim pitanjima a među vama je Ata b. Ebu Rebah!” Iz života tabiina Ata B. Ebu Rehab-a

. . .

Ata b. Ebu Rebah je visok stepen u vjeri i znanju postigao zahvaljujući podvrgavanju strogoj samokontroli, ne dopuštajući sebi uživanja od kojih na kraju nema nikakve koristi, i strogim vođenjem računa o vremenu, ne trošeći ga besposlicama.

U jednom razgovoru sa posjetiocima, Muhammed b. Suka je rekao: “Hoćete li da čujete hadis koji vam može mnogo koristiti u životu, kao što je i meni koristio?” “Hoćemo.” – odgovorili su. “Jednoga dana” – rekao je – “Ata b. Ebu Rebah mi je dao savjet: ‘Bratiću, oni koji su bili prije nas nisu voljeli radoznalost i besposlice.’ ‘A šta su oni smatrali besposlicom?’ – upitao sam. Iz života tabiina Ata B. Ebu Rehab-a Iz života tabiina Ata B. Ebu Rehab-a Iz života tabiina Ata B. Ebu Rehab-a Iz života tabiina Ata B. Ebu Rehab-a

‘Sve što nije bilo vezano za učenje i razmišljanje o Allahovoj Knjizi i Poslanikovim, s.a.v.s., riječima, koje se moraju prenositi i ispravno razumijevati, traženje da se čini dobro i odvraća od zla, znanje kojim se nastoji približiti Uzvišenom Allahu te za najosnovnije životne porebe.’ – odgovorio je.

Zatim mi je rekao: ‘Zar ste zaboravili riječi Uzvišenog: da nad vama bdiju čuvari, kod Nas cijenjeni pisari (El-Infitar, 10-11), i da su sa svakim od vas neprekidno dva meleka jedan s desne, a drugi s lijeve strane i da ne izusti nijednu riječ, a da pored njega nije prisutan onaj koji bdije?(Kaf, 17-18) Ima li iko od nas da bi se zastidio kada bi mu se ujutro otvorila knjiga zapisanih djela, pa vidio da gotovo ništa nije privrijedio ni za svoju vjeru niti za ovaj svijet?’” Iz života tabiina Ata B. Ebu Rehab-a Iz života tabiina Ata B. Ebu Rehab-a

. . .

Znanjem kojim je vladao Ata b. Ebu Rebah, uz Allahovu pomoć, okoristili su se mnogi, kako učenici tako i zanatlije i mnogi drugi.

Govoreći o sebi, imam Ebu Hanife en-Nu’man je jednom prilikom rekao: „Pogriješio sam u pet stvari prilikom obavljanja hadža, pa me je berber ispravio i podučio. Htio sam obrijati glavu kako bih skinuo ihrame. Došao sam berberu i upitao: ‘Koliko ćeš mi naplatiti brijanje glave?’ ‚Allah te uputio! Kad je ibadet u pitanju, nema uslovljavanja! Sjedi i daj koliko imaš!’ – odgovorio mi je.

Postidio sam se i sjeo, ali se nisam okrenuo prema kibli, pa mi je pokazao da se okrenem. Tada sam se još više postidio. Zatim sam prvo okrenuo lijevu stranu za šišanje, pa mi je rekao: ‘Okreni desnu stranu!‘ Kada me počeo šišati, šutio sam i divio se kako me vješto šiša. Upitao me je: ‘Zašto šutiš? Zašto ne učiš tekbire? Izgovaraj: Allahu ekber!’ Izgovarao sam tekbire sve dok nisam krenuo. Kada sam htio krenuti, upitao me je: ‘Kuda ideš?’ ‘Idem kući.’ – odgovorio sam. ‘Klanjaj dva rekata, pa onda idi kuda god hoćeš!‘ – rekao je. Iz života tabiina Ata B. Ebu Rehab-a Iz života tabiina Ata B. Ebu Rehab-a

Kada sam klanjao, pomislio sam: ‘Mora da je ovaj berber učen čovjek‘, pa sam ga upitao: ‘Od koga si tako detaljno naučio propise hadža, pa si i mene podučio njihovom obavljanju?’ ‘Vidio sam Ata b. Ebu Rebaha kako ih obavlja, pa sam od njega naučio i druge na njega upućivao.’

. . .

Ata b. Ebu Rebah je imao raznih prilika da se u izobilju domogne i ovosvjetskih blagodati, ali ih je uporno odbijao. Nikada nije obukao košulju skuplju od pet dirhema.

Halife su ga uporno pozivale u svoje društvo, ali je odbijao iz straha da mu ovaj svijet ne pokvari vjeru. Međutim, odlazio je i kod njih, ukoliko bi u tome vidio kakvu dobrobit za islam i muslimane. Iz života tabiina Ata B. Ebu Rehab-a

Osman b. Ata el-Horasani pripovijeda: “Krenuo sam sa ocem u namjeri da pokušamo doći do Hišama b. Abdulmelika. U blizini Damaska sustigli smo starca u bijeloj košulji od grubog platna, u pohabanom ogrtaču, slijepljenom kapom na glavi i drvenim uzengijama. Jahao je crnog magarca. Nasmijao sam se i upitao: ‘Oče, ko je ovaj čovjek?’ ‘Šuti!’ – odgovorio je – ‘To je, Ata b. Ebu Rebah, najpoznatiji fakih u cijelom Hidžazu.’

Kada nam je prišao, otac je sjahao sa mazge, a on sa magarca, pa su se zagrlili i raspitivati za zdravlje, a zatim ponovo uzjahali. Zajedno smo nastavili put do pred vrata Hišamovog b. Abdulmelikovog dvorca. Samo što smo sjeli, pozvani su da uđu. Kada je moj otac izišao, upitao sam ga: ‘Kako su vas primili?’

Rekao mi je: ‘Čim je Hišam čuo da je Ataa b. Ebu Rebah pred vratima, odmah je naredio da ga puste. Tako mi Allaha, ušao sam samo zahvaljujući njemu. Kada ga je Hišam ugledao, rekao je: ‘O, dobro došao! Izvoli, ovuda!‘ – prateći ga sve dok Ata nije sjeo na minder pored njega, tako da su im se koljena dodirivala. Bili su prisutni najugledniji ljudi. Razgovarali su, ali su ušutjeli čim se pomolio Ata b. Ebu Rebah. Iz života tabiina Ata B. Ebu Rehab-a

Malo potom, Hišam ga je upitao: ‘Dobro došao, Ebu Muhammede! Treba li ti šta?’ ‘Vladaru pravovjernih,’ – rekao je – ‘kako bi bilo da stanovnicima dvaju Harema: Allahovim gostima u Mekki i Poslanikovim komšijama u Medini, odrediš izdržavanje i podijeliš poklone?’ ‘Dobro.’ – odgovorio je.

Zatim je naredio jednom mladiću da zapiše da se stanovnicima Mekke i Medine isplati godišnje izdržavanje i podijele pokloni! ‘Ebu Muhammede, treba li ti još šta?’ – upitao je. ‘Treba, Vladaru pravovjernih: stanovnici Hidžaza i Nedžda su okosnica svih Arapa i kao takvi dali su vodeće ljude za islam. Kako bi bilo da im se vrati ono što pretekne od zekata?‘ ‘Dobro.’ – odgovorio je, a potom naredio mladiću da zapiše da im se vrati ono što pretekne od zekata.’ Iz života tabiina Ata B. Ebu Rehab-a

‘Ebu Muhammede, imaš li još kakvu potrebu?’ – upitao je. ‘Imam, Vladaru pravovjernih: borci na Allahovom putu bdiju po pograničnim tvrđavama i čuvaju muslimane od zla koje im snuju neprijatelji. Isplati im plate i podijeli nagrade, jer će, ako oni pokleknu, pogranična utvrđenja pasti u neprijateljske ruke.’ – odgovorio je. ‘Hoću’ – odgovorio je i naredio mladiću da zapiše da im se odmah dostave plate.’ ‘Ebu Muhammede, imaš li još kakvu potrebu?’ – upitao je. Iz života tabiina Ata B. Ebu Rehab-a

‘Imam, Vladaru pravovjernih: da se štićenici u islamskoj državi ne opterećuju više nego što mogu izdržati, jer je porez koji od njih uzimate svojevrsna pomoć protiv vašeg neprijatelja.’ – odgovorio je. ‘Dobro.’ – reče Hišam i naredi mladiću da i to zapiše, pa upita: ‘Ebu Muhammede, imaš li još kakvu potrebu?’ ‘Imam: boj se Allaha, Vladaru pravovjernih! Znaj da ćeš, kao što si sâm rođen, sâm ćeš i umrijeti, sâm proživljen biti, sâm račun polaga ti i da, tako mi Allaha, od ovih što ih sada vidiš, niko neće biti sa tobom!’ – odgovorio je. Iz života tabiina Ata B. Ebu Rehab-a

Hišam je, stružući štapom po zemlji, briznuo u plač. Ata je ubrzo ustao, pa sam i ja ustao sa njim. Na izlazu mu je jedan od halifinih ljudi uklepao nekakvu kesu i rekao: ‘Ovo ti šalje Vladar pravovjernih!’ ‘Bože sačuvaj! Ni govora! Za ovo od vas ne tražim nikakve nagrade, mene će Gospodar svjetova nagraditi. (Eš-Šuara, 109)’ – kazao je: “Tako mi Allaha, došao je do halife, bio primljen i izišao, a da tamo nije popio ni kap vode.”

. . .

Ata b. Ebu Rebah je živio preko sto godina. Život mu je bio ispunjen znanjem, radom, dobročinstvom i bogobojaznošću. Sustezao se od svega što je bilo u ljudskim rukama, a žarko žudio za onim što je kod Allaha. Kada ga je zatekla smrt, nije imao za čim zažaliti. Stekao je bogatu opskrbu za Onaj svijet. Iza sebe je imao sedamdeset obavljenih hadževa – sedamdeset puta je stajao na Arefatu, molio Uzvišenog Allaha da ga obaspe Svojim zadovoljstvom i uvede u Džennet, i da ga sačuva Svoga gnjeva i džehennemske vatre.

Iz života tabiina Ata B. Ebu Rehab-a Iz života tabiina Ata B. Ebu Rehab-a Iz života tabiina Ata B. Ebu Rehab-a Iz života tabiina Ata B. Ebu Rehab-a Iz života tabiina Ata B. Ebu Rehab-a Iz života tabiina Ata B. Ebu Rehab-a Iz života tabiina Ata B. Ebu Rehab-a

Autor “Abdurrahman Ra’fat al-Baša” iz knjige “Iz života tabiina“