Izvršavaš li naredbu učenja i čitanja?

‘’Čitanje je tako ukusna stvar, da je nijedan ukus ne može dostići. Onaj ko osjeti ukus čitanja počinje uzimati ukus života.’’ Ali S

S ciljem unaprjeđivanja u navikavanju na čitanje, do sada su usavršene različite metode, čija je većina zabilježila ozbiljne uspjehe. Međutim, treba napomenuti da, kada se obrati pažnja na neke osnovne zajedničke metode, može se reći da glavni trud ostaje na čitaocu. Kao i kod svake sposobnosti, i razvijanje sposobnosti čitanja moguće je uz strpljenje i redovnu primjenu. I čitalac će vidjeti da u slučaju truda i pažnje neće imati potrebe za tuđom pomoći da bi realizovao naviku čitanja.

Ne treba jednu knjigu jednom pročitati i baciti je ustranu, već je potrebno ponekad iznova je pročitati. Prvi uvjet učenja i pamćenja je obnavljanje. Naše nezapamćivanje svega što čitamo i vidimo je jedna psihološka i fiziološka činjenica. Jedna knjiga je poput grada; prošetati se kroz njega samo jednom, ponekad nije dovoljno. Ako je moguće, treba ostati malo u gradu i bilo bi korisno iznova pažljivo prošetati kroz neka njegova važna mjesta. Prost način čitanja neće utoliti našu glad za naukom.

Zbog toga, kao što je to potrebno na svakom koraku u našem životu, potreban je plan i program prilikom čitanja i shvaćanja. Da bismo čitanje preokrenuli u jedan trajni oblik ponašanja i na najvišem nivou imali koristi od onog što čitamo, onda nam je već tada neizbježno poznavanje i upotreba nekih principa. Ono što vidimo daje nam iskustvo, a ono što čitamo daje nam nauku i znanje. Prva tajna uspjeha je poduprijeti iskustvo znanjem, ili ojačati znanje iskustvima.

Eto, zbog toga je svakom čovjeku potrebno čitanje. Međutim, stizanje razuma do željenog savršenstva zavisi od shvaćanja onoga što se čita. U pravom značenju, shvatiti jedan natpis je jedna posebna umjetnost, koju mi nazivamo “čitanje-shvaćanje”. Asimilacija i preobražaj u svoju kulturu onoga što se pročita, moguća je samo uz shvaćanje pročitanog. Zbog toga je neophodno da su čitanje i shvaćanje forme ponašanja koje posjeduju odgovarajuća pravila (Eser, 1993:550). Za sticanje navike čitanja i njenog daljnjeg uspostavljanja treba pripaziti na slijedeće:

S obzirom na vrijeme u kojem živite, uporedite individualne i socijalne uloge između čovjeka koji čita i ne čita!
Razmislite o višestranim plusevima koje će Vam donijeti čitanje!
Znajte da čitanje rješava mnoge probleme, obezbjeđuje psihološko spokojstvo, kao i to da je najbliži i najiskreniji prijatelj i ne dozvoljava da minute čovjekovog života prolaze uprazno!
Jedna navika se stiče insistiranjem, milinom i stalnošću. Što se tiče čitanja, dajte sami sebi riječ i nastavite to uz inat. Kroz neko vrijeme će se vidjeti rezultati svega ovog! Počnite čitati knjigu od one teme koja Vam je zanimljiva, kako bi Vam se probudila pažnja i da biste bili voljni!
Svojim prijateljima poklanjajte knjige!
Za čitanje knjiga s ciljem izgradite jaku želju! Ta želja za čitanjem knjiga može se ovako ustanoviti: da bi Vaša riječ bila prihvaćena u Vašem društvu, da biste lagodno pričali i izlagali svoje originalne ideje, da biste bili najbolji u svom odjeljenju ili školi, da biste najbolje uložili u svoju budućnost, da biste postali novinar, pisac ili radili na bilo kojem kulturnom polju, da biste bili čovjek koji zna i poznaje.
Svoje prazno vrijeme popunite čitanjem knjiga! Čitanje knjiga uredite u skladu sa planom – na dan toliko i toliko, u tim i tim satima… kao i za vikend, na taj i taj način. Osim toga, riječima poput: “Tokom jedne sedmice ili mjeseca pročitat ću toliko i toliko knjiga” zacrtajte sebi neki cilj koji će Vas obavezati.
Prvi stepen čitanja je priprema za čitanje. Ako je proces čitanja trajan i važan, onda najprije treba sačiniti plan. Posebno čitanje sa ciljem učenja školskih predmeta mora biti plansko i sistematsko.
Na primjer, proces čitanja svakog dana treba da počne u isto vrijeme i da se primjenjuje odlučnim i strpljivim tempom rada. Neophodno je da dobro znate šta ćete čitati i sa kojim ciljem.
U procesu čitanja, ako je u obliku školskog rada i ako će biti trajan, mjesto na kojem se nalazite igra veliku ulogu. Od stolice na kojoj sjedimo do slika na zidovima – sve će uticati na nas. Uglavnom, ne treba sjediti do ivice prozora. Efikasnije je raditi na stolu udaljenom od buke i okruženim praznim zidovima.
Prilikom čitanja, jesti ili piti nešto rastura koncentraciju. Naročito, jesti sjemenke, kikiriki, itd., može biti neugodno (Eser, 1993; 562).
Knjiga je za čitanje i ni u kom slučaju ne treba pisati po njoj! Samo se mogu podvući važniji dijelovi!
Proces čitanja je korisniji kada se sjedi uspravno na stolici!
Listovi knjige se prevrću srednjim prstom na gornjem desnom dijelu stranice! Prelistavanje se ne vrši kvašenjem prsta i na donjem dijelu stranice!
Ivice od stranica ne treba uvijati i derati. Ako želimo nastaviti čitanje, onda se ostavlja papirić na stranici gdje smo stali. Na nekim debelo ukoričenim knjigama za ovu svrhu nalazi se konac.
Pozajmljene knjige se koriste uz mnogo veću marljivost!
Bibliotekarske knjige se vraćaju na vrijeme!
Prilikom čitanja kod kuće, nadohvat ruke treba posjedovati rječnik.
Najbolji drug prilikom putovanja je knjiga. Bez knjige se ne kreće na dugo putovanje. Knjiga je najbolji prijatelj; treba ga čuvati.
Da biste primijenili ono što ste saznali o čitanju i da biste stekli naviku, radite i na iskorištavanju svojih dnevnih aktivnosti čitanja. Od novina do knjiga i sve što čitate – polje je istraživanja za sticanje karakteristika “dobrog čitaoca”, za kojeg ste se odlučili.(Što se tiče čitanja svega što nam dođe do ruke, o tome možemo kazati slijedeće: Čovjek treba da zna čemu da da prioritet u čitanju. Ako ne čita ono što je obavezno, u ovom slučaju ako je učenik pa ne čita svoje predmete, ili kao vjernik ne uči Kur’an i ne čita ostale vjerske knjige, itd., a čita nešto samo radi ubijanja vremena ili provoda, onda griješi u svom postupku. Čovjek prvo treba da učvrsti svoja vjerska mišljenja, a zatim da “šeta” po ostaloj literaturi. Jer, ako bi mijenjao mišljenje o jednoj temi prema svakoj pročitanoj knjizi, ispao bi osoba koja nema karaktera.)

Svaki čovjek koji živi u društvu, naročito osoba koja je učenik (student), prinuđena je da stekne naviku uređenog i stalnog čitanja. Danas, kada se ubrzao razvoj nauke i tehnologije, nije moguće izaći nakraj sa životom i biti uspješan na drugi način.