Johan Volfgang Gete – 100 svjetskih velikana o islamu
Johan Volfgang Gete, 1749–1832 – Sudeći po enciklopedijama, on je najveći njemački pjesnik i pisac i jedan od najvećih lirskih pjesnika u svjetskoj književnosti. Bio je rijetko viđeni genije i neobična pojava u različitim područjima kulture. Slavu je stekao pjesničkim i dramskim djelima. Zauzeo je visoko mjesto u književnosti, ne samo u Njemačkoj, nego i u čitavom svijetu.
Imao je uspješnu karijeru, pa je čak punih deset godina obavljao i premijersku dužnost, ali su tu njegovu funkciju njegova književna slava i intelektualna genijalnost bacile u sjenu. Gete je napisao dramu o poslaniku Muhammedu od koje je, nažalost, ostalo sačuvano samo nekoliko ključnih dijelova.
Ti fragmenti sadrže najvažnije riječi poštovanja iskazane poslaniku Muhammedu koje su ikad napisane od jednog evropskog pjesnika. Geteova simpatija prema poslaniku Muhammedu dolazi do izražaja u njegovoj poemi, hvalospjevu: Mahomets Gesang (Pjesma o Muhammedu), koju je napisao u proljeće 1773. godine, u svojoj 23. godini života. Tu je Gete prikazao Poslanika kao rijeku koja, slično ljudskim stvorenjima, skakuće, kliče, privlači svojom snagom sve izvore, potoke, sve rijeke, uzima sa sobom i vodi ih Tvorcu. Dok je u svom West-östlicher Diwan (Zapadnoistočni divan), pri čijem je pisanju bio podstaknut mnogim kur’anskim ajetima, napisao predivne stihove, koje ćemo citirati:
„O sveti Kur’anu! O vječni osloncu!
Ko se ljuti što je Bog dao
Muhammedu milost i sreću, nek na sred doma svog
grubo uže pričvrsti o gredu najveću,
pa nek se objesi! Za tren,
osjetit će, proći će ga gnjev.”1
Inspiraciju za ove stihove Gete je dobio čitajući 15. ajet iz 22. sure Kur’ana koji glasi
„Onaj ko misli da Poslaniku Allah neće pomoći ni na ovom ni na onom svijetu, neka rastegne uže do tavanice i neka razmisli da li će njegov postupak, ako se objesi, otkloniti ono zbog čega se on ljuti.”
Potom je napisao:
„Ako islam znači pokoravanje Božijoj volji,
Onda svi mi živimo i umiremo u islamu.”2
Govoreći o Božijim poslanicima, napisao je:
„Abraham je Boga sa neba,
za svog jedinog zaštitnika izabrao;
Mojsije je također, u dalekoj pustinji,
putem vjere u Jednog Boga ostvario uspjeh;
I Davud se, prošavši i kroz zločin u nevolji,
znao osloboditi, jer ipak:
‘U Jednog Boga samo vjerujem’
znao je reći;
Isus je sa najčistijim osjećanjima mislio
samo na Jednog Boga u mirnoći,
onaj koji ga je učinio bogom,
povrijedio je njegovu svetu volju;
Muhammed također – pobjedio je,
trijumfovao kroz ideju Božije jednoće:
i savladao čitav svijet.”3
Kur’an je za Getea ”Knjiga nad knjigama“ kako je napi- sao u slijedećim stihovima:
„Da li je Kur’an od vječnosti?
Za to ne pitam!
Da li je stvoren?
To ja ne znam!
Da je Kur’an Knjiga nad knjigama,
Vjerujem iz muslimanske dužnosti.”4
U svom djelu Noten und Abhandlungen zu besserem Verständnis des West-östlichen Divans (Bilješke i rasprave za bolje razumjevanje Zapadno-Istočnog divana), Gete je napisao:
„Zašto ne bi u dubokom poštovanju slavili onu svetu Noć, u kojoj je Kur’an Poslaniku odozgo spušten u potpunosti?”5
Dr. Khatarina Momssen, najznačajniji biograf Getea danas, autorica knjige Goethe und der Islam (Gete i islam), koja kako sama kaže, već decenijama istražuje temu o Geteu i islamu, održala je interesantno predavanje: Odnos Getea prema islamu (održano na Tehničkom univerzitetu Clausthal), u kojem između ostalog navodi Geteove riječi u njegovoj autobiografiji Dichtung und Wahrheit, u kojoj Gete piše da ni u jednoj fazi svoga života na Muhammeda nije gledao kao na varalicu.
Nadalje, navodi da se Gete u svojim poetskim stvaranjima okrenuo Kur’anu upravo zbog količine poštovanja koju je imao prema Njemu, te da je Gete u objavi Kur’ana spoznao i poštovao poslanika Muhammeda kao obećanje koje je najavljeno u Starom i Novom Zavjetu. Kaže da su aspekti islama kod Getea izazvali ozbiljne simpatije i navodi da je karakteristika Geteovog odnosa prema islamu, od njegovih ranih dana, bilo duboko poštovanje te da je on svom snagom nastojao usmjeriti ljude prema islamu.
Također, navodi da je Gete imao „veliku težnju ka srži islamskog učenja“ te da je oslonac i ohrabrenje stalno tražio u islamu. Dalje spominje da je „Gete svjesno u duhu islamskog učenja zaista i živio i da je svoje prijatelje izričito upućivao na ovo učenje“. I na kraju, kaže da je Gete uspostavio lične kontakte s muslimanskim vojnicima i oficirima koji su došli u Vajmar te da je sa njima išao na džumu-namaz.6
Autor teksta “Johan Volfgang Gete – 100 svjetskih velikana o islamu” Samir Bikić iz knjige “100 svjetskih velikana o islamu”.
- Johann Wolfgang Von Goethe, West-Eastern Divan, Translated by Edward Dowden, J. M. Dent & Sons, London and Toronto, 1914. str. 75.
- Isto, str. 86.
- Isto, str. 109–110.
- Isto, str. 146.
- Goethe, Wolfgang Johann: Werke 1-22 Berliner Ausgabe, Gedichte und Singspiele. Sv. 3. Berlin/Weimar: Aufbau, 1988, str. 255
- Kompletno predavanje, prevedeno na bosanski jezik, može se pogledati na ovom linku: http://www.youtube.com/watch?v=xz5VRa228Dg
