Kakav si domaćin?
Ukazati čast gostima je jedan od edeba kojim se opisuje časni Šerijat, štaviše, islam je potvrdio već postojeći običaj gostoprimstva kod Arapa, jer ugošćavanje privlači srca ljudi domaćinu. Nekada ih čini i da budu njegovi najbolji prijatelji i pomagači. Oni nastoje i pohrle da se odazovu svakom pozivu domaćina. Ako je to već tako, teško da ćeš naći plemenitog i gostoprimljivog a da nije omiljen, ili ćeš teško naći škrticu da je omiljen među ljudima. Škrtac je prezren čak i kod njemu najbližih ljudi, dok je darežljivac omiljen i kod rodbine i kod onih s kojima nije ni u kakvom srodstvu. Pjesnik je rekao:
A gosta počasti jer je njegov boravak obaveza,
a nemoj dopustiti prokletstvu da te stigne. (Muhadaratul-udeba ve muhaveratuššu’arai vel-bulegai, Asfehani, 2/86.)
Prvi koji je pružio gostoprimstvo gostima
Gostoprimstvo je praksa vjerovjesnika i poslanika. Historijske knjige nam navode, kao što se navodi i u Sunnetu, da je Allahov prijatelj, Ibrahim, alejhissalatu vesselam, bio prvi koji je pružio gostoprimstvo i koji ih je počastio za vrijeme njihova boravka kod njega. Uzvišeni o njemu kaže:
Da li je doprla do tebe vijest o uvaženim gostima Ibrahimovim kada mu oni uđoše i rekoše: “Mir vama!”, i on reče: “Mir vama, ljudi neznani!” I on neprimjetno ode ukućanima svojim i donese debelo tele, i primače im ga: “Zar nećete da jedete?” – upita… (Ez-Zarijat, 24-27)
Zar ti nije došla vijest o Ibrahimovim gostima, melekima, koji su ušli kod njega i rekli: “Selamun alejke!“ – a on je rekao: “Selamun alejkum, ljudi koje ne poznajemo.“ Onda je kradomice otišao svojoj čeljadi kako bi pripravio hranu za njih i iznio im je debelo i pečeno tele da jedu. Ibrahim, alejhissalatu vesselam, kada bi htio objedovati, izlazio bi milju ili dvije izvan svoje kuće, tražeći nekoga s kim bi podijelio obrok. Njegov nadimak je bio Ebuddajfan (Skrbnik gostiju).(Ihja ulumiddin, 2/17.)
Nema sumnje da ga Vjerovjesnik, alejhissalatu vesselam, opisuje kao plemenita. O tome postoji hadis koji bilježi Ahmed od Poslanika, alejhissalatu vesselam, gdje je rekao:
“Plemenit, sin plemenitog, unuk plemenitog, praunuk plemenitog, Jusuf, sin Jakubov, unuk Ishakov, praunuk Ibrahimov.”(Ahmed, 8373, a Albani ga navodi u Sahihul-džami’u, 1686, i Essilsiletussahihatu, 1617.)
Imamo i Allahova vjerovjesnika Luta, alejhissalatu vesselam, kojeg je Ibrahim, alejhissalatu vesselam, podučio kako da dočekuje goste. Njegov narod mu je došao hitajući, želeći zlo njegovim gostima, pa je rekao:
“Narode moj, evo mojih kćeri pa se ženite njima, a ostavite se mojih gostiju! Moje kćeri su vam bolje za brak od braka sa muškarcima. Bojte se Allaha i nemojte me sramotiti pred gostima. Zar među vama nema čestitog i razumnog čovjeka koji bi vas ukorio i odvratio!?“ Kur’an ovaj prizor između Luta i njegovih sunarodnika iznosi, pa Uzvišeni kaže: I narod njegov pohrli njemu – a i prije su radili sramotna djela. “O narode moj,” – reče on – “eto mojih kćeri, one su vam čistije! Bojte se Allaha i pred gostima mojim me ne sramotite! Zar među vama nema razumna čovjeka?” (Hud, 78)
Uzvišeni Gospodar kazuje da su ga oni htjeli prevariti po pitanju njegovih gostiju, ali im je Allah stavio koprenu na oči i oslijepio ih, a onda ih kamenovao. To ukazuje, ako se može tako reći, na opasnost vrijeđanja gosta. Uzvišeni Allah kazuje i o njegovoj supruzi, starici, koja je kazivala prijestupnicima kako da dođu do gostiju, pa kaže: I Mi smo njega i porodicu njegovu spasili, osim žene njegove; ona je ostala sa onima koji su kaznu iskusili. (El-A’raf, 83)
Brate muslimane, došlo je vrijeme da nešto kažemo o najplemenitijem čovjeku, štaviše, čovjeku koji je najviše vodio računa o gostoprimstvu, to je plemeniti poslanik Muhammed, alejhissalatu vesselam, kojeg naša voljena majka, čista i u džahilijetu i u islamu, Hatidža, da je Allah zadovoljan njome, opisuje. Onog dana kada je došao iz pećine Hira, dršćući, rekla mu je:
“Allaha mi, Allah te neće osramotiti nikada! Ti održavaš rodbinsku vezu, podnosiš teškoće, brineš se o siromahu, pružaš gostoprimstvo gostu i pomažeš nevoljnicima.“(Buhari, 4956; Muslim, 160.)
Pogledajmo čovjeka koji je došao Poslaniku, alejhissalatu vesselam, proseći, pa mu je Poslanik, alejhissalatu vesselam, dao stado ovaca između dva brda. Taj čovjek se vratio u svoje pleme i vikao:
“Primite islam jer Muhammed toliko daje da se ne treba bojati nestašice.“
Tako nam Poslanik, alejhissalatu vesselam, daje najbolji i najljepši primjer u svom pružanju gostoprimstva. Ovakvih i sličnih primjera je teško izbrojiti. Ograničit ćemo se na ovo kako bismo mogli nešto kazati o vrijednosti i odličnosti pružanja gostoprimstva i vrijednosti toga da se neko nahrani. Vjerovjesnik, alejhissalatu vesselam, je rekao:
“Ko vjeruje u Allaha i Onaj svijet, neka počasti gosta…”(Buhari, 5185; Muslim, 47.)
U ovom hadisu vidimo da je pružanje gostoprimstva pokazatelj cjelovitog vjerovanja. Bilježi se od Ukbea b. Amira da je Vjerovjesnik, alejhissalatu vesselam, rekao:
“Nema dobra u onom ko ne pruža gostoprimstvo.”(Ahmed, 4/155, a Arnaut kaže da je dobar u svom komentaru na Musned, 17419.)
Bilježi se od Abdullaha b. Amra da je Vjerovjesnik, alejhissalatu vesselam, bio upitan:
“Šta je najbolje od islama?“ On je rekao: “Nahraniti gladnog i nazvati selam i onom koga poznaješ i onom koga ne poznaješ.“(Buhari, 12; Muslim, 39.)
Hakim i Ahmed bilježe od Suhejba da je Vjerovjesnik, alejhissalatu vesselam, rekao:
“Najbolji među vama je onaj ko nahrani hranom.”(Albani kaže da je dobar u Sahihul-džami’u, 3318.)
Gazali kaže:
“Ponuditi hranu prijateljima nosi u sebi mnoge koristi.“
Džafer b. Muhammed je rekao:
“Kada sa svojim prijateljima sjednete za sofru, ostanite što duže jer to su trenuci koji vam se ne uzimaju od života.“
Hasan je rekao:
“Sve što čovjek potroši na sebe, roditelje i druge, bit će mu obračunato, osim ono što potroši na hranu za svoje prijatelje, jer Allah je iznad toga da bi o tome pitao Svoga roba.“
Alija je rekao:
“Da okupim prijatelje na sa’ hrane, draže mi je nego da oslobodim roba.“
Ibn Omer je govorio:
“U plemenitost čovjeka spada i to da ponese miris na putovanje pa ga podijeli sa svojim prijateljima.“
Ashabi su govorili:
“Zajedničko objedovanje je pokazatelj plemenitog morala.“
Oni su se okupljali radi učenja Kur’ana i ne bi se razilazili prije nego bi nešto pojeli.(Ihja ulumiddin, 2/11-12.)
Autor teksta je Ejmen Ahmed Muzejjen iz knjige “Enciklopedija islamskog ponašanja”.
