Kako je sve počelo?

Mnogi religiozni ljudi ne podnose riječ „evolucija“ i mrzovoljno odbacuju ovu temu misleći da priznanje prihvatanja evolucije za sobom povlači priznanje da čovjek potiče od majmuna, a to je pogrešno shvatanje. Sam Darvin nije tvrdio da ljudi potiču od bilo koje, nama poznate, vrste majmuna. On tvrdi da se od svih tih majmuna neće nijedan razviti u čovjeka, pa makar se vrijeme protezalo na milione godina ili beskonačno.

Čak i sama genetika negira ljudsko porijeklo od majmuna. Mapa hromozoma majmuna se razlikuje od mape hromozoma kod ljudi i to tako da negira mogućnost poticanja jedne vrste od druge. Sama nauka o evoluciji kaže da je svaka od postojećih vrsta na svom kraju slijepa ulica, tako da nijedna od njih ne može dovesti do druge vrste. Ono što se događa sa genima u slučajevima ukrštanja, presađivanja, rezanja i manipulacije gena od jedne jedinke sa drugom je stvaranje potpuno novih vrsta.

Tvrdnja da ljudsko porijeklo potiče od izgubljene karike iz koje se život grana na dva ogranka; jedan ogranak iz kojeg porijeklo vode majmuni, a drugi i drugačiji iz kojeg porijeklo vode ljudi, je hipotetička teorija, koja se može odbaciti, bez potrebe da se odbaci evolucija u svojoj osnovi.

Naučno, evolucija se ne može poreći u osnovi, jer je suštinska stvarnost u evoluciji. Ona znači nastanak jednih vrsta od drugih i nastanak njihove različitosti ponovnim sparivanjem i miješanjem spolnih reproduktivnih ćelija ili gena (nasljedna svojstva), kao i povremenim novim mutacijama unutar vrste. Ovo je naučna činjenica koja je empirijski dokazana i objektivna tvrdnja koja je potvrđena. Nije to hipotetička izjava, koja prihvata osporavanje.

Zatim, nizanje živih bića u geološko vrijeme, o čemu svjedoče fosili, potvrđuje pojavu ljudi na kraju lanca započetog prije tri hiljade miliona godina. Ovaj lanac se uzdiže od živih bića, poput jednoćelijskih, do višećelijskih organizama; mekušaca, školjki, a potom i kičmenjaka.

Uspinjući se polahko vremenom, stepen po stepen i od vrste do vrste, od bakterija do algi, gljivica, paprati do cvijeća u biljnom carstvu i od protocita, spužvi, crva, školjki, paukova, insekata, riba, žaba, guštera, ptica, sisara raznih vrsta do čimpanze kao najrazvijenije vrste.

Starost čovjeka u registrovanim arhivima kamenih blokova je približno milion godina uz nešto više ili manje od toga. Dok je starost bilo kojeg insekta preko petsto miliona godina, a starost algi tri miliona godina.

Evolucionista može slagati ili nenamjerno pogriješiti, ali kamenje ne laže. Brda ne mogu zalutati, jer ona rade po Božijoj zapovijedi i Njegovim zakonima bez vlastitog nahođenja. Uz to, prilagođavanje svake životinjske vrste njenom prirodnom okruženju i svake biljne vrste njenom okruženju, te razvoj kostiju u udovima tako da jedan te isti ud postaje krilo ptici, ribi peraje, potkoljenica kod životinja, opnasto veslo kod žabe je, također, anatomska činjenica.

Nadalje, kod životinja vene počinju od srca sa istom šemom i vraćaju se istom veneričnom kartom u pluća. Tako je kod zeca, psa, vuka, miša, slona, kita, goluba, kornjače, majmuna i čovjeka, i to nije slučajno. Nadalje, zaostalost nekih organa bez ikakve funkcije kod svake životinjske vrste, u procesu razvoja od jedne do druge faze, je otisak koji upućuje na prošlost. Ne možete jednostavno pomesti veliku količinu naučnih dokaza jednim pokretom ruke ili naivnim odbacivanjem cijele teme.

Učenjaci su se podijelili, pred ovim zbunjujućim dokazima, na one koji zagovaraju evoluciju u fazama i one koji je negiraju u nekim fazama. S tim da potpuno odbijanje više nije moguće, jer jednostavno rečeno, to nije naučno. Stvaranje čovjeka, potpuno neovisno, kojem nisu prethodili pradjedovi ili životinjski preci, ne znači da svaka jedinka u biljnom i životinjskom svijetu dolazi potpuno neovisno.

Pet stotina hiljada vrsta je nabrojano samo unutar cvjetnica. Znači li to da je za svaku vrstu postojalo zasebno porijeklo? Ovo nas dovodi do složenog zaključka. Ako se biljke mogu podijeliti u porodice i ako je moguće ukrštanje jednih sa drugima, jednostavna logika bi rekla da postoji mnoštvo sorti koje su nastale postepenim spajanjem među spolnim ćelijama i genima. Pored toga su nastala nova svojstva koja su se pojavila kroz prilagođavanje na promjenjivu sredinu. To je stvorilo fascinantan muzej biljaka.

Ono što se kaže o biljkama može se reći i za životinje. Oba porijekla mogu biti tačna: neovisno porijeklo za neke i evolucijsko porijeklo za druge u kojem se jedna vrsta izvodi iz druge. Tada su obje teorije istinite i ne isključuju jedna drugu. Osim toga, u razvoju i oplemenjivanju nema negiranja Stvoritelja.

Za razvoj svega i poboljšanje svega treba se zahvaliti Bogu. Sam Darwin je to mislio kada je u odgovoru crkvi rekao: „Poboljšanje ne poriče Božiju brigu, već je potvrđuje.” Razvijanje u vremenu je Božiji zakon i Njegov poredak, da bi protok vremena imao svoje značenje i da bi živa bića za svoju borbu i izdržljivost u određenim okolnostima imala plod, cilj i značenje.

Ono što se dogodilo, nije se dogodilo zbog nedostatka ili nemoći djelovanja Stvoritelja, jer je naš Stvoritelj iznad toga, već je to stvar koja ima svoju mudrost. Crkva je zauzela stav protiv nauke zbog svoje okoštalosti i zbog kontrole svećenstva, u jednom vremenskom periodu, nad politikom i mišlju, a mi kažemo da nemamo svećenstva i nemamo ograničenja od strane uleme nad naukom. Sama naša vjera je nauka i poziva u nauku i istraživanje.

Čak nam zapovijeda da obratimo pažnju upravo na ovu temu: Kako je sve počelo? Reci:

„Putujte zemljom i gledajte kako je On započeo stvaranje.“ (El-Ankebut, 20)

Zna Allah da ćemo se razići po ovom pitanju, da ćemo griješiti i lutati, ali i ispravno razmišljati i da će nam put biti dug, pa možda i do posljednjeg dana. Ipak, On nam je zapovijedio, a Njegova naredba je vadžib. Naše neslaganje je tako očito i nije dozvoljeno da jedni druge optužujemo za nevjerstvo. Moramo sarađivati, i to u ljubavi i bez pristrasnosti u mišljenju.

Sam Kur’an nudi različite perspektive. Kur’anski ajeti o stvaranju su od mutešabih ajeta (ajeti čije je značenje dvosmisleno), a ne od muhkem ajeta (ajeti čije je značenje jasno), jer postoji više mogućih tumačenja. Čak je i riječ „faze“ (el-atvar) spomenuta u jednom od ajeta:

Šta vam je pa ne uzimate Boga za ozbiljno, pa On vas u fazama stvara. (Nuh, 13–14)

A u drugom ajetu:

I da iz zemlje poput bilja rastete, Bog je dao. (Nuh, 17)

U jednom ajetu Kur’an govori o stvaranju čovjeka iz blata, a u drugom da vodi porijeklo iz zemlje.

Mi smo, zaista, čovjeka od biti zemlje stvorili. (El-Mu’minun, 12)

U ajetu Kur’an govori o fazi u kojoj čovjek nije imao ništa vrijedno spomena.

Padne li ikad čovjeku na um ono vrijeme kad on vrijedan spomena ne bi. (El-Insan, 1)

Za zadnju riječ ovog kur’anskog ajeta niko ne može tvrditi da tačno zna njeno značenje. Njeno značenje zna samo Allah. Na svima je da se trude, pa makar griješili ili ispravno govorili. Vrata su otvorena svakome ko posjeduje znanje. Isto tako, posljednju riječ po pitanju porijekla čovjeka, sa naučno-biološkog aspekta, niko ne može dati. Stvar je još predmet istraživanja, a vrata idžtihada su i dalje otvorena.

Stoga, nema razloga za bilo kakvo pokretanje sukoba ili fanatično zauzimanje bilo koje strane bez valjanog argumenta i dokaza. Zatim, Kur’an kada je govorio o stvaranju čovjeka, nije govorio o nekom trenutnom djelu, već nam prenosi da se to odvijalo kroz faze: Kada je tvoj Gospodar rekao melekima:

„Doista, Ja ću od zemlje stvoriti čovjeka! I kad ga uobličim i Svoje duše u njega udahnem, vi mu na sedždu padnite.” (Sad, 71–72)

Gospodar naš, neka je Uzvišen, kaže:

I kad ga formiram i svoje duše u njega udahnem.

Kakvo je bilo to uobličavanje i kakvo je bilo to udisanje duše? To su bile faze. U drugom ajetu, Kur’an potvrđuje te faze:

I svakako, prvo smo vas stvorili, pa vas onda uobličili, a potom rekli melekima: „Učinite Ademu sedždu!“ I svi su to učinili osim Iblisa, on nije bio među onima koji su sedždu učinili. (El-Earaf, 11)

Prvo smo vas stvorili, a zatim smo vas uobličili – ovo se odnosi na faze, riječ zatim zahtijeva božansko vrijeme. Jedan dan, kod tvog Gospodara, je kao hiljadu godina, onako kako vi računate. A u drugom kur’anskom ajetu, pedeset hiljada godina. To je drugo vrijeme i drugo razdoblje.

Pored toga, stvaranje i davanje oblika se spominje u ajetu koji prethodi ajetu o Ademu i naredbi da mu se poklone. Pa gdje je bio? To ne može biti oblikovanje zametka u maternici, jer se to spominje prije Adema, prije potomstva i prije nego su mu meleki sedždu učinili. Adem je još uvijek sam, još uvijek se Hava ne spominje, pa ne možemo tvrditi da je to bilo stvaranje embrija u maternici.

Sljedeći ajet je po svom tekstu od onih ajeta koji sadrže tajnu i koji se ne može razumjeti bez tumačenja. Prvenstveno se to odnosi na riječ „uskladiti“.

Koji te je stvorio, pa te skladnim učinio i uravnotežio, dajući ti oblik onakav kakav je On htio. (El-Infitar, 7–8)

Zašto kaže naš Gospodar „uravnotežio“? Je li bio neuravnotežen, pa ga je Uzvišeni Allah proveo kroz proces usklađivanja do stanja uravnoteženosti. Jasno je da to ima značenje poboljšanja, unapređenja do najljepšeg sklada. A kako bismo i trebali razumjeti usklađivanje?

Moguće je da je to bilo neposredno sređivanje od gline, ili možda usklađivanje porijekla izvođenjem ili provođenjem kroz faze dok se ne postigne cilj i savršenstvo u uravnoteženosti.

Ajeti dopuštaju više mogućnosti za razumijevanje. Ja ne prisvajam ničije mišljenje, niti sam potpuno siguran u bilo šta i mogu pogriješiti u razumijevanju. Ja samo pozivam da se otvore vrata idžtihada i istraživanja i ostavi pristrasnost, te da se ne odbacuju činjenice koje je nauka utvrdila.

Oni tvrde da Bog ne može stvoriti ništa nepotpuno, a mi ih pitamo šta je sa zamecima koji se rode deformirani? Šta je sa slijepim novorođenčetom? Šta je sa novorođenčetom koje mentalno zaostaje? Šta je sa novorođenčetom sa jednom nogom, sa zečijom usnom, sa nijemim ili gluhim djetetom? Nisu li oni Božija stvorenja?

Šta mislite o divovskim gmazovima, koje nazivamo dinosaurusima? Svaki od njih je bio veličine zgrade. U ledenom dobu se nisu mogli prilagoditi i izumrli su. Za to vrijeme insekti i male životinje su se prilagodili. Prebrodili su krizu i preživjeli.

Jesu li nedostaci ovih živih bića i njihove nepotpunosti bile neuspjeh u Božijem planu? Bog je daleko iznad toga. Mi ispravljamo njihovo nerazumijevanje, jer sve što vidimo oko sebe, a manjkavo je, nije neuspjeh božanskog plana, već je to dio tog plana. On je namjeran i hotimičan zbog mudrosti. Sve što se događa je radi pouke.

U kazivanjima o njima je pouka za one koji imaju razuma. (Jusuf, 111)

Zar oni ne putuju po svijetu i ne vide kako su skončali oni prije njih. (Jusuf, 109)

Ponekad shvatimo mudrost, a ponekad je i ne opazimo. Ali, stranice cijelog svemira, sa svim što se u njemu događa, ostaju otvorena knjiga prepuna pouka. Knjiga koju nam Bog daje da bi nam pokazala, da bi nas poučila, objasnila nam znakove Njegove nadmoći i Njegove mudrosti. Na kraju nam i kaže: „Zemlja je Božija i daje je u nasljedstvo kojem hoće.”

Život i smrt je u Njegovoj ruci. Neka je Slavljen On, On čini šta hoće. Međutim, mi imamo zaduženja i naređeno nam je da razmišljamo, posmatramo i planiramo. Upućeni smo na to, makar se razilazili, upućeni smo na to, makar i griješili.