Kako omiliti namaz svojoj djeci?
Važnost namaza
Namaz važi za jedan od najvažnijih ruknova islama. Vjernik se približava namazom Allahu i to je prva stvar za koju će on odgovarati na Sudnjem danu.
Mnogi roditelji se trude da poduče svoju djecu namazu, istražujući pritom različite metode putem kojih bi im omilili namaz i privikli ih na redovno obavljanje namaza.
Neki se roditelji žale da su im djeca sa pubertetom zapostavila namaz ili napustila u potpunosti, a dok su bila mlađa redovno su odlazila u džamiju, dok se drugi žale da njihova djeca periodično obavljaju namaz.
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže:
“Glava je islam, stub je namaz, a njegov vrh je borba na Allahovom putu.” (Et-Tirmizi)
Također, kaže Poslanik, sallahu alejhi ve sellem:
„Ugovor između nas i njih je namaz. Pa ko ga bude ostavio taj je uznevjerovao.“ (Ahmed, Ebu Davud, Et-Trimizi, En-Nesai i Ibn Madže)
Uzvišeni kaže:
“… i koji molitve svoje na vrijeme obavljaju – oni su dostojni nasljednici, koji će Džennet naslijediti, oni će u njemu vječno boraviti.” (El-Mu’minun, 9–11)
Dok našu djecu navikavamo na namaz, trebamo imati na umu vrijednost toga, jer Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže:
“Kada umre sin Ademov, prekidaju se njegova djela, osim u tri slučaja: trajne sadake, znanja kojim se drugi koriste i dobrog djeteta koje za njega dove upućuje.“ (Bilježi Muslim)
Moramo izgraditi takvu generaciju, generaciju suprotno onoj koja se odala strastima:
“A njih smijeniše zli potomci, koji molitvu napustiše i za požudama pođoše; oni će, sigurno, zlo proći.” (Merjem, 59)
Namaz je ibadet od posebne važnosti kod Uzvišenog Allaha, dok u životu muslimana je nezaobilazna imanska energija, a kako da ne bude tako, kad je to jedini farz koji je Allah propisao obaveznim na nebesima, u toku Israa i Mi’radža.
Namaz je mi’radž svakog muslimana ka Allahu i poseban ibadet kojim se rob približava svome Gospodaru.
Dok pet puta u toku dana i noći stoji pred svojim Gospodarom, on Ga pokajnički moli i obraća Mu se.
Namaz je za muslimana neprekidna veza sa Allahom, Gospodarom svih svjetova.
Mi kao roditelji imamo obavezu da svoju djecu podučimo namazu, da ih motivišemo i omilimo im namaz, te se stoga moramo potruditi da naučimo najbolje metode i iskoristimo odgovarajuća sredstva u realizaciji te misije.
To je divna, ali odgovorna misija, jer zahtijeva od nas strpljivost, istrajnost i upornost.
“Naredi čeljadi svojoj da namaz obavljaju i ustraj u tome!” (Ta-Ha, 132)
Zbog toga možemo vidjeti da neka djeca pitaju svoje roditelje o namaskom vremenu da li je nastupilo ili nije ili o drugim propisima vezanim za namaz. Čak neka djeca kada čuju ezan, uzviknu:
„Babice, ezan je! Hajmo u džamiju!“
Kur’an nas podsjeća na odgovornost i emanet porodice i evlada:
‘’O vjernici, čuvajte sebe i svoje porodice od Vatre, čije će gorivo ljudi i kamenje biti.’’ (Et-Tahrim, 6)
Riječ ehliikum – vaše porodice obuhvata: djecu, suprugu, amidže i ostalu rodbinu. Mi smo, stoga, zaduženi da ih čuvamo od svega onoga što približava Vatri, tj. Džehennemu.
Podsjećamo i na riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem:
“Naređujte svojoj djeci da klanjaju kad navrše sedam godina, a i šinite ih (blago udarite) zbog neklanjanja kada navrše deset godina i razdvojite ih u postelji.” (Hadis bilježe Ahmed, Ebu Davud i Hakim)
Polazeći od činjenice da je namaz veza između roba i njegovog Gospodara – Uzvišenog Allaha, te hadisa:
“Svi ste vi pastiri i svi ste odgovorni za svoje stado, vođa je pastir i on je odgovoran za svoje stado, čovjek je pastir u svojoj porodici i on je odgovoran za svoje stado, žena je pastirica u kući svoga muža i odgovorna je za svoje stado, sluga je pastir u imetku svoga gazde i on je odgovaran za svoje stado – svi ste vi pastiri i svi ste vi odgovorni za svoje stado.” (Buhari u Sahihu, 59/2), i hadisa: “Ugovor između nas i njih je namaz. Ko ga ostavi, učinio je kufr.” (Ahmed)
– na roditeljima je stroga obaveza da čuvaju svoje porodice i djecu od kazne Džehennema, tako što će im omiliti namaz i redovno ih navikavati na obavljanje namaza.
Pritom, navikavanje djece neće teći istim tempom, već će se uskladiti prema godišnjem dobu djeteta. Djeca od 2 do 7 godina će obavljati namaz bez prijekora za njegovo izostavljanje ili neupotpunjavanje, dok će se djeca od 7 do 10 godina intenzivnije pozivati i privikavati na ispravno obavljanje namaza. Sa navršenih 10 i više godina djeca se još više obavezuju na to da obavljaju namaz, tako da za njegovo ostavljanje ili neredovno obavljanje budu valjano sankcionisana.
Neki roditelji smatraju da je ovakav pristup uzaludan, jer je roditelju dovoljno da samo izda naređenje svome djetetu te će se dijete brzo povinovati toj naredbi.
Takvim roditeljima najbolje je reći da ako takav pristup odgovara manjem broju djece, on ne odgovara velikoj većini djece koja ne žele usvajati navike pod pritiskom naredbe i ugnjetavanja.
Zašto? Pa zato što će se dijete pred strogošću svog oca prećutno složiti i otići na namaz, a možda, istovremeno, osjećati mrskost prema namazu. Možda će reći roditeljima:
„Odoh na namaz!“,
a neće ni obaviti namaz, otići će na drugo mjesto. Čak će roditelji, ako to budu mogli, natjerati svoje dijete da obavlja sve namaze, a onda će dijete, pošto odraste i ne bude pod kontrolom roditelja, odjednom napustiti namaz u potpunosti. Ovakve stvari se dešavaju velikom broju omladine.
Na ovu pojavu se žale mnogi roditelji, a i djeca. Jedan mladić mi je kazao:
„Otac me je naučio kako da mrzim namaz! Strogo i nasilno se ophodio prema nama dok bi nas pozivao na namaz.“
*Prva stvar na koju treba obratiti pažnju u procesu navikavanja djece na namaz jeste to da što im ranije budemo omilili namaz, rezultat će biti bolji. Poznata je izreka:
„Učenje u mladosti je poput klesanja u kamenu.“
*Kada tvoj sin prostre sedžadu da klanja, ili stane uz tebe dok klanjaš, ili se sprema za namaz, ili želi otići sa tobom u džamiju, nipošto mu ne reci:
„Ti si još mali, nisi još obavezan da klanjaš!“
Zašto sebi otežavaš, umjesto da ga ohrabriš i nagradiš i tako mu usadiš ljubav prema namazu!?
*Posebnu pažnju i akcenat staviti na odgajanje prvog djeteta, jer će ono biti uzor svojoj mlađoj braći, a možda će njegov utjecaj na mlađu braću biti veći od samih roditelja. Ukoliko najstarije dijete bude pokazivalo ljubav prema namazu, u tome će ga rado oponašati ostala braća.
*Stalno sebe kao roditelje podsjećati na važnost prisustva namjere / nijeta u odgajanju djece: da ih Allah našim sebetom uputi i odrastu kao zdrava i pobožna omladina, da budu u službi svojoj vjeri i ummetu.
“One koji se budu radi Nas borili, Mi ćemo, sigurno, putevima Našim uputiti, a Allah je, zaista, s onima koji dobra djela čine!” (El-Ankebut, 69)
Riječ el-muhsinin označava osobe koje su objedinile dva zadatka: rad na sebi i rad na popravljanju drugih.
Doista je to put vjerovjesnika i dobrih ljudi, od vremena Adema, alejhis-selam do Sudnjeg dana, to je put reformi na Zemlji i pokoravanja ljudi Allahu, Gospodaru svih svjetova.
*Okititi se strpljivošću i povinovati se naredbi Uzvišenog Allaha:
“Naredi porodici svojoj da obavlja namaz i ustraj u tome! Mi ne tražimo od tebe opskrbu, Mi tebe opskrbljujemo! A samo za bogobojaznost lijep ishod sljeduje.” (Taha, 132)
Nipošto, dragi roditelju, ne dozvoli da sumnja dopre do tvog srca pa da posumnjaš u sposobnost da svoje dijete izvedeš na Pravi put i uspješno završiš svoju roditeljsku misiju, ili da više nema vremena za spas tvog djeteta! Ne dopusti prokletom šejtanu da poljulja tvoju vjeru i da te odvrati od ovog hajra i ustrajne borbe!
*Tražiti pomoć od Svemogućeg Allaha i u dovama poniznim obraćanjem moliti Ga da nam pomogne u odgoju djece.
… i oni koji govore:
“Gospodaru naš, podari nam u suprugama našim i djeci našoj radost i učini nas predvodnicima bogobojaznih!” (El-Furkan, 74)
Čovjeku nekad dođe pomoć odakle se najmanje nada. Valja podsjetiti na primjer Musaa, alejhis-selam, kada je narod tražio od njega da zamoli Allaha za vodu, pa mu Uzvišeni Allah nije spustio vodu sa nebesa, što je bilo za očekivati, već ga Allah nadahnu da će mu voda izbiti iz zemlje, i to iz suhe, napukle zemlje.
I kada je Musa za narod svoj vodu molio, Mi smo rekli:
“Udari štapom svojim po kamenu!”
Iz njega je dvanaest vrela provrelo, i svi ljudi su znali iz kojeg će vrela piti.
“Jedite i pijte Allahovu opskrbu i ne činite zlo po Zemlji nered praveći.” (El-Bekare, 60)
Dakle, pomoć, uputa i uspjeh dolaze samo od Uzvišenog Allaha. Najbolji primjeri toga su Zekerija, alejhis-selam, koji i pored starosti i žene koja je bila nerotkinja, dobija dijete kao dar od Uzvišenog Allaha. Sličan primjer je i sa Merjemom, majkom Isaa, alejhis-selam, koju je Allah počastio i dostojanstvo sačuvao davši da Isa, alejhis-selam, progovori još dok je bio novorođenče, u kolijevci.
“Ja sam Allahov rob”, reče on, meni će On Knjigu dati i vjerovjesnikom me učiniti, i učinit će me, gdje god budem, blagoslovljenim, i naredit će mi da dok god sam živ, namaz obavljam i zekat udjeljujem. I neka je sigurnost nada mnom na dan kada sam se rodio i na dan kada budem umro i na dan kad budem iz mrtvih proživljen.” To je Isa, sin Merjemin, to je prava istina o njemu, onaj u koga oni sumnjaju. Nezamislivo je da Allah ima dijete, Uzvišen je On! Kad nešto odredi, On za to rekne samo: “Budi!”, i ono bude. (Merjem, 30–35)
Privikavanje djece na namaz jeste najjači temelj za pozitivno programiranje života djece. Pritom, najprikladnija metoda za tu dob jeste metoda et-tergiba (poticanja), a ne metoda et-terhiba (zastrašivanja). Tada dijete ne treba opterećivati mnogo pitanjima da li mu je kabul namaz ili nije, da li ostavljanje namaza povlači za sobom veliku patnju u Vatri i slično. Treba imati na umu poruke sljedećih kur’anskih ajeta:
A ko govori ljepše od onoga koji poziva Allahu, koji dobra djela čini i koji govori:
“Ja sam, doista, musliman!” (Fussilet, 33)
“Na put Gospodara svoga mudro i lijepim savjetom pozivaj, i s njima na najljepši način raspravljaj! Gospodar tvoj zna one koji su zalutali s puta Njegova, i On zna one koji uputu slijede.” (En-Nahl, 125)
U posljednjem ajetu primjećujemo da se najprije spominje metoda el-hikmeh (mudrost), a tek onda el-mev’izah (dirljivo savjetovanje i opominjanje).
El-hikmeh (mudrost) znači staviti stvar na odgovarajuće mjesto. U da’vi, tj. na putu promicanja islamskih vrijednosti i vjere općenito, koristiti metodu el-hikmeh, znači da daija / misionar poznaje onoga kojeg poziva u vjeru; da zna kako da ga poziva; čime da ga poziva, ne bi li njegov poziv urodio plodom. Takav pristup je izuzetno važan i potreban danas kada u jednom društvu dominira zlo i grijeh, kada je prijestupnika i griješnika mnogo više nego dobročinitelja.
Stalno se trebamo prisjećati Poslanikovih, sallallahu alejhi ve sellem, riječi:
„Neće se upotrijebiti blagost u nekoj situaciji, a da je ne uljepša, a neće se izostaviti blagost u nečemu, a da to ne bude unakaženo (izobličeno).“ (Bilježi Muslim)
OBRATI PAŽNJU!
Ako roditelji navikavaju djecu na namaz vršeći na njih psihički pritisak i velike sankcije, velika je vjerovatnoća da njihova djeca počnu lagati i pretvarati se!
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao:
„O Aiša, uistinu je Allah blag i voli blagost. Allah daje da se blagošću postigne ono što se ne može postići grubošću niti bilo čime drugim osim blagošću!“ (Bilježi Muslim)
Trebamo, najprije, znati naš osnovni cilj dok svoju djecu navikavamo na namaz. Naravno, cilj je zadobiti zadovoljstvo i milost Allaha. Zadovoljstvo i milost podstiču pristup et-tergiba (poticanje i stimulisanje) prilikom navikavanja djece na namaz, jer se djeca trebaju iz ljubavi odazivati namazu, a ne zato što ih neko tjera.
Stoga djecu moramo približiti Gospodaru Allahu, da njihova veza bude veza ljubavi. Sredstvo kojim ćemo to postići jeste da zagolicamo maštu djeteta pitanjem:
„Poželi šta hoćeš od Allaha“,
a onda da mu donesemo to što traži. Naprimjer, ako hoće da ima bicikl, da kaže:
„Gospodaru moj, ja bih volio da imam bicikl!“
i tako mu donesemo bicikl. Ovakav pristup ima za cilj razviti kod djeteta osjećaj da Allah voli da udovoljava Svojim robovima, a istovremeno se dijete uči principu takvaluka.
Lijepo je spomenuti primjer Sehla b. Abdullaha Ed-Dusturija kojem je njegov daidža kao trogodišnjem dječaku govorio da prilikom odlaska na spavanje ponavlja sljedeće riječi:
„Allah je sa mnom, Allah me gleda, Allah mi je svjedok.“
Ove riječi je godinama ponavljao, pa se ostavljao griješenja iz strahopoštovanja prema Allahu, jer je znao da ga Allah gleda.
Tako i današnji roditelji trebaju usađivati svojoj djeci svijest o Allahu dok je to još svježe i lahko, jer će ostati urezano u njihovom pamćenju.
Na kraju, ponovo ističemo da se u odgoju djece treba dati prednost metodi poticanja i stimulisanja, a ne zastrašivanja, jer to može izazvati kontraefekat: da dijete obavlja namaz dok ga roditelji vide, a da ostavlja namaz kada roditelji nisu sa njim.
Autor teksta “Kako omiliti namaz svojoj djeci?” dr. Jasir Nasr iz knjige “10 pisama svakom ocu i majci”.
