Moris Bukal– 100 svjetskih velikana o islamu
Maurice Bucaille bio je francuski ljekar i pisac. Godine 1976. objavio je knjigu The Bible, The Quran and Science (Biblija, Kur’an i nauka) koja je prodata u milionima primjeraka i prevedena na nekoliko jezika i u kojoj dr Bukal tvrdi da je Kur’an u skladu s naučnim teorijama i činjenicama. Prema Bukalu, postoje monumentalne naučne greške u Bibliji, a niti jedna greška u Kur’anu. Bukal zaključuje da je Kur’an Božija Riječ. U svojoj knjizi, između ostalog, napisao je:
„To je bilo u potpunosti objektivno i bez mišljenja da sam prvi istraživao kur’anski tekst. Tražio sam stepen kompatibilnosti između kur’anskih tekstova i moderne nauke. Znao sam iz prevoda da Kur’an često aludira na sve vrste prirodnih pojava, ali sam posjedovao samo površno znanje o tome. Tek kada sam veoma pažljivo ispitao arapski tekst i kada sam na kraju napravio popisanu listu, morao sam obznaniti dokaze koje imam pred sobom: Kur’an ne sadrži niti jednu izjavu koja je u suprotnosti s modernim naučnim saznanjima.” 1
Potom navodi:
„Ova naučna razmatranja koja su jako specifična za Kur’an u početku su me jako iznenadila. Do tada, nisam pretpostavljao da je moguće da ću naći toliko mnogo izjava u tekstu sastavljenom prije više od trinaest vijekova, a koje se odnose na različite teme, i da su sve u potpunom skladu sa savremenim naučnim saznanjima.”2
Također je napisao:
„Gornja zapažanja čine hipotezu razvijenu od onih koji Muhammeda smatraju autorom Kur’ana sasvim neodrživom. Kako može čovjek, a uz to nepismen, postati najznačajniji autor, po pitanju književne zasluge u cijeloj arapskoj književnosti? Kako je on mogao tada izreći istine naučne prirode koje ni jedno drugo ljudsko biće nije moglo poznavati u to vrijeme i sve to bez i jedne i najmanje greške u svom govoru o tome?
Ideje u ovom istraživanju razvijene su sa čisto naučnog stanovišta. One dovode do zaključka da je nezamislivo za ljudsko biće koje živi u sedmom vijeku nove ere da sam bude autor kur’anskih tvrdnji o najrazličitijem spektru tema koje nisu bile poznate u njegovom vremenu, i da te tvrdnje budu u potpunom skladu s onim što će biti poznato tek vijekovima kasnije. Stoga, za mene, ne može postojati ljudsko objašnjenje za Kur’an.” 3
Zaključuje i kaže:
„S obzirom na nivo saznanja u Muhammedovo vrijeme, nezamislivo je da su mnoge tvrdnje iz Kur’ana koje su povezane s naukom mogle biti djelo čovjeka. Tako da je sasvim legitimno, ne samo smatrati Kur’an Objavom, već mu, također, treba dodijeliti i veoma posebno mjesto zbog garantovane autentičnosti koju pruža te zbog prisustva naučnih izjava koje, kada se i danas proučavaju, pojavljuju se kao izazov u ljudskom poimanju.”4
