Ne daj šejtanu da ti priđe!

Allah, dž.š., kaže:

”A ako šejtan pokuša da te na zlo navede, ti potraži utočište u Allaha. On uistinu sve čuje i zna. Oni koji se Allaha boje, čim ih sablazan šejtanska dodirne, sjete se i odjednom dođu sebi.“ (El-A’raf, 200-201)

Šejtan se onog trenutka kad je od Gospodara proklet i iz okrilja Njegove milosti protjeran zavjetovao da će činiti sve da nas zavede i da se u srca naša nastani i upravlja našim životima. Obećao je taj prokletnik da će nam prilaziti sa svih strana i koristiti se svim sredstvima i metodama da nas svojim sljedbenicima učini.

On je prevarant. Allah, dž.š., nas na tu istinu snažno podsjeća kad nam kazuje da će kad nam na Ahiretu presuđeno bude i kad zbog služenja njemu prokletom, kaznu kao presudu dobijemo, on reći da nema s nama ništa i da nas je samo zvao svome putu, ali nas nije prisilio da na taj put stupimo te da se suočimo sa posljedicama našeg griješenja.

Ashabi su ljudska srca podijelili u nekoliko skupina.

Od Huzejfea ibn El-Jemanija, r.a., se prenosi:

“Četiri su vrste srca: Srce koje je čisto i u kome sija nur vjere. To je srce vjernikovo. Srce koje je okorjelo, u grijehu ogrezlo. To je nevjerničko srce. Prevrtljivo srce. To je srce licemjera koji je istinu spoznao, pa je opet porekao, koji je progledao pa opet oslijepio. I srce koje je svjesno i dunjaluka i Ahireta, i potreba duše i tijela. U njemu je stalna borba za prevlast jedne od ove dvije vojske, vojske meleka i šejtanske vojske.“

Čuvati srce od šejtanovih došaptavanja je obaveza. Obaveza je da dobro poznaje šejtanove puteve i njegove prilaze našim srcima kako bi mu te puteve zatvorio i onemogućio da ga pokori i zagospodari njegovim životom. Ti šejtanovi putevi su, ustvari, naše osobine. Ukažimo na neke kako bismo se posvetili vlastitom liječenju i te kapije zatvorili šejtanu.

Šejtanova kapija kroz koju nesmetano ulazi u naše živote je ljutnja i strast. Ljutnja je opijum za razum. Zato Poslanik kazuje da je jak, snažan onaj koji se uspijeva u srdžbi savladati. Poslanik obećava onome ko je sposoban, ahiretsku počast i dženetski užitak. Ljutnja i strast okuju razum, a kad se čovjek naljuti i kad ga strast ponese, on postane igračka šejtanu. Da bi se odupro i kapiju zatvorio šejtanu, poslušaj Poslanikov savjet, pa u takvim prilikama posegni za abdestom, njime ćeš, kako Poslanik kazuje, ugasiti ljutnju i sputati strast baš kao što voda ugasi vatru koja prijeti da širenjem uništi čovjekova dobra i načini nemjerljivu štetu.

Rodili smo se čistog srca. To srce je jednako spremno prihvatiti i uputu meleka i stranputicu šejtansku.

Pohlepa i zavidnost su šejtanske kapije. Kroz njih želi proći, želi osvojiti naša srca i zagospodariti našim životima. Tirmizi bilježi da je Poslanik rekao: “Dva gladnija i u stadu štetnija i opasnija vuka od čovjekove pohlepe za imetkom i njegovog ponosa prema svojoj vjeri nisu prisutnija na Zemlji.“ Zavidnost i pohlepa čovjeka zaslijepe i učine ga spremnim da radi i ono što nije čovjeka dostojno. Tad šejtan ugrabi priliku da pohlepnom i zavidniku, sve što ih vodi do željenog cilja prikaže lijepim, iako je sve to i ružno i grijeh. Allah, dž.š., nas upozorava da tu kapiju šejtanu ne otvaramo. Opominje nas da čovjekova želja za imetkom ne prestaje sve dok do mezara ne dokorača. Čovjek bi trebao tu pohlepu savladati, svjestan da će mu u kaburu od koristi samo biti dobra djela. Srce koje je šejtanu neosvojiva tvrđava je ono koje je darežljivo i ono koje čini dovu za uspjeh svog brata jer zna da kad god čovjek moli za brata, meleki mole za njega.

Škrtost je prokletnikova kapija. Plaši čovjeka siromaštvom i sputava ga da daje sadaku, da udjeljuje milostinju. Podstiče čovjeka gomilanju imetka i škrtarenju i tako ga na put koji ga zove bolnoj kazni. Do mnogih naših srca je šejtan našao put i učinio nas neosjetljivim na tuđu patnju i bol, i neimaštinu. Kuda ide svijet koji sruši moju kuću koja se zove Sirija, Irak, Afganistan, Somalija…, odnese sve što je za život potrebno, a onda podigne ogradu kako bi spriječio da se dođe u kuću, u avliju u kojoj ima i previše, ali je njegovo srce šejtan osvojio i strah mu u srce nastanio.

Kuda ide društvo u kojem se unište fabrike, oduzme ljudima pravo na rad i dostojanstven život, a potom se kaže da ne postoje zakonski osnovi i mogućnosti da se problem tih ljudi riješi. Pogledajte našu braću koji vape za minimumom, koji traže makar jednu od desetine zarađenih plaća, koji traže svoje pravo koje se zove zarađena penzija. Šta je u srcima ljudi koji su odgovorni za njihov hal i koji su pozvani po funkcijama koje zauzimaju da im pomognu i vrate im dostojanstvo. Neka znamo da samo jedan zalogaj hrane koji je haram, unesen u naš stomak, najmanje četrdeset dana nas svrstava međ’ šejtanske sljedbenike jer nam nikakvo dobro neće biti primljeno.

Šejtan se do naših srca probija i putem na kojem nastoji razlike među nama naglasiti i tako razdor posijati.

Nas je Allah, dž.š., različitim stvorio. Različito izgledamo i drugačijih smo karaktera. Nismo istih ubjeđenja i vjerskih opredjeljenja. Allah, dž.š., kaže da je ljude podijelio u narode i plemena s ciljem da se upoznaju i zbliže i tako vide koliko ima zajedničkog među njima, da vide da uprkos svim razlikama ima bezbroj razloga da žive u slozi i bratstvu, u međusobnom uvažavanju i da se pomažu. Mi smo muslimani, i međ’ nama ima razlika, u izgledu, ponašanju i u ubjeđenjima. Šejtan pokušava tu kapiju otvoriti, našim srcima zagospodariti i neprijateljstva među nama oživjeti. Allah, dž.š., od vjernika traži da se Gospodara svjetova boji, a potom kaže: “Oni koji se Allaha boje, čim ih šejtanska sablazan dodirne, sjete se i odjednom dođu sebi.“ (El-A’raf, 201) Kako bi bilo dobro da se naša braća diljem svijeta sjete da su braća i dođu sebi i onemoguće šejtanu prilaz i sva neprijatelj- stva zaustave i u miru žive. Kako bi bilo loše da se mi ovdje šejtanskoj sablazni prepustimo i zaboravimo da smo braća i da umjesto ljubavlju jednog prema drugom naša srca napunimo mržnjom i pustimo šejtanu da srcima našim zagospodari i na svoju stazu nas povede.

Braćo, šejtanu zatvorimo puteve do naših srca i zamolimo Allaha, dž.š., da nas u borbi protiv tog prokletnika pomogne. Amin!

Autor “prof. Izet ef. Čamdžić” iz knjige “Poruka i opomena sa mimbere”.

Vaš komentar