Neophodnost strpljivosti
Velika kur’anska pozornost na strpljivost je, prije svega, zbog njene važnosti, kako vjerske tako i moralne. Ona nije od sporednih niti od popratnih vrlina, već je neophodna čovjeku kako bi se fizički i psihički uzdigao i bio induvidualno i kolektivno sretan. Vjera bez strpljivosti neće pobjediti niti će dunjaluk uznapredovati.
Strpljivost je kako dunjalučka, tako i vjerska potreba. Nema nikakvog uspjeha, ni na dunjaluku ni na Ahiretu, bez sabura.
Ne mogu se ostvariti nade na dunjaluku, niti ispuniti želje, niti rad može uroditi plodom, osim strpljivošću; pa ako osaburi uspije, a ako izostane sabur, nema ni uspjeha.
Da poljoprivrednik nema strpljenja pri sijanju, on ne bi ništa požnjeo; da voćar nema strpljenja pri sadnji, ne bi ništa ubrao; da učenik nema strpljenja u učenju, ne bi nikada završio; da ratnik nema strpljenja na bojnom polju, ne bi pobijedio.
Svi uspješni na dunjaluku svoje želje ostvaruju strpljivošću; okusili su gorčinu, iskusili patnju, uhvatili se u koštac sa tegobama, koračali po trnju, dubili kamen noktima, pri tome se nisu obazirali na prepreke, na udarce s leđa, na pse koji su režali oko njih, nego su išli svojim putem, ne zastajući, naoružani strpljivošću.
Tako jedan pjesnik pjeva:
Rijetki su oni koji su se s nevoljama ponijeli
ako su se saburom okitili, da nisu uspjeli.
Ponekad se spotaknu, ali se brzo podignu, ponekad pogriješe, ali brzo poprave, ponekad ih povrijede, ali ta povreda brzo zacijeli. Ponekad pokušaju jednom ili dva puta, pa ne uspiju, ali oni ne bacaju oružje, ne očajavaju, ne gube nadu u uspjeh. Njihova parola je ono što pjesnik kaže:
Ne očajavaj ako se put do uspjeha oduljio,
pomozi se strpljivošću i vidjećeš:
pobjeda se nazire!
Strpljivi će do svog cilja doći,
a onaj što je navikao na tuđa vrata kucati
i dalje će bezuspješno lutati.
Uvidjeli su zaljubljenici slave i tragači moći da se uzdizanje na dunjaluku, kao ni uspjeh na Ahiretu, ne postiže osim sučeljavanjem sa teškoćama i neugodnostima, te sustezanjem od onoga za čim žudimo i činjenjem onoga što ne volimo. A bez ovoga djelo ne možemo upotpuniti, niti ostvariti nadu, a svako, ko zamišlja uspjeh bez ovoga, bit će poput onoga koji je rekao Ibn Sirinu:
“Vidio sam se u snu kako plivam na mjestu gdje nema vode, i letim bez krila.”,
pa mu je odgovorio:
“Ti si čovjek sa puno želja, želiš ono što se ne događa, i sanjaš o onome što je neostvarivo!”
U pjesništvu ima mnogo mudrosti na ovu temu, a navest ćemo ovu:
Ne smatraj slavu
datulom koju jedeš,
jer slavu nećeš
bez strpljivosti zadobiti.
Mutenebi je napisao:
Ne dostiže slavu niko osim oštroumnih,
u onome što je većini teško činiti.
Da nije teškoće ili tegobe,
svi bi ljudi dobri postali.
Neodlučnost je ta koja ih sprečava.
A u drugom stihu, obraćajući se sebi, kaže:
Ponesi me da dostignem
i ono što se dostići ne može,
jer veličina uzvišenosti je u teškoći,
a neznatnost u lahkoći.
Da bi se dostigle nebeske visine
kroz iglene uši valjat će ti proći.
Ovo je priroda puta koji vodi ka veličini i slavi, i ne postoji drugi način za njegovo prelaženje, osim strpljivošću. Mogu ga preći samo strpljivi.
Strpljivost je ključ svakoj želji,
jer svaka teškoća uz nju je lahka.
Budi strpljiv pa makar trajalo noćima,
i možda se nepokorni na poslušnost navedu,
možda se postigne strpljivošću i ono
za što se kaže: “Kamo sreće da se postigne”.
Ovo je po pitanju uspjeha na dunjaluku, a kako je tek po pitanju uspjeha na Ahiretu.
Zaista se potreba za strpljivošću čini mnogo prečom, a ona sama neophodnom.
Ebu Talib el-Mekki u djelu Kutul-kulub kaže:
“Znaj da je strpljivost razlog ulaska u Džennet, i razlog spasa od Vatre, jer u predaji stoji: ‘Džennet je prekriven neugodnostima, a Džehennem strastima.’
Ebu Talib el-Mekki u djelu Kutul-kulub kaže: “Znaj da je strpljivost razlog ulaska u Džennet, i razlog spasa od Vatre, jer u predaji stoji:
‘Džennet je prekriven neugodnostima, a Džehennem strastima.’
Zato je potrebno da se vjernik strpi kako bi ušao u Džennet i sačuvao se Vatre.”
Na drugom mjestu kaže:
“Znaj da se veći dio ljudskih grijeha nalazi u dvoma: u malo strpljenja prema onome što volimo, i u malo strpljivosti nad onim što mrzimo.”
Strpljivost je neophodna za ljude općenito, a za vjernike posebno.
Kur’an ukazuje na neophodnost strpljivosti i njenu važnost, kada nam govori o ljudskim vrlinama, iskušenjima i tegobama.
Uzvišeni Allah kaže:
Mi čovjeka, zbilja, od kaplje sjemena smiješana stvaramo, potom ga kušnji izvrgavamo. (El-Insan, 2)
I kaže:
Mi smo čovjeka, zbilja, stvorili da se trudi. (El-Beled, 4) u nedaćama i teškoćama, zbog onoga što trpi od samog rođenja i zbog onog što trpi nakon punoljetstva, kroz odgovornost i povjerenu obavezu koju su odbili ponijeti nebesa, Zemlja i brda, te zbog onoga što trpi od oštrine ljudskog jezika, ljudske zlobe i zavisti.
Strpljivost, ili sabur, ima ključnu važnost kako u vjerskom, tako i u svakodnevnom životu. Bez strpljivosti, nijedan uspjeh, ni na ovom svijetu (dunjaluku) ni na onom svijetu (Ahiretu), nije moguć. Strpljivost omogućava ljudima da prevaziđu prepreke, izdrže teškoće i postignu svoje ciljeve. Kur’an i islamska predaja naglašavaju njenu neophodnost, ističući da se kroz strpljivost dolazi do veličine, slave i duhovnog uzdizanja. Uspjeh, bilo materijalni ili duhovni, zahtijeva suočavanje s teškoćama, kontrolu želja i istrajnost u naporu. Bez strpljivosti, svi naši napori ostaju neostvareni.
Autor teksta “Neophodnost strpljivosti” Jusuf el-Karadavi iz knjige “Sabur – strpljivost u Časnom Kur'anu ”.