Ogovaranje – izuzetno opasna oštrica jezika

Jedna od najgorih osobina koju čovjek može posjedovati je ogovaranje. To je jedna od najvećih štetnosti koju jezik može prouzrokovati. Iako je strogo zabranjena i Kur'anom i sunnetom i konsenzusom islamskih učenjaka, ova negativna osobina je izuzetno prisutna među svim kategorijama ljudi.

Allah, Gospodar svjetova, strogo zabranjuje ogovaranje. On kaže:

O vjernici, klonite se mnogih sumnjičenja, neka sumnjičenja su, zaista, grijeh. I ne uhodite jedni druge i ne ogovarajte jedni druge! Zar bi nekom od vas bilo drago da jede meso umrloga brata svoga, – a vama je to odvratno zato se bojte Allaha. Allah, zaista, prima pokajanje i samilostan je. 1

Poređenje ogovaranja s konzumiranjem mesa umrlog brata na najeklatantniji način govori o ovoj negativnoj osobini, čime Allah Uzvišeni ovu negativnost želi u korijenu iščupati iz naše prakse.

Ogovaranje nije ništa drugo do želja da se omalovaži i ponizi drugi, da se obesnaži njegova čast, devalvira njegov ugled, te da se ismije pred drugima, dok je on odsutan.
Navedena anomalija je sredstvo razaranja, jer onaj ko boluje od spomenute bolesti ne ostavlja nikoga a da na njega ne baci otrov ogovaranja. Zbog toga Allah Uzvišeni ovu štetnu naviku upoređuje s konzumiranjem ljudskog mesa i, što je još drastičnije, upoređuje to s mesom umrlog brata svoga!!!

Poslanik islama, s.a.v.s., je, u predaji Ebu Hurejrea, r.a, strogo zabranio povredu života, imetka i časti muslimana, naglasivši: Život, imetak i čast jednog muslimana strogo je zabranjena drugom muslimanu! 2

Se'id b. Zejd, r.a., prenosi hadis u kojem se ističe da je omalovažavanje tuđe časti, jedan od najvećih grijeha. U njemu Poslanik, s.a.v.s., napominje: Među najveće grijehe spada bespravno napadanje tuđe časti! 3

Budući da ogovaranje itekako narušava čast i devalvira dostojanstvo muslimana, jasno je da se vjernik mora kloniti lakve vrste djelovanja.
Budući da ogovaranje itekako narušava čast i devalvira dostojanstvo muslimana, jasno je da se vjernik mora kloniti lakve vrste djelovanja.

Ogovaranje je Allahov Poslanik, s.a.v.s., sasvim jasno definirao u predaji Ebu Hurejrea, r.a., u kojoj se navodi da je upitao: Znate li šta je ogovoranje? Ashabi su odgovorili: Allah i Njegov Poslanik to najbolje znaju! On je kazao: Ogovaranje je da o svom bratu govoriš ono što on ne voli! – A šta ako je istina ono što o njemu govorim?! – zapita neko, a Vjerovjesnik, s.a.v.s., odgovori: Ako to bude istina – ogovorio si ga, a ako ne bude – onda si ga potvorio! 4

Razumljivo je da su ashabi, a iza njih tabi'ini, najbolje razumjeli Allahovu, dž.š., riječ i postupak Allahovog Poslanika, s.a.v.s. Oni su najbolje definirali i ovu veliku anomaliju u životu jednog muslimana. Osvrnimo se na neke od njihovih upozorenja u tretiranju ovog uprisućenog grijeha u našem životu.

Koliko su se prve generacije muslimana čuvale navedene anomalije najbolje će odslikati primjer poznatog Ibrahima b. Edhema. Naime, on je bio pozvan na jednu gozbu, kojoj je prisustvovao, a tu su ljudi u razgovoru spominjali jednu osobu koja, iako je pozvana, iz nekog razloga nije prisustvovala skupu. Ljudi su počeli govorkati kako taj čovjek nije prisutan zato što je težak i mučan, na što je Ibrahim reagirao: Očito je da me moj nefs naveo da prisustvujem gozbi na kojoj se ogovaraju ljudi! Nakon toga je napustio taj skup i, kako se navodi, nije jeo tri dana. 5.

Autor “Šefik Kurdić” iz knjige “Jezik – mač sa dvije oštrice”.

  1. El-Hudžurat, 12.
  2. I ladis bilježi Muslim u Sahihu-, 45 – Kitabu-l-birri ve-s-sileti ve-l-adabi, 10 – Babu tahrimi zulmi-l-muslimi, hadis br. 2564. (Vidi, takođe, Muslimova zbirka hadisa, 3/254-255, hadis br. 1775.)
  3. Hadis bilježi Ebu Davud u Sunernr. Kitabu-l-edeb, 37 – Babun fi-l-gibeti, hadis br. 4876. Ovaj hadis je ocijenjen autentičnim. (Provjeri: Sahihu-lD^ami'i-s-sagiri ve ^tjadetuhu, 1/439, hadis br. 2203).
  4. Hadis bilježe Muslim u Sahihu-. cit. kitab, 20 – Babu tahrimi-l-gjbeti, hadis br. 2589; Ebu Davud u Sunentr. Kitabu-l-edeb, 37 – Babun fi-l-gibeti, hadis br. 4874 i Tirmizi u Sunenu: 28 – Kitabu-l-birri ve-s-sileti, 23 – Ma džae fi-lgibeti, hadis br. 1934 i ocjenjuje ga kao hasenun-sahihun
  5. Vidi ovaj zanimljiv primjer: Ebu-l-Kasim el-Kušejri

Vaš komentar