Papa Franjo – 100 svjetskih velikana o islamu
Papa Franjo rođen je u Argentini, kao Jorge Mario Bergoglio. Trenutni je papa Katoličke crkve, izabran na konklavi 2013. godine. U toj ulozi je poglavar Crkve i suveren države Vatikan. Prije nego što je izabran za papu bio je kardinal-svećenik kao i nadbiskup Buenos Ajresa. U svom apostolskom dokumentu Evangelii Gaudium, nakon drugih tema u kojima se jasno predočavaju radikalno obnavljanje i reforma crkve, papa Franjo je pod rednim brojem 252 i 253 u dokumentu naglasio važne segmente u pogledu međureligijskog dijaloga između islama i kršćanstva. O papinom Evangelii Gaudiumu se dosta pisalo i raspravljalo, a jedan od možda kontroverznijih dijelova je onaj u kojem papa Franjo govori o islamu. On je, između ostalog, napisao:
„Naš odnos s pripadnicima islama od velike je važnosti, jer oni su sada značajno prisutni u mnogim tradicionalno kršćanskim zemljama, u kojima mogu slobodno vršiti vjerske obrede i u potpunosti biti integrisani u društvo. Nikada ne smijemo zaboraviti da oni ispovijedaju vjeru Abrahamovu (Ibrahimovu) i da zajedno s nama obožavaju Jednog, milostivog Boga, koji će suditi čovječanstvu posljednjeg (Sudnjeg) dana.
Sveti spisi islama sadrže neka kršćanska učenja; Isus i Marija su predmet dubokog poštovanja i zaista je zadivljujuće vidjeti kako muslimani, i mladi i stari, muškarci i žene, nalaze vremena za svakodnevne molitve i vjerno učestvuju u vjerskim obredima. Mnogi od njih imaju duboko uvjerenje da njihov žvot u cijelosti, dolazi od Boga te da taj život moraju i živjeti za Boga. Oni, također, potvrđuju nužnost da odgovore Bogu u etičkom smislu, sa milošću prema onima u najvećoj potrebi.
U cilju održavanja dijaloga sa islamom, potrebno je posebno obrazovanje koje je neophodno svim sudionicima, gdje se neće samo isticati kako je neko čvrst i srećan u korijenima svoga identiteta, već da ima sposobnost da prizna vrijednosti onom drugom, kao i da razumije njegovu zabrinutost, da uvažava njegovu potrebu, kao i da se zalaže da se zajednička vjerovanja iznesu na svjetlo. Mi kršćani, moramo s ljubavlju i poštovanjem prihvatiti muslimanske imigrante u naše zemlje, na isti način na koji se mi nadamo i molimo da budemo primljeni i poštovani u zemljama s islamskom tradicijom.
Tražim i ponizno molim islamske zemlje da osiguraju krćanima slobodu obožavanja i prakticiranja svoje vjere, poput slobode koju sljedbenici islama mogu uživati u zapadnim zemljama. Suočeni sa zabrinjavajućim pojavama nasilnog fundamentalizma, naše poštovanje prema istinskim sljedbenicima islama treba nas odvratiti od mržnje i generalizacije, jer autentični islam i učenje Kur’ana protivi se svakom obliku nasilja.”1
