Pečat poslanika

Dužnost je slijediti poslanike i ono što im je objavljeno. Pojava poslanika zapečaćena je pojavom Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem. Uzvišeni ga je Allah učinio posljednjim vjerovjesnikom, a knjigu koja mu je objavljena učinio je iznad svih nebeskih knjiga koje su bile prije nje. Objavio mu je Knjigu i mudrost, njegov poziv je učinio općenitim za džine i ljude i trajnim do Sudnjeg dana. Pečat poslanika

Njegovom pojavom ljudi više nemaju opravdanja pred Allahom. Allah je posredstvom njega sve objasnio. Upotpunio je njemu i njegovu umetu vjeru, sve tri vrste tevhida (er-rububijje, el-uluhijje i tevhidul-esmai ves-sifat). Pokornost njemu je učinio pokornošću Sebi, a nepokornost njemu nepokornošću Sebi. Zakleo se Sobom da ljudi neće vjerovati sve dok ga ne budu uzimali za sudiju u međusobnim sporovima. Pečat poslanika

Pečat poslanika
Dužnost je slijediti poslanike i ono što im je objavljeno.

Obavijestio je da licemjeri žele sud drugih, a kad budu pozvani Allahu i Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem – a to je poziv Allahovoj knjizi i sunnetu Njegova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem – oni se otuđe. Tvrde da žele samo dobro i uputu, kao što govore mnogi apologetičari, filozofi i neki drugi. Kažu: “Mi želimo lijepo predočiti stvari, onakve kakve one jesu”, to jest želimo da ih se shvati i spozna.

Oni, naime, žele usaglasiti dokaze koje nazivaju racionalni dokazi, što su zapravo paučinasti dokazi, s dokazima koji su preneseni od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Ili kažu da žele usaglasiti šerijat i filozofiju, kao što govore mnogi novotari iz reda pobožnjaka i sufija. “Želimo postići dobra djela”, to jest usaglasiti šerijat s neistinom koju zagovaraju i koju nazivaju hakikat (istina i činjenice), a ustvari su to neznanje i zabluda. Tako mnogi apologetičari kažu: “Želimo činiti dobro putem lijepog ophođenja i ponašanja, te to usaglasiti sa šerijatom” i slično tome. Pečat poslanika

Pečat poslanika
Razlog lutanja tih ljudi jesu zabluda i nemar.

Svako ko traži da mu se u pitanjima vjere sudi prema onom što je donio neko drugi, a ne Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, i smatra to lijepim, vjerujući da time objedinjuje ono što je donio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i ono što se tome suprotstavlja, imat će udjela u zlu. Ono što je donio Poslanik islama, sallallahu alejhi ve sellem, potpuno je i dovoljno, u tome je sadržana svaka istina. Pečat poslanika

Međutim, nemar je obuzeo mnoge koji se pripisuju Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, pa glede mnogih pitanja vjere ne znaju šta je on donio, čak ni u pogledu mnogih pitanja ibadeta, a ni glede pitanja šerijatske politike i vođstva. Šerijatu su, zbog svojih mišljenja i slijepog slijeđenja, pripisali ono što mu ne pripada, a izostavili mnogo onog što mu pripada. Razlog lutanja tih ljudi jesu zabluda i nemar. Zbog neprijateljstva, neznanja i licemjerstva ovakvih namnožilo se licemjerstvo, a obilno znanje poslanstva iščezlo je. Pečat poslanika

Ako čovjek nije sposoban saznati nešto od toga ili prakticirati, ne smije zabranjivati ono što ne može učiniti ili što ne može shvatiti.

Potpuno istraživanje, razmatranje i potpuni idžtihad bivaju samo u onom što je donio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kako bi se takvo znanje saznalo, u njega se vjerovalo i po njemu se, javno i tajno, postupalo. Jedino na taj način daje se potpuno pravo šerijatskim tekstovima.

Ako čovjek nije sposoban saznati nešto od toga ili prakticirati, ne smije zabranjivati ono što ne može učiniti ili što ne može shvatiti, a što je donio Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem. Dovoljno mu je da bude oslobođen odgovornosti zbog nemoći, ali se mora radovati činjenici da to drugi prakticiraju i treba biti zadovoljan time; treba imati želju da i on to izvršava. Dužnost mu je vjerovati podjednako u sve šerijatske tekstove. Vjerovat će u cijelu Knjigu i pazit će se onog što je pogrešno, bilo da se radi o predanjima ili mišljenjima, ili da, uvjerenjem ili praksom, slijedi nešto što nije od Allaha. Allah, džellešanuhu, rekao je: Pečat poslanika

“…i ne miješajte istinu s neistinom, tajeći istinu iako vi znate.” (El-Bekara, 42)

Ovo je bio pravac prvih generacija, koje su prednjačile u dobru. To je put i onih koji ih slijede u dobru do Sudnjeg dana. To su prethodnici iz prvoga doba koji su se nazivali tabiinima. I generacija poslije njih slijedila je taj put. Iz njihove generacije dolaze imami u vjeri, čijem je znanju svjedok ovaj umjereni umet. Pečat poslanika

Autor “Ibn Ebul-Izz el-Hanefi” iz knjige “Komentar Et-Tahavijeve Poslanice o vjerovanju”.

Vaš komentar