Poslanik nije klanjao dženazu onima koji su dužni

Kada bi donijeli umrlog pred Poslanika da mu klanja dženazu, pitao bi da li je umrli nekom bio dužan ili ne, pa ako nije ostao nikome dužan, klanjao bi mu on dženazu, a u slučaju da je umrli ostao dužan nekom, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, mu ne bi klanjao, a ashabima je dozvolio da mu klanjaju, jer u Poslanikovom namazu je zauzimanje, koje se neće odbiti, a čovjek je vezan za svoj dug, i neće ući u Džennet sve dok se taj dug ne izmiri.

Kada ga je Allah opskrbio ratnim plijenom, klanjao je dženazu i dužnicima i on je izmirivao njihove dugove, a njihov imetak bi ostavljao njihovim nasljednicima.¹

Prilikom klanjanja dženaze počinjao je sa prvim tekbirom, a zatim bi zahvaljivao Allahu i uputio mu riječi pohvale. Ibn Abbas je klanjao dženazu, pa je poslije prvog tekbira proučio Fatihu naglas, i rekao:

“Da znate da je to sunnet.”² Ebu Umame ibn Sehl je rekao da je učenje Fatihe na prvom rekatu dženaza-namaza sunnet.³

Od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, se spominje da je na dženazi učio Fatihu, ali sened hadisa nije ispravan. Ibn Tejmijja kaže:

“Učenje Fatihe na dženaza-namazu nije obavezno, to je sunnet.”

Ebu Umama ibn Sehl navodi od skupine ashaba, da se treba donositi salavat na Božijeg Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u dženaza-namazu.⁴

Prenosi Jahja ibn Seid el-Ensari, od Seida el-Makburija, a on od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je pitao Ubadu ibn Samita o učenju salavata na dženazi, pa je rekao:

“Ja ću te, tako mi Allaha, obavijestiti o tome. Počneš sa tekbirom a zatim doneseš salavat na Božijeg Poslanika i proučiš dovu:

Allahu Moj, zaista Tvoj rob, taj i taj, nije Tebi druga pripisivao, a Ti ga najbolje znaš; ako je bio dobar, povećaj mu u njegovom dobročinstvu, a ako je bio loš, pređi preko njegovih grijeha. Allahu moj, ne uskrati nam nagradu za ovo djelo, i ne dopusti da zalutamo poslije njega.”⁵

Autor teksta “Poslanik nije klanjao dženazu onima koji su dužni” Ibn Kajjim el-Dževzijje iz djela “Ahiretska opskrba 1-6 (Zadul-mead)”.

1. Bilježe Buhari 9/451, Muslim (1619), Tirmizi (1080) u predanju od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da su donijeli čovjeka Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, a bio je dužan, pa je Poslanik, alejhisselam, pitao da li je ostavio sredstva da se vrati njegov dug, pa ako je ostavio, klanjao bi mu Poslanik, a ako ne, rekao bi: “Klanjajte vašem bratu!” Kada ga je Allah opskrbio sa ratnim plijenom, rekao je: “Ja sam važniji muslimanima od samih njih, pa ko je umro a ostao dužan, ja ću izmiriti, a ko je ostavio imetka iza sebe, to je njegovim nasljednicima.”
2. ilježe Buhari 3/164, Tirmizi (1027), Ebu Davud (3198) i Nesai 4/75.
3. Bilježi Abdu er-Rezak u djelu El-Musanef (6428) u predanju od Ebi Umame ibn Sehla ibn Hunejfa.
4. Bilježe Šafija u djelu El-Um 1/270, Hakim 1/360, Bejheki 4/39 u predanju od Ebu Umame ibn Sehla ibn Hunefa.
5. Bilježi Bejheki 4/40.