Razmišljaš li o Poslaniku

Zaista jedan od razloga jačanja vjerovanja jeste proučavanje životopisa Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kao i razmišljanje o njegovim, sallallahu alejhi ve sellem, lijepim osobinama, plemenitim karakteristikama i potpunim vrlinama. On je povjernik Allahove objave, najbolji je od stvorenja, Allahov predstavnik među Njegovim robovima. Poslan je sa istinitom vjerom i ispravnim pravcem. Allah ga je poslao kao milost svim svjetovima, učinio ga predvodnikom bogobojaznih, dokazom čovječanstvu. Poslan je nakon pauze slanja poslanika i njime je Allah poslao uputu i objelodanio jasan put.

Naredio je Svojim robovima da mu budu pokorni, da ga pomognu, poštuju, vole i da ispoštuju njegovo pravo. Mnogi su putevi koji odvraćaju od Dženneta, a jedini put koji vodi prema Džennetu jeste put Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Allah je prsa Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, učinio prostranim, uzdigao je njegov spomen, od njega breme skinuo. Učinio je poniženim one koji se ne pokoravaju njegovim naredbama. Ne postoji mogućnost postignuća sreće na dunjaluku i Ahiretu osim uz slijeđenje njegovog suneta i pravca.Imam Ibn Kajjim, rahimehullah, je rekao:

“Iz ovoga se može vidjeti da je velika potreba ljudi, koja je iznad svih potreba, da spoznaju Poslanika i ono sa čime je došao i vjeruju u ono o čemu ih je izvijestio, pokoravaju se u onome što im je naredio, jer nema drugog puta do sreće i spasa, na dunjaluku i Ahiretu, osim puta poslanika. Nema drugog načina, osim preko njih, da se detaljno spozna dobro i loše. 
Allahovo zadovoljstvo se može steći uz njihovu uputu. Sva čestitost riječi, djela i morala sadržana je u njihovoj praksi i uputama. Oni su mjerilo naspram čijih riječi, djela i morala se vagaju riječi, moral i djela općenito. Zbog slijeđenja vjerovjesnika, sljedbenici upute se odlikuju nad sljedbenicima zablude. Naša potreba za njima je veća od potrebe tijela za dušom, potrebe oka za svjetlom i potrebe duše za njenim životom. Potreba za poslanicima je veća od bilo koje potrebe. 
Ukoliko bi ti uputa i ono sa čime je došao Poslanik bili uskraćeni samo na tren, tvoje srce bi se pokvarilo i postalo bi poput ribe koja je odvojena od vode i stavljena da se prži. Stanje čovjeka u momentu kada mu se srce odvoji od onoga sa čime su došli poslanici, slično je tom stanju, pa čak i gore, ali to osjeća samo živo srce, jer ‘mrtvac ne osjeća bolove rane’.” (Ovo je dio stiha koji je izrekao El-Mutenebi, a njegov prvi dio glasi: „Ko je ponižen njemu je poniženje lahko.“ Ovom kasidom hvali Ebu Husejna Alija ibn Ahmeda. Vidjeti: Divan El-Mutenebi (164))

Ako je sreća čovjeka na oba svijeta vezana za Poslanikovu uputu, onda je obaveza svakome ko želi sebi dobro, uspjeh i sreću da upozna uputu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, Njegov život, Njegovu ličnost i da se time sačuva i ne bude od onih koji su neznalice po tom pitanju. Treba nastojati da izučavanjem toga bude od onih koji će biti njegovi sljedbenici i koji pripadaju Njegovom pravcu.Ljudi se prema ovome mogu svrstati u sljedeće kategorije: oni koji su uzeli malo, oni koji su uzeli mnogo ili pak oni koji nisu uzeli ništa. Blagodat je u Allahovim rukama i daje je kome On hoće. Allah je neizmjerno dobar. (Ibn Kajjim, Zadul Me’ad (1:69–70))

Shodno tome, ko bude proučuvao i razmišljao o Poslanikovim, sallallahu alejhi ve sellem, osobinama i svojstvima onako kako je to spomenuto u Kur’anu, sunnetu i knjigama koje govore o životopisu, taj je postigao veliko dobro i time je povećao svoju ljubav prema Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem. Nasljedstvo te ljubavi manifestuje se u slijeđenju Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u onome što je govorio i radio. Najkorisnije znanje i njegova sama osnova jeste proučavanje životopisa Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kao i biografija njegovih ashaba.(Ibn Kajjim, Sajdul Hatir (66))

Razmislimo o Allahovim riječima u kojima opisuje Svoga Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i kaže:

Došao vam je Poslanik, jedan od vas, teško mu je što ćete na muke udariti, jedva čeka da Pravim putem pođete, a prema vjernicima je blag i milostiv. (Et-Tevbe, 128)

Uzvišeni Allah je rekao:

Jer ti si, zaista, najljepše ćudi. (El-Kalem, 4)

… samo Allahovom milošću, ti si blag prema njima; a da si osoran i grub, razbjegli bi se iz tvoje blizine!… (Ali Imran, 159)

Mnogobrojni su ajeti koji govore o ovoj tematici. Razmislimo o predajama koje nam prenose ashabi u kojima opisuju Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kao što je, naprimjer, hadis Aiše, radijallahu anha, gdje kaže:

„Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nikada nije birao između dvije stvari, a da nije izabrao lakšu, dok god to nije bilo grijeh, a ako bi nešto bilo grijeh, bio bi najudaljeniji čovjek od toga. Allahov Poslanik se nikada nije osvetio zbog sebe radi nečega, osim kada bi se povređivale Allahove svetinje, pa bi se zbog toga osvetio Allaha radi.” (Buhari i Muslim 1813.)

Enes, radijallahu anhu, kaže:

“Služio sam Poslanika, sallal-lahu alejhi ve sellem, deset godina i nikada mi nije rekao: ‘Uh!’, radi nečega, niti za nešto što sam uradio: ‘Zašto si to uradio?’, ili za nešto što nisam uradio: ‘Zašto to nisi uradio?’” (Buhari i Muslim 1805.)

Enes, radijallahu anhu, također je rekao:

“Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bio je najdarežljiviji, najljepši i najhrabriji čovjek.”(Buhari i Muslim 1806.)

U jednoj predaji, koju prenosi Muslim, opisujući Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, Enes, radijallahu anhu, je rekao:

“Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bio je najljepšeg morala među ljudima.”(Muslim 1692.)

Abdullah ibn Amr, radijallahu anhu, je kazao:

“Allahov Poslanik nije bio nepristojan, besraman, niti je bio nemoralan, i govorio je: ‘Zaista su među vama najbolji oni koji su najljepšeg ponašanja.’“(Buhari i Muslim 1810.)

Prenosi se od Ebu Seida, radijallahu anhu, da je rekao:

„Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, je bio stidljiv poput djevice u njenoj sobi, tako da, kada bi vidio nešto što mu se ne bi sviđalo, znali bismo to po njegovom licu.”(Buhari i Muslim 1809.)

Mnogo je drugih primjera koje nećemo spomenuti kako ne bismo previše odužili. Zaista, razmišljanje o ovim stvarima je velika korist. Ovo je jedan od najvećih razloga jačanja ljubavi u srcu prema Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, a jačanje ljubavi prema Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, prati jačanje imana, što podrazumijeva slijeđenje Poslanika u govoru i djelu.

Ovo je jedan od najveličanstvenihijih puteva upute. Ibn Kajjim, rahimehullah, spomenuo je mnogobrojne i raznovrsne razloge upute, a ovaj razlog je od Allahove dobrote prema Njegovim robovima, kako bi to obuhvatili spoznajom, uz svu razliku i svojstvenost među njima. Spomenuo je kako je jedan od razloga upute i razmišljanje o epitetima Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i to je učinio razlogom upute nekih ljudi. Ibn Kajjim, rahimehullah, je rekao:

“Neki ljudi slijede Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nakon što ga upoznaju, nakon što uvide savršenstvo njegovih osobina, ahlaka i njegovih postupaka. Allahova praksa je da neće poniziti onoga ko bude imao ovakav moralni status i moralna načela. Sjetimo se riječi koje je majka vjernika Hatidža, radijallahu anha, uputila Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem: ‘Ne boj se, tako mi Allaha, Allah te nikada neće ostaviti, jer ti održavaš rodbinske veze, pomažeš slabašne, dijeliš siromašnima, častiš goste i pomažeš istinu u svim situacijama.’“(Ibn Kajjim, Miftahu daru Se’ade (340), hadis je dio podužeg hadisa kod Buharija i Muslima 141.)

Rekao je Ibn Sa’di, rahimehullah:

Od obaveznih stvari i uzroka jačanja imana jesu ljubav prema Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, poznavanje njegovog potpunog morala i njegovih uzvišenih osobina. Zaista, oni koji spoznaju Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, istinskom spoznajom neće sumnjati u njegovu iskrenost i autentičnost onoga što je došlo u Kur’anu, sunnetu i ispravnoj vjeri.

Uzvišeni Allah, je rekao:

… ili oni ne poznaju Poslanika svoga, pa ga zato poriču. (El-Muminun, 69)

Dakle, spoznaja i znanje o Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, od strane onih koji prije nisu vjerovali u njega, može biti uzrok da oni požure ka vjerovanju, dok će se spoznajom njega od strane onih koji u njega vjeruju, njihovo vjerovanje samo povećati. Uzvišeni Allah, podstiče svoje robove da razmišljaju o stanju poslanika, koji su pozivali ljude da vjeruju i kaže:

Reci: „Ja vam savjetujem samo jedno: ustanite iskreno prema Allahu, dvojica po dvojica, ili jedan po jedan, pa zatim razmislite da drug vaš nije lud. On vas samo prije teške patnje opominje.” (Sebe, 46)

Uzvišeni Allah se zaklinje potpunošću ovog Poslanika i veličinom njegovog morala i time da je on najpotpunije stvorenje, rekavši:

Nun. Tako Mi kalema i onoga što oni pišu, ti nisi, milošću Gospodara svoga, lud; ti ćeš, sigurno, nagradu neprekidnu dobiti jer ti si, zaista, najljepše ćudi. (El-Kalem, 1–4)

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, svojim hvale vrijednim epitetima, lijepim vrlinama, iskrenim govorom, promišljenim postupcima je najveći misionar vjerovanja. I on je ujedno najveći vođa i najsavršeniji uzor. Allah Uzvišeni kaže:

Vi u Allahovom Poslaniku imate divan uzor… (Al-Ahzab, 21)

Ono što vam Poslanik kao nagradu da to uzmite, a ono što vam zabrani – ostavite. (Hašr, 7)

Allah nam je spomenuo Svoja odabrana stvorenja, one koji su razumom obdareni, koji kažu:

Gospodaru naš, mi smo čuli glasnika ovakav je bio Poslanik plemeniti, koji poziva u vjeru pozivao je u svakom trenutku, svojim riječima, ponašanjem, djelima, svojom vjerom, vjerujte u Gospodara vašeg… (Ali Imran, 193)

Pozivao je u vjerovanje u vjerovanje u kojem nije bilo mjesta za sumnju.Prema tome, bio je produktivna ličnost, čija je želja bila slijeđenje istine. Ko bi ga samo vidio ili čuo, povjerovao bi u njega i ne bi sumnjao u njegovu poslanicu.Mnogi, nakon što bi samo vidjeli njegovo lice plemenito, rekli bi da to nije lice lažljivca… (Ibn Sa’di, Et-Tevdihu ve el-Bejan (29, 30))