RECENZIJA: Otvori vrata sreći
Moj život se promijenio onog momenta kada sam u 21-oj godini ušao na vrata Gradske džamije u mom rodnom gradu, Bosanskoj Dubici. I za nekih četrnaest godina, moja životna situacija se drastično promijenila nabolje. Od nekoga ko se u 24-oj godini opraštao od ovog svijeta, do onoga ko deset godina kasnije piše ove redove i prisjeća se svega što se desilo. Meni samom ovo sve djeluje kao san, i ne mogu se dovoljno zahvaliti dragom Bogu na pruženoj prilici.
Ako sam nešto naučio kroz život, to je da problem i teškoća, ako se zbog njih sjetiš Allaha, prestaju biti problem. Oni su tad postali blagodat. Moja najteža iskušenja su bili i najveće prilike za napredak i uspjeh. Nisam mogao ni zamisliti da ću nekad o ovim stvarima pričati ili pisati, da će moj život imati veći domet ili uticaj, niti da će baš ona stvar sa kojom sam se tako dugo borio biti povod puno većeg dobra i sreće. San koji sam imao još kao dječak jeste da jednog dana napišem svoju knjigu. Poštovani čitatelji, ovo djelo koje držite u rukama je ispunjenje tog sna.
Htio sam da knjiga „Otvori vrata sreći“ bude pozitivna i optimistična, da se ljudi njoj mogu vraćati kao izvoru inspiracije i nadahnuća, da svojim riječima uljepšam nekome dane. Zašto sam se odlučio za taj naziv? Jer svi ljudi tragaju za srećom. Ona je univerzalni cilj za kojim se srca okreću. I toga nam je danas, zaista, potrebno u vremenu kada nas salijeću razne ružne misli i vijesti. Mnogi od nas imaju probleme i naizgled nepremostive teškoće koji nam gase sreću u životu.
Međutim, koliko god da se čini da je mrak gust, nakon njega grane Sunce. Poruka ove knjige jeste da problemi nisu kraj, dijagnoza nije kraj, mrak nije kraj. Želio bih da se zahvalim na početku i na kraju plemenitom Gospodaru, Onom Koji se odaziva nevoljniku i daje izlaz iz svakog problema, Onome Koji je izvor svake sreće i snage na podršci da ovo djelo ugleda svjetlo dana i molim Ga da u ovome projektu dadne bereketa i iskrenosti da bude samo radi Njegovog zadovoljstva.
Potom zahvalio bih se svima onima koji su bili uz mene u najtežim i najljepšim momentima, mojoj majci Suvadi, supruzi Amini, nani Emsiji, dajdži Emiru i ostalim članovima porodice, profesorima sa Islamskog pedagoškog fakulteta u Bihaću, hadži Omeru Veladžiću, mr. Safet-ef. Beganoviću i MIZ Bos. Dubica, poštovanom muhafizu dr. hfz. Dževadu Hrvačiću, recenzentima ovog djela, porodicama Habibija i Mujela te brojnim prijateljima koje nemam mjesta sve da spomenem, ali su spomenuti u dovi i srcu. Posebno bih se zahvalio doktorici Selmi Uygun, Vildani Tassner i Jusufu Deliću na podršci prilikom publikacije djela kojeg držite u rukama, naslova ‘Otvori vrata sreći’.
