Poslanik kao učitelj
U ime Allaha Milostivog Samilosnog, neka je sva hvala Allahu koji je peru podučio, čovjeka onome što nije znao naučio. Neka je blagoslov, mir i plemenitost na našeg predvodnika Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, na njegovu porodicu, drugove i one koji ih slijede u dobru do sudnjega dana.
A potom, osnova ovih uzvišenih riječi i plemenitih i blagoslovljenih hadisa, je javno predavanje, koje sam održao na molbu administracije šerijatskog i fakulteta za arapski jezik u Rijadu, Kraljevina Saudiska Arabija, za vijeme prve godine moga angažmana na pomenutim fakultetima, a to je bilo 1385/1386 školske godine (po Hidžri).
Temu “Poslanik kao učitelj i njegovi metodi u podučavanju” sam izabrao za predavanje zbog njene očevidne veze sa znanjem i učenjacima, kao i sa podučavanjem i učiteljima, da bih je zatim dopunio mnogim korisnim dodacima i bitnim dopunskim temama. U pojedinim opaskama sam oduljio zbog značaja same teme, dok sam u drugim ukratko govorio. Trudio sam se da knjiga bude lahkog stila, ali puna podataka za svakog intelektualca.
Svakako da je to od velikog značaja jer se tiče jednog bitnog aspekta života Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kao učitelja, kao i njegovog plemenitog životopisa. Radi o štivu upute, odgoja i obrazovanja namijenjenog podjednako učitelju i učeniku.
Tematika ove knjige je jedinstvena. Njome sam se počeo baviti prije više od trideset godina i nije mi poznato da je iko ranije na ovaj način pristupio ovoj temi. Toliko godina je prošlo od njenog pisanja samo u iščekivanju posljednjih dodira kako bi bila još savršenija. A koliko li je samo izvanrednih i genijalnih dostignuća umrtvila želja za savršenstvom!
Baš kao što je oklevanje i odugovlačenje uništilo mnoga jedinstvena djela. Mnogo je ljudi koji su znali za moju namjeru da se pripremam štampati tu knjigu, pa su me ispitivali kada će već jednom biti završeno to veliko djelo. No, to se tek sada dogodilo, a Allahu hvala na Njegovoj dobroti i uputi.1
U ovoj sam knjizi naveo hadise iz upute Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, po pitanju podučavanja i njegovih metoda, a zatim sam je podijelio na dvije cjeline. Prva se tiče objašnjenja ličnosti Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, njegovog plemenitog bića, vrlih odlika i mudrih postupaka. Druga cjelina obuhvaća navođenje poslanikovih metoda u podučavanju, kao i ispravnih savjeta i smjernica. Potrudio sam se da ti plemeniti hadisi, uz odgovarajuće primjere i objašnjenja, sadrže i jasne odgojne i obrazovne smjernice i upute.
Ako neki hadis pripišem jednom od autora šest najpoznatijih hadiskih zbirki: Buhariji, Muslimu, Ebu Davudu, Nesaiji, Tirmiziji, Ibn Madži, time ciljam da ga je pomenuti naveo u svojoj poznatoj knjizi naslovljenoj po njemu. Tako da hadis pripisan Buhariji znači da g je on naveo u svojem Sahihu, također hadis pripisan Muslimu, upućuje da ga je on naveo u svojem Sahihu. Pripisivanje hadisa Ebu Davudu, Nesaiji, Tirmiziji i Ibn Medži znači da su ga isti naveli u svojim Sunenima. Odstupio sam od spomena imena ovih njihovih knjiga da ne bih nepotrebno opteretio tekst. Ako sam citirao hadis mimo ovih šest najpoznatijih hadiskih zbirki, naveo ime knjige i njenog autora.
Allaha Plemenitog molim da ovom knjigom okoristi, te da je od mene primi kao dobro i čisto djelo kod Njega. Da je učini podsticajem povođenja za našeg vođu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u njegovim postupcima i riječima, kao i u svim njegovim poslovima i stanjima. U tome je za nas svako dobro. A Allaha upućuje one koji od Njega traže uputu, on je naš Gospodar, mimo kojeg drugoga nemamo. U Njegovoj ruci je uspjeh i On je svemu kadar, svaka neka je hvala Allahu, Gospodaru svjetova i neka je Allahov blagoslov i potpuni mir na našeg predvodnika, Muhammeda, njegovu pododicu i sve njegove drugove!
U Rijadu, 26. muherrema, 1416. godine (po hidžri)
Abdu-l-Fettah Ebu Gudde.
