RECENZIJA: STABLJIKA IMANA
Sva hvala pripada Allahu, dželle šanuhu; Njega hvalimo, i samo od Njega pomoći i oprosta tražimo. Utječemo Mu se od zla duša naših, i od zlih djela naših. Koga Allah uputi, niko ga na stranputicu ne može zavesti, a koga u zabludi ostavi, niko ga na Pravi put ne može izvesti! Svjedočim da nema niko pravo da bude obožavan mimo Allaha, dželle šanuhu, Jedinog, Koji druga nema, i svjedočim da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, Allahov rob i Njegov Poslanik.
O vjernici, bojte se Allaha onako kako Ga se treba bojati i umirite samo kao muslimani! (Ali Imran, 102)
O ljudi, bojte se Gospodara svoga, Koji vas od jednog čovjeka stvara, a od njega je i drugu njegovu stvorio, i od njih dvoje mnoge muškarce i žene rasijao. Allaha se bojte – s čijim imenom jedni druge molite – i rodbinske veze ne kidajte, jer Allah, zaista, stalno nad vama bdije. (En-Nisa, 1)
O vjernici, bojte se Allaha i govorite samo istinu! On će vas za vaša dobra djela nagraditi i grijehe vam vaše oprostiti. A onaj ko se Allahu i Poslaniku Njegovu bude pokoravao – postići će ono što bude želio. (El-Ahzab, 70-71)
Najistinitiji govor je Allahova, dželle šanuhu, knjiga, a najbolja uputa je uputa Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su izmišljotine. Svaka izmišljotina je novotarija, svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda će završiti u vatri.(Muslim, Sahih, br. 867; Sunen Ibnu Madždžeh, br. 45; Musned Ahmed b. Hanbel, br. 15026.)
Zemlja je procvjetala i sa svih strana bivala ukrašena, a ljudi pomisliše da je takvom postala zbog njih. Ljude je obmanula zemaljska vanjština i ukrasi njeni, pa su se zbog dunjaluka počeli međusobno nadmetati i takmičiti, a i jedan drugom zavidjeti. Zbog dunjaluka ljudi međusobno prijateljuju i ratuju, tako da su se našli na putu mračnijem od mrkle noći, povodeći se za praksom i modom nevjernika, idući njihovim stopama, dahćući isplažena jezika za niskim strastima i dunjalučkim uživanjima i lezetima.
Ovakvom nenormalnom ponašanju ljudi najviše je doprinjelo nepoznavanje časti imana, kao i lična udaljenost od okusa njegove slatkoće. Da su ljudi spoznali ukus imana, odnosno njegovu slatkoću, to bi im nadomjestilo potrebu za odavanjem porivima, strastima i nemoralu. Ko proba nešto, spozna ga, a ko nešto spozna, prigrabi ga sebi!
Sve dok su nečiji ciljevi visoki, a ambicije uzvišene, on ne pristaje na niskosti, i ne prodaje skupo za jeftino, što je specifično za propalog i prevarenog trgovca! Kada su Arapi iz plemena Benu Esed prizvali sebi vjerovanje, Allah, dželle šanuhu, im je zanegirao tvrdnju da su na visokom, uzvišenom stepenu vjere, potvrđujući samo da su oni, zasad, samo muslimani, i to riječima:
Neki beduini govore: “Mi vjerujemo!” Reci: “Vi još ne vjerujete, ali recite: ’Mi se pokoravamo!’ – jer u srca vaša prava vjera još nije ušla…” (El-Hudžurat, 14)
Čovjek neće okusiti slast imana suhoparnim izgovaranjem riječi La ilahe illallah, Muhammedun Resulullah, iako će tim riječima postati musliman i sačuvati svoj život, imetak i čast! Slast imana će okusiti samo ona osoba iz čijeg srca iznikne stabljika imana!
Allah dželle šanuhu, riječ imana upoređuje s lijepom i čvrstom stabljikom drveta, pa kaže:
Zar ne vidiš kako Allah navodi primjer – lijepa riječ kao lijepo drvo, korijen mu je čvrsto u zemlji, a grane visoko prema nebu; ono plod svoj daje u svako doba koje Gospodar njegov odredi, a Allah ljudima navodi primjere kako bi pouku primili. (Ibrahim, 24-25)
Sve dok čovjek hrani i navodnjava stabljiku imana u svome srcu, ona pušta svoje čvrste korijene duboko kroz zemlju srca, a svoje grane pruža visoko prema njegovim nebesima, pružajući ih na sve strane. Kada drvo imana dadne svoj ukusan i lijep plod, tek tada će čovjek okusiti i slast vjerovanja! Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, je spomenuo neke od znakova koji nam direktno ukazuju na savršenstvo vjere, stabilnost stabljike imana i ljepotu plodova njegovih, pa kaže:
“Kod koga se nađu ove tri osobine, osjetit će slast imana: da mu Allah i Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, budu draži od svega; da nekog čovjeka voli samo radi Allaha, dželle šanuhu, i da mrzi vratiti se u nevjerstvo isto kao što mrzi da bude bačen u vatru!”(Pogledaj: Sahihul-Buhari, br. 16/5694/6542; Sahihul-Muslim, br. 43.)
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže:
“Osjetit će slast imana onaj ko bude zadovoljan Allahom kao Gospodarem, islamom kao vjerom i Muhammedom kao vjerovjesnikom i poslanikom.”(Pogledaj: Sahihul- Muslim, br. 34.)
Korijeni ove lijepe i jake stabljike su šest imanskih principa i osnova. Stablo drveta imana i ispravne vjere je el-ihlas – iskrenost u vjeri i el-mutabe’ah – ispravnost u prakticiranju vjere. Grane, stabljike imana i vjere su “djela srca” kao i “djela tijela”, a plodovi te stabljike imana su bezbjednost, smirenost, lijep život, prijateljstvo s Allahom, dželle šanuhu, i radosna vijest, kako ovog, tako i Budućeg svijeta!(Plodove stabljike imana smo podrobnije objasnili na kraju ovog djela.)
Prije četiri godine sam objavio djelo pod naslovom “Bogobojaznost – traženi cilj i izgubljeni biser”, u kojem sam pojasnio značenja bogobojaznosti, njen stepan i vrijednost, put koji vodi ka svemu tome, kao i plodove koje ona daje. Knjiga je naišla na dobar prijem kod naše učene braće i šejhova, na čemu sam zahvalan Allahu, dželle šanuhu. Knjiga koja ja sada pred vama, je sestra ovoj prethodnoj knjizi ili ljepše rečeno sestra bliznakinja, kada su u pitanju poglavlja i tema.
Tema ove knjige je stabljika imana, a poglavlja su joj značenje i definicija pojma iman, vrijednost i značaj imana, faktori i sebebi koji utiču na rast i jačanje imana, uz opise i osobine pravih mumina i vjernika, što sam kompletirao navođenjem i nabrajanjem plodova imana i vjere islama na kraju djela.
Molim Allaha, dželle šanuhu, da se svi ovom knjigom okoristimo, na najljepši način, od trenutka njenog pisanja i distribucije pa nadalje. Molim Ga, dželle šanuhu, za uputu i pomoć svakom onom ko je pročita, a samo je On dželle šanuhu, taj koji najljepšem i najispravnijem putu upućuje. Molim Ga dželle šanuhu, da nam ne uskrati dobro od ove knjige, kao i nagradu za nju. Njemu pripada sva hvala za svaku blagodat u kojoj uživamo!
Šejh Ahmed Ferid Aleksandrija, Egipat, 1999. god. / 1420. god. po Hidžri.
