Šta Allah kaže za roditelje?

Uzvišeni je rekao:

Gospodar tvoj zapovijeda da se samo Njemu klanjate i da roditeljima dobročinstvo činite. Kad jedno od njih dvoje, ili oboje, kod tebe starost dožive, ne reci im ni: “Uh!” – i ne podvikni na njih, i obraćaj im se riječima poštovanja punim. Budi prema njima pažljiv i ponizan i reci: “Gospodaru moj, smiluj im se, oni su mene, kad sam bio dijete, njegovali!” Gospodar vaš dobro zna šta je u dušama vašim: ako budete poslušni -– pa, Allah će doista oprostiti onima koji se kaju. (El-Isra, 23-25)

Allah naređuje i poziva, pa kaže: …ne reci im ni: “Uh!” – tj. ne reci im ništa ružno, pa čak ni uzdah nezadovoljstva koji je najniži oblik ružnog govora. Budi prema njima ponizan i pažljiv. I propisao je tvoj Gospodar da samo Njemu robuješ i da budete puni poštovanja i do kraja činite dobročinstvo roditeljima. Ako oba roditelja, ili jedan od njih doživi starost kod tebe, ili oslabi, nemoj da ti bude mrsko ni da pokazuješ ikakvo nezadovoljstvo zbog njihovih postupaka ili propusta, niti ih kori i zbog čega. Govori im samo lijepe riječi u kojima je poštovanje i počast. Budi ponizan i obziran prema njima i moli za njih:

“Gospodaru, smiluj im se kao što su oni milostivi bili prema meni dok su me odgajali kada sam malehan bio.“

Možemo razumjeti da je islam učinio da roditelji imaju pravo na dobročinstvo, blagost, milost i da se brinemo o njima. Ovo pravo je još izraženije jer ga Allah navodi uz robovanje Njemu. Uzvišeni je rekao:

Mi smo naredili čovjeku da bude poslušan roditeljima svojim. Majka ga nosi, a njeno zdravlje trpi, i odbija ga u toku dvije godine. Budi zahvalan Meni i roditeljima svojim, Meni će se svi vratiti. A ako te budu nagovarali da drugog Meni ravnim smatraš, onoga o kome ništa ne znaš, ti ih ne slušaj i prema njima se, na ovome svijetu, velikodušno ponašaj, a slijedi put onoga koji se iskreno Meni obraća; Meni ćete se poslije vratiti i Ja ću vas o onome što ste radili obavijestiti. (Lukman, 14-15)

Allah kaže: a njeno zdravlje trpi – znači, ona trpi teškoće, jednu za drugom, teško joj je u trudnoći, teško prilikom poroda. Nošenje i dojenje traje dvije godine. Ukoliko žele od tebe svom silom da ih slijediš u njihovu vjerovanju, ako su mnogobošci, nemoj ih slušati u tome, ali to te ne sprječava da im na dunjaluku činiš dobro i da budeš obziran prema njima. Allah, dželle šanuhu, je naredio čovjeku da čini dobročinstvo svojim roditeljima i da svojoj majci iskaže naročito poštovanje. Samo što ga je ponijela u trbuhu počela je slabiti, a i dojenje traje do navršene dvije godine.

Oporučio je čovjeku da bude zahvalan Allahu i svojim roditeljima, a konačan povratak je Allahu i tada će biti polaganje računa i naknada za djela. Ako te roditelji budu nagovarali da počiniš širk Allahu tako što ćeš raditi nešto što nije robovanje, nemoj im se pokoriti, ali im čini dobročinstvo i budi obziran prema njima. Slijedi onaj način koji je utemeljen na tevhidu i predanosti. Allahu ćemo se svi vratiti i On će vas obavijestiti o onom što smo radili, bilo da je dobro ili ne, i spram toga nam nadoknaditi.(El-muntehabu fi tefsiril-Kur’ani.)

Iz navedenog ajeta se može jasno vidjeti obaveza dobročinstva prema roditeljima i potvrda principa da nema pokornosti stvorenju ako se griješi Stvoritelju, te da se ne treba pokoravati roditeljima u nečemu što nije dobro.(Ejseruttefasir li kelamil-’alijjil-kebir, Ebu Bekr Džezairi.)

Uzvišeni je rekao:

Čovjeka smo zadužili da roditeljima svojim čini dobro; majka njegova s mukom ga nosi i u mukama ga rađa, nosi ga i doji trideset mjeseci. A kad dospije u muževno doba i kad dostigne četrdeset godina, on rekne: “Gospodaru moj, dozvoli Mi da ti budem zahvalan na blagodati koju si darovao meni i roditeljima mojim, i pomozi mi da činim dobra djela kojima ćeš zadovoljan biti, i učini dobrim potomke moje; ja se, zaista, kajem i odan sam Tebi.” (El-Ahkaf, 15)

Riječi: a kad dospije u muževno doba se odnose na to kada dostigne punu tjelesnu i umnu snagu i sposobnost, a to je od trideset i treće godine i više. Allah je ljudima oporučio da svojim roditeljima čine veliko dobročinstvo. Majka nosi dijete, što joj je teško, a i rađa ga s teškoćom. Trudnoća i dojenje traje trideset mjeseci. U tom vremenu ona osjeća različite vrste bolova, a kada čovjek dostigne svoje punoljetstvo i stekne razum i kada doživi četrdeset godina, kaže:

“Gospodaru, nadahni me kako da se zahvalim na Tvojim blagodatima kojima si me obradovao i obasuo i kojima si obasuo moje roditelje i nadahni me kako da činim dobra djela kojima si zadovoljan i učini dobro i u mojoj porodici i porodu. Kajem Ti se od svakog grijeha i ja sam od onih koji su se predali Tebi.“(El-muntehabu fi tefsiril-Kur’ani.)

Bilježi se od Ebu Amra Šejbanija da je rekao:

“Pričao nam je vlasnik ove kuće“ – pa je pokazao na kuću Abdullahovu i rekao – “da je pitao Poslanika, alejhissalatu vesselam, koje je djelo najdraže Allahu, pa je Poslanik, alejhissalatu vesselam, rekao: ‘Namaz u njegovo vrijeme.’ Pitao je: ‘A onda?’ Rekao je: ‘Onda je dobročinstvo roditeljima.’ Pitao je: ‘A onda?’ Rekao je: ‘Džihad na Allahovom putu.’ Pričao mi je o tome i da sam još tražio, on bi mi još govorio.”(Sahihul-irva, 1197, Buhari, 9, Muslim, 6.)

Bilježi se od Abdullaha b. Omera da je rekao:

“Zadovoljstvo Gospodara je u zadovoljstvu oca, a srdžba Gospodara je u srdžbi oca.“(Buhari u Edebul-mufredu, a Albani kaže da je dobar, kao mevkuf. Pogledaj Essahiha, 515.)