ŠTA ISLAM KAŽE O ABORTUSU
Ne ubijajte djecu svoju iz straha od neimaštine, i njih i vas Mi hranimo, jer je ubijati njih veliki grijeh. (El-Isrâ’, 31)
Ovo je, bez sumnje, jedna od najtežih stvari o kojoj se može pisati. Ali ako zahvaljujući ovom radu i jedna žena ili djevojka ne dođe u situaciju da učini ovaj grijeh ili ako jedna beba bude spašena, on je poslužio svojoj svrsi. Činjenica je da na desetine hiljada žena i djevojaka godišnje abortira. Na taj način unište mnogo života, tih malih bespomoćnih stvorenja, koji se nisu mogli braniti i nikome ništa nisu nažao učinili.
Grozno su kažnjeni, makazama rastrgani, bačeni u smeće ili su ih tajkuni i kapitalisti iskoristili za podmlađivanje svojih starih ćelija, što je jedna vrsta kanibalizma. U nekim zemljama ljudi imaju groblja za kućne ljubimce, pse, a bezdušne osobe bacaju svoje još nerođeno potomstvo kao materijal za kontejner. Srce mi se cijepa kad pomislim kako u toj raboti mogu učestvovati i doktori, muževi, žene, bludnici i njihove partnerke.
Žalosno je kada jedan Bošnjak mora prodati kravu kako bi platio abortus svoje grješne kćeri, i to u nama susjednoj zemlji. Neki Bošnjaci, u nastojanju da ne budu otkriveni, to čine što dalje od mjesta boravka.
Na taj način nanose još veću štetu društvu, uspostavljajući novi trend. Pobačaj sa svim svojim teškim posljedicama društvenim i zdravstvenim, jedan je od vrlo složenih problema našeg društva. Vjerski službenici pokušavaju ukazati na svu pogubnost ovoga problema i pozivaju na preventivne mjere, kao što je moralna čistota. “Bijela kuga” je naša stvarnost. U toku agresije na Bosnu živote je izgubilo mnogo omladine, a mnogi su otišli širom dunjaluka. Glavni razlozi zbog kojih se danas vrše pobačaji su loša privreda i strah pred sutrašnjicom: da li će biti dovoljno hrane i drugih sredstava? Načelno, islam osuđuje pobačaj i zabranjuje ga, jer je to zločin, ubistvo i prekid rodbinskih veza. Taj zločin je još gnusniji ako je to nasilje učinjeno nad nemoćnim.
I Buharija i Muslim prenose vjerodostojan hadis u kome se kaže da je Muhammed, s.a.v.s., upitan, koji je grijeh najveći, odgovorio:
“Da Allahu pripišeš Njemu ravnog, a On te stvorio, i da ubiješ svoje dijete iz straha da s tobom ne jede!”
To su načelno, pored mnogobrojnih drugih, dva osnova u islamskom pravu, kur’anski i hadiski, na kojima se zasniva ova zabrana. Abortus je pobačaj zametka u majčinoj utrobi (sperma, embrij, fetus itd.), koji su medicinski imenovani ovisno o starosti zametka “dženina”. Abortus je prekid prirodnog rođenja, a šerijatski pravnici ga dijele na spontani ili umjetni. Budući da spontani nastaje van volje oca ili majke, to o njemu ovdje neće biti riječi, zadržat ćemo se samo na drugom, takozvanom umjetnom prekidu začeća, izazvanom ljudskom voljom.
Ukoliko je prekid zametka izvršen prije nego što je zametak oživio, odnosno, prije navršetka četvrtog mjeseca trudnoće, stavovi šerijatske uleme su sljedeći:
- Dozvoljeno je izvršiti abortus, ako postoji opravdan razlog, a mekruh ako ne postoji. U ovu grupu uleme spada dio hanefijskog mezheba i dobar dio šafijske šerijatske pravne škole.
- Mekruh je izvršiti pobačaj, makar i postojao opravdan razlog (ovo je stav dijela učenjaka malikijskog mezheba).
- Haram je izvršiti prekid trudnoće, to je služben stav malikija i zahirija. Međutim, ako se radi o zametku koji je oživio, svi šerijatski pravnici su na stanovištu da se prekid trnudnoće ne smije obaviti, osim ako za to postoje dobro opravdani razlozi.
Razlog da se izvrši prekid trudnoće i poslije oživljenja zametka, odnosno, kad njegova starost bude prešla 120 dana, bit će opravdan ako ga odobri muslimanski stručnjak koji utvrdi da će održavanje začeća ugroziti majčin život, u kom slučaju je dozvoljen pobačaj.
Znači, preče je spasiti majku nego zametak.
- Ako prekid trudnoće ima za posljedicu mrtvorođeno dijete, počinilac djela kaznit će se “gurrom” tj. 5% iznos krvarine odraslog čovjeka, bez obzira da li je zametak muško ili žensko. Izraženo u novcu to je 500 dirhema, 100 ovaca ili kontinuirani dvomjesečni post.
- Ako je zametak rođen mrtav, a poslije majka umre, krivac je dužan da snosi punu krvarinu za majčinu smrt, kao i “gurru” za njen zametak. U ovakvom jednom slučaju je i Muhammed, s.a.v.s., presudio.
- Ako je majka umrla, a zametak rođen živ, pa umre, krivac je dužan platiti dvije dije (krvarine). Gura i krvarina trebaju biti isplaćene u roku od jedne godine.
Svi gore navedeni slučajevi su navedeni u fikhu kao posljedica udaranja trudnice.
Ovo su dokazi koliko je islamsko učenje strogo u pogledu vještačkog izazivanja prekida trudnoće.
Autor teksta je Samed Jukić iz knjige “Ono što te može upropastiti.”
