Šta živi moraju učiniti za umrle?

Šta živi moraju učiniti za umrle?

Islam je, kao kompletan sistem življenja, precizno odredio kodeks ponašanja ljudi u slučaju smrti. Postoji više propisa koji su u kate­goriji stroge obaveze (farza) koju muslimani i muslimanke moraju ispuniti kada im umre neko iz njihove porodice. Razmatrajući nave­denu problematiku, islamski učenjaci su preci­zno definirali šta se mora uraditi u slučaju kada neki musliman ili muslimanka umru.

Ta pita­nja je razmatrao i istaknuti savremeni musli­manski učenjak, prof. dr. Vehbe ez-Zuhajli, u svom enciklopedijskom djelu El-Fikhul-islami ve edilletuhu (Islamski fikh i njegova argumenta­cija) u kojem se, između ostalog, navodi:

1. Prva obaveza je opremanje (tedžhiz) umr­le osobe po islamskim propisima. Umrli se mora propisno okupati (ogasuliti), uviti u kefi­ne, ukopati u muslimansko mezarje i treba mu klanjati dženazu-namaz. Opremanje je obave­za nasljednika, a troškovi opremanja i ukopa uzimaju se iz imetka umrle osobe. Ukoliko umrli nema imetka tu obavezu dužni su ispu­niti nasljednici iz svojih sredstava. Opremanje (tedžhiz) i ukop po islamskim propisima stro­ga je obaveza (farzi-‘ajn) nasljednicima umrle osobe.

Dženaza-namaz je obaveza zajednice (dže­mata) i njeno obavljanje je u kategoriji farzi­kifajeta, tj. vjerske dužnosti koja, ukoliko je obavi jedna grupa vjernika, spada sa ostalih. Ukoliko niko ne bi obavio tu dužnost, a znalo se za smrt nekog muslimana ili muslimanke – cijela muslimanska zajednica bi bila grješna i odgovorna.

2. Druga obaveza nasljednika je vraćanje duga umrle osobe. Nasljednici su dužni vrati­ti dug prije raspodjele imetka koji je ostao kao nasljedstvo. U slučaju da umrla osoba nema imetka koji se nasljeđuje, a dužna je – poželjno je da nasljednici u tom slučaju vrate dug svog umrlog zbog odgovornosti koju on ima pred Allahom, dž.š. U vjerodostojnim (sahih) pre­danjima navodi se da čak ni šehid neće ući u Džennet dok njegov dug ne bude vraćen.

3. Treća obaveza nasljednika umrle osobe je sprovođenje oporuke (testamenta, vasijjeta) ukoliko je validan. Validnim se smatra testa­ment koji je u skladu sa šerijatskim propisima, tj. ne prekoračuje jednu trećinu imetka, te da je ono što je oporučeno dozvoljeno po islamskim propisima. Ukoliko ti uvjeti nisu ispoštovani, testament umrle osobe nije validan i nasljedni­ci ga nisu dužni sprovesti. ¹

Autor “Dr. hfz. Safvet Halilović” iz knjige “Šta živi mogu učiniti za umrle”.

1. O pširnije o ovoj problematici vidjeti: dr. Vebbe ez-Zubaj­li, El-Fikhui-slami ve edilletuhu, Darul-fikr, Bejrut, 1996., II, str. 456-457.