Suština ljutnje
Znaj da je Uzvišeni Allah stvorio čovjeka izloženog izopačenosti i smrti, zbog unutarašnjih i vanjskih faktora. Podario mu je ono čime će ga zaštiti od izopačenosti i odagnati od njega smrt do roka određenog koji je naveo u Svojoj Knjizi. Što se unutarnjeg uzroka tiče: On je čovjeka sastavio od toplote i vlage i uspostavio između toplote i vlage neprijateljstvo i oprečnost. Toplota ne prestaje razbijati vlagu, isušivati je i isparavati, dok njeni dijelovi ne postanu para koja se od nje postepeno diže. I ukoliko se sa vlagom ne bi sastavila pojačana hrana koja obogaćuje ono što se razvari i ispari, čovjek bi umro.
Pa je Allah stvorio odgovarajuću hranu za tijelo čovjeka i stvorio je u čovjeku apetit koji ga podstiče na uzimanje hrane. Apetit je odgovoran za njega u sklapanju onoga što se slomilo i nadoknađivanju onoga što je okrnjeno, kako bi mu to bilo čuvarem od smrti zbog ovog razloga. Što se vanjskih uzroka kojima je čovjek izložen tiče: oni su kao sablja, koplje i ostala sredstva uništenja kojima je on cilj. On ima potrebu za snagom i žarom koja izbija iz njegove unutrine te otklanja sredstva uništenja od njega. Allah je stvorio prirodu ljutnje od vatre i usadio je u čovjeka i pomiješao sa njegovom ilovačom.
I kada se spriječi u nekom od svojih ciljeva ili nekoj od svojih namjera, rasplamsa se vatra ljutnje i razbjesni erupciju pomoću koje uzavre krv srca, raširi se po venama i uzdiže se prema najvisočijim dijelovima tijela kao što se uzdiže vatra i kao što se uzdiže voda koja ključa u loncu. I zbog toga se razlijeva po licu, te se lice i oči zacrvene i koža zbog svoje čistine poprima boju crvene krvi koja njome protiče kao što staklo poprima boju onoga što je u njemu. Zaista se krv raširi kada se čovjek naljuti na nekoga ko je ispod njega i osjeti moć nad njim.
A ako se ljutnja dogodi prema onome ko je iznad njega i izgubi nadu u osvetu, nastaje kod njega povlačenje krvi sa spoljašnjosti kože u unutrašnjost srca i ljutnja postane tuga. I zbog toga poblijedi boja. A ako ljutnja bude prema sebi ravnom uspostavlja se u njemu neodlučnost krvi između povlačenje i širenja, te pocrveni, poblijedi i poremeti se. Ukratko rečeno: mjesto snage ljutnje je srce, a njeno značenje je vrijenje krvi srca sa željom za osvetom.
Zaista se ova snaga prilikom njenog pojavljivanja usmjerava prema otklanjanju (natjeravanju, podsticanju, prisiljavanju) škodljivih stvari prije njenog dešavanja i prema zadovoljenju i osveti nakon njenog dešavanja. Osveta je hrana ove snage, njena strast i u njoj je njen užita, i ne obitava osim sa njom.
Dijalog s ljutnjom
Zamišljeni dijalog i hipotetički razgovor čiji su junaci čovjek i ljutnja desio se na ovaj način da otkrije zastor sa stvarnosti i prirode ljutnje:
Čovjek: “Dobro došao profesore ljutnjo. Srećan sam što te vidim.”
Profesor ljutnja: “Bolje vas našao. Allah te poživio. Na raspolaganju sam ti.”
Čovjek: “Želio sam da te pitam šta je uzrok tvoje stalne ljutnje, tvoje žestoke uznemirenosti i tvoga uznemiravanja drugih ljudi?”
Profesor ljutnja: “Prvo – ja nisam stalno ljuta, već ponekad i po malo. Što se tiče moje uznemirenosti ona je velika, jer ja obavijestim čovjeka o svojoj potrebi, ali me on ne sluša. Tako da sa njime ne koristi ništa drugo osim pritiska. A da me je slušao ne bi se naljutio.”
Čovjek: “Sada sam te razumio. Šta je onda uzrok tvoga postojanja?”
Profesor ljutnja: “Stvorena sam da funkcioniram prema istini i onome što je ispravno, a ono što je suprotno istini me razljuti i kaznim ga.”
Čovjek: “Znam to. Međutim, moje pitanje je zašto tvoja ljutnja biva na zvjerski način?”
Profesor ljutnja: “Nisam zvijer, već je čovjek zvijer. Ja sam u odnosu na njega kao zvono. Neki ljudi se raduju zvonu, okoriste se od njega i bude se iz svoga sna. A neki ljudi se ljute zbog njegovog prisustva. Pametan je onaj ko se okoristi od mene, jer sam ja velika energija. Podarila sam sebe čovjeku da se okoristi od mene i kako bi mu dala podsticaj za bolji život. Pa može da radi više sahata ili posveti vrijeme sebi, da nauči ili se bavi sportom, da istroši moju energiju. O puno toga ću ti pričati drugi puta, jer sam sada zauzeta utvrđivanjem istine i uništavanjem laži.”
Čovjek: “Hvala ti na tvojim prekrasnim riječime. Razumio sam te na bolji način. Srest ćemo se drugi puta uz Allahovo dopuštenje u sljedećim danima. Nemoj nam uskratiti taj susret.”
