Teodor Noldeke – 100 svjetskih velikana o islamu
Teodor Noldeke je bio njemački orijentalista i univerzitetski profesor. Godine 1859. svojom knjigom Povijest Kur’ana osvojio je nagradu Francuske akademije: Académie des natpisi et Belles – Lettres, a knjigu je slijedeće godine preveo na njemački jezik pod naslovom Geschichte des Qorâns i objavio je s dodacima u Göttingenu. 1872. godine imenovan je za Presjedavajućeg orijentalnih jezika u Strazburu te je na tom mjestu ostao do 1906. godine kada je podnio ostavku. U svom djelu Sketches from eastern history (Skice iz historije istoka), o Kur’anu i poslaniku Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, napisao je:
„Kur’an je temelj islama. To je sveta knjiga za više od sto miliona ljudi (u njegovom vremenu), neki od njih su narodi prastarih civilizacija, a od svih njih je smatran neposrednom Božijom riječju. A budući da je upotreba Kur’ana u javnom bogoslužju (ibadetu), u školama i na drugi način mnogo šira nego, naprimjer upotreba Biblije u većinski kršćanskim zemljama, to ga zaista čini najčešće čitanom knjigom svih vremena. Ta okolnost sama je dovoljna kako bi uputila hitan zahtjev za našu pažnju, bilo da odgovara našem ukusu i podudara se s našim vjerskim i filozofskim pogledima ili ne. Osim toga, to djelo ostavlja takav trag na duhovni razvoj da je Muhammeda učinilo najuspješnijim od svih poslanika i vjerskih ličnosti.” 1Zatim navodi:
„Ne postoji ništa što je nelogično u Muhammedovoj koncepciji Boga.” 2Potom dodaje:
„Sve u svemu, mnogi dijelovi Kur’ana nesumnjivo imaju značajnu retoričku moć, čak i nad čitateljem nevjernikom” 3Zaključuje i kaže:
„Zapravo, Kur’an je odvažno izazvao njegove protivni- ke da naprave samo desetak sura (poglavlja) ili čak i jednu jedinu, poput onih iz svete knjige, a oni nikada nisu uspjeli u tome. To, da bismo bili sigurni i kad mirno razmislimo, nije toliko iznenađujuće. Objave takve vrste, kakvu je Muhammed prenio, ni jedan nevjernik ne bi mogao izreći a da ne ispadne smiješan… Sastavljanje takve objave je izvan snage najviše stručnog književnog umjetnika; za takvo nešto potreban je Poslanik…” 4
