Tuga nije šerijatom dozvoljena niti preporučena
Tuga je zabranjena riječima Uzvišenog: I nemojte duhom klonuti i ne žalostite se. Na drugom mjestu kaže se: Neka te tuga zbog njih ne obuzima. Potvrdu o zabrani tuge donosi i ajet u kojem se kaže: Oni neće tugovati niti strah osjećati. Tuga uništava svaki žar i polet u čovjeku, guši ambicije. Ona je studen u duši i groznica koja nagriza i uništava život. Tuga nije šerijatom dozvoljena niti preporučena
Sve to proizilazi iz same prirode tuge koja koči, zaustavlja i sprječava život, ne pokreće ga. Tuga ne donosi nikakvo dobro srcu. Šejtan prokleti najviše voli da ražalosti Allahovog roba i baci ga u tugu, kako bi ga zaustavio na Pravom putu. Allah Uzvišeni kaže: Sašapta- vanje je posao šejtanski, da bi u brigu bacio vjernike. (El-Mudžadela, 10) I Poslanik, s.a.v.s., zabranjuje došaptavanje riječima: “Neka se dva čovjeka ne sašaptavaju u prisustvu trećeg, jer ga to žalosti.” Tuga nije šerijatom dozvoljena niti preporučena
Tuga je nepotrebna i nepoželjna za vjernika, jer je to nemir koji muči i iscrpljuje dušu. Naprotiv, musliman je dužan da se ne predaje tuzi, da je odagnava od sebe, savladava je i bori se protiv nje šerijatskim sredstvima. Tuga nije šerijatom dozvoljena niti preporučena Tuga nije šerijatom dozvoljena niti preporučena
Dakle, tuga je nedozvoljena i nepoželjna, jer od nje nema nikakve koristi. Poslanik, s.a.v.s., se utjecao od tuge dovom:
Allāhumme innī e’ūzu bike minel-hemmi vel-huzni/Bože moj, utječem Ti se od brige i tuge. Tuga nije šerijatom dozvoljena niti preporučena Tuga nije šerijatom dozvoljena niti preporučena Tuga nije šerijatom dozvoljena niti preporučena
Znači, briga, zabrinutost, je slična tuzi. Razlika između njih ogleda se u tome da se čovjek brine za nešto što očekuje, odnosno što se treba desiti u budućnosti, dok čovjek zapada u tugu zbog nečega što se već desilo, odnosno prošlosti. Međutim, obje vrste osjećanja muče srce i čine ga slabim, zaustavljaju nas na Pravom putu i ubijaju našu odlučnost.
Tuga pomućuje naš život, baca nas u očaj. To je otrovna strelica za naš duh koja za sobom ostavlja pustoš, siromaštvo i izgubljenost. Ona se povlači pred ljepotom života, gasi pred dobrotom, a svoje sljedbenike odvlači u duboke tmine i stravično usamljena prostranstva gdje im nudi krčage očaja, boli i propasti.
No, tugu treba razumjeti i treba shvatiti da je ona dio naše svakodnevnice. Zato će stanovnici Dženneta kazati: ‘Hvaljen neka je Allah’, govorit će ,‘Koji je od nas tugu odstranio.’ (Fatir, 32)Ovo nam dokazuje da vjernici zapadaju u tugu na ovome prolaznom svijetu kao što zapadaju u brojne druge nedaće i tegobe koje im se dešavaju bez njihove volje.
No, i kada nas nadvlada tuga, nastani se u našu dušu i ne možemo je nikako izbjeći, znaj, brate, da Allah za nju daje nagradu. Razlog tome je to što je tuga jedna vrsta tegobe i nesreće. Na Allahovom robu je da se bori protiv nje dovama i drugim šerijatskim meto- dama, ne bi li je odagnao od sebe. Tuga nije šerijatom dozvoljena niti preporučena
Allah u jednom ajetu kaže: …ni onima kojima si rekao, kada su ti došli da im daš životinje za jahanje: ‘Ne mogu naći za vas životinje za jahanje.’, pa su se vratili suznih očiju, tužni što ne mogu da ih kupe. (Et-Tevba, 92) Pogledajte samo ovaj veličanstveni prizor i ajet koji Uzvišeni navodi u Svojoj knjizi. Ovdje se tuga spominje u pohvalnom svojstvu. Tuga nije šerijatom dozvoljena niti preporučena
Zašto? Zbog jedne zapanjujuće činjenice, a to je da je tuga ovdje pohvaljena zato što oslikava jačinu imana ovih plemenitih ljudi. Oni su, naime, ostali u Medini i nisu pratili Poslanika, s.a.v.s., u boj, jer nisu bili u mogućnosti opremiti se za boj. U ovome ajetu data je opomena i primjer licemjerima koji su također izostali iz bitke, ali se zbog toga nisu žalostili, već krišom radovali. Tuga nije šerijatom dozvoljena niti preporučena
Dakle, postoji i jedna vrsta pohvaljene tuge, a to je tuga za onim što nismo mogli izvršiti u ime Uzvišenog, a žarko smo to željeli. Tuga zbog nemogućnosti da se još više zadovolji Gospodar jeste dokaz života, odvažnosti, Božije upute i prosvijetljenosti.
Poslanik, s.a.v.s., u jednom hadisu poručuje: “Vjernika neće snaći nikakva nevolja niti tuga, a da mu Allah za to neće oprostiti neke grijehe.” Ovaj ajet nam, također, pokazuje kako je tuga jedna tegoba i iskušenje u koje Božiji rob zapada, ali zbog kog mu se brišu loša djela i prijestupi.
Ovo, dakako, nije dokaz da je tuga nešto poželjno i obavezujuće. Rob ne smije moliti za tugu, prizivati je, niti je smatrati nekim oblikom ibadeta. Allah ne potiče na tugu, ne propisuje je, nije njome zadovoljan niti je stavlja u obavezu robovima. U suprotnom, Poslanik, s.a.v.s., bi ispunio sav svoj život tugom i posvetio se brigama. No, on je uvijek bio vedrog duha, širokogrudan, nasmijan. Njegovo srce je bilo zadovoljno, u svakoj prilici je nastojao usrećiti i obradovati ljude oko sebe. Tuga nije šerijatom dozvoljena niti preporučena Tuga nije šerijatom dozvoljena niti preporučena
Postoje neki hadisi koji govore da je Poslanik, s.a.v.s., volio tugu, poput onoga koji prenosi Hind ibn Hale, koji je, opisujući Poslanika, s.a.v.s., kazao: “Tuga je bila njegov drug.” No, ovaj je hadis slab, daif i merfu, čiji su prenosioci nepouzdani kao i sam tekst. Uostalom, on je u suprotnosti sa stvarnim stanjem i opisom Poslanika, s.a.v.s.
Kako je moguće da Poslanik, s.a.v.s., bude zaokupljen i predan tuzi kad ga je Allah nje zaštitio na dunjaluku, zabranio mu je i da se žalosti zbog ljudi koji neće da vjeruju, te mu oprostio sve grijehe?! Odakle onda priče o Poslaniku, s.a.v.s., i tuzi? Kako je ona dospjela u njegovo srce?
Kako ga je mogla obuzeti tuga, kada je Poslanik, neka je na njega Božiji blagoslov i mir, bio predan sjećanju na Allaha, zikru, postojan, ispunjen Božijom uputom i nadahnućem, uvjeren u Njegovo obećanje i zadovoljan Njegovim propisima i odredbama? Naprotiv, Poslanik je uvijek obveseljavao, donosio radosne vijesti, smiješio se, kako i stoji u njegovom opisu, Allah ga blagoslovio i mir mu podario.
Onaj ko zaroni u Poslanikovu biografiju, ko proučava njegov život i pomno analizira svaki njegov dan shvatit će da je on došao da pobije laž, odstrani nemir, brigu, zebnju i tugu, da duše oslobodi krutih okova sumnje, izgubljenosti, tjeskobe i mnogoboštva. Došao je da ljude izbavi iz pogubne patnje. Samo Allah zna koliko mu ljudi trebaju biti zahvalni.
Što se tiče jednog predanja u kojem se kaže: “Allah voli svako srce u tuzi.”, moramo kazati da je preneseno sa slabim lancem prenosilaca, tako da ne znamo ko ga prenosi i koliko je vjerodostojno. Kako je moguće da ovo bude tačno, kada u šerijatu nalazimo stavove koji su mu oprečni? Tuga nije šerijatom dozvoljena niti preporučena
Možda se u neku vezu može dovesti činjenica da je tuga jedna od nedaća kojom Allah iskušava Svoga roba, pa ako on to iskušenje strpljivo podnese, Allah ga zavoli zbog njegovog strpljenja i izdržljivosti. Griješe svi koji pohvalno govore o tuzi, pripisuju je šerijatu i potiču na nju. Tuga nije šerijatom dozvoljena niti preporučena
Ustvari, šerijat naređuje upravo suprotno, zabranjuje tugu, a potiče na iščekivanje izlaza od Allaha, pouzdanje u Njegovu dobrotu. Dokaz tome jeste i radost i uputa koju je Uzvišeni spustio na Svog Poslanika, s.a.v.s. To je dobrota kojom Allah širi grudi dobrih ljudi i blagodari njihova srca iz nebeskih visina. Tuga nije šerijatom dozvoljena niti preporučena Tuga nije šerijatom dozvoljena niti preporučena
Postoji još jedno predanje u kojem se kaže: “Kada Allah zavoli nekog roba, njegovo srce tugom odjekuje, a kada se na njega naljuti, u njegovom srcu odjekuju radosni zvuci.” Ovo je ustvari israilijat, jevrejsko predanje. Kažu da se ovo predanje nalazi u Tevratu, odnosno Tori.
Jedno značenje spomenutog predanja može biti ispravno, a to je da je vjernikovo srce tužno onda kada se ogriješi, dok je griješnik zbog toga bezbrižan i radostan. Istinska tuga u srcima dobrih ljudi nastaje onda kada shvate da su propustili neko dobro djelo, kada vide da su mogli poboljšati svoj stupanj kod Allaha i kada učine kakav grijeh. Ova tuga je suprotna tuzi griješnika koji se žaloste zbog neke ovodunjalučke štete, gubitka i propuštenog naslađivanja. To je njihova tuga, nesreća i njihov svijet.
Kada govorimo o ajetu u kojem se spominje tuga poslanika Israila ili Jakuba, a u kojem se kaže: A oči su mu bile pobijeljele od jada, bio je vrlo potišten. (Jusuf, 84), treba znati kako nas Allah ovdje obavještava o teškom stanju roditelja kada izgube voljeno dijete. To je samo jedna kušnja na koju je Jakub, a.s., bio stavljen.
Samo obavještavanje o tuzi ne znači da je ona pohvalna ili propisana. Naprotiv, nama je naređeno da tražimo zaštitu od Allaha protiv tuge. U tuzi su noći preduge, druženje je s njom mučno. Ona je prepreka na putu ka uzvišenijim stvarima.
Svi autori knjiga o lijepom ponašanju i etici slažu se u tvrdnji da je tuga nepoželjna, osim Ebu Osmana el-Džibrija. On kaže: “Tuga je dobra u svakom pogledu i koristi vjerniku ako nastaje zbog nekog učinjenog grijeha.”
Drugi kažu kako nema dvojbe da je tuga tegoba i kušnja od Allaha i da je ona poput bolesti, brige i zebnje, ali da nikako nije jedan od puteva ka Allahu.
Stoga, brate, na tebi je da širiš radosne vijesti, da moliš za širokogrudnost, da od Allaha tražiš lijep život, zadovoljstvo, dobrotu, otvoreno srce i um, jer su to velike blagodati. Neki kažu: “I na dunjaluku ima džennet. Ko ga ne osjeti, neće kročiti ni na onaj Džennet na Ahiretu.”
Samo Allah naše grudi može ispuniti svjetlošću jekina. Samo nas On može uputiti na Svoj put, i izbaviti iz teškog i tjeskobnog života.
