UBISTVO U ISLAMU

I ne ubijajte nikoga koga je Allah zabranio, osim kad pravda zahtijeva!… (El-Isrâ’, 33)

U suri El-Mâ’ide, od 27. do 31. ajeta, govori se kako je Kabil ubio svoga brata Habila. Tako je Kabil postao prvi ubica, a u 32. ajetu se govori o težini grijeha ubistva čovjeka.

Ko ubije nekoga koji nije ubio nikoga ili (ko ubije) onoga koji na Zemlji nered ne čini – kao da je sve ljude poubijao; a ako neko bude uzrok da se nečiji život sačuva, – kao da je svim ljudima život sačuvao… (El-Mâ’ide, 32)

U suri En-Nisâ’, Allah, dž.š., kaže:

Onome koji namjerno ubije vjernika kazna će biti Džehennem, u kome će vječno ostati; Allah će na njega gnjev Svoj spustiti i proklet će ga i patnju mu veliku pripremiti. (En-Nisâ’, 93)

Prenosi se da je Muhammed, s.a.v.s., rekao:

“Prvo o čemu će se suditi na Sudnjem danu je krv (ubistvo).” (Buharija, Muslim, Tirmizi, Nesai, Ibn Madže i Ahmed)

U drugom hadisu koji, također, prenosi Ibni Mes‘ud, Muhammed, s.a.v.s., kaže:

“Psovati muslimana je grijeh, a ubiti ga je – kufr.” (Buharija, Muslim, Ahmed, Tirmizi, Nesai, Ibn Madže i Taberani)

Ebu Hurejre, r.a., veli da je Muhammed, s.a.v.s., rekao:

“Čuvajte se sedam velikih grijeha, koji upropašćuju onoga ko ih čini: širka, sihra, ubijanja na pravdi Boga, kamate, imetka jetima (siročeta), bježanja sa bojnog polja i potvore za blud pobožne i čestite muslimanke.” (Buharija i Muslim)

A Ebu Bekr, r.a., veli da je Muhammed, s.a.v.s., rekao:

“Kada se sukobe dva muslimana s oružjem (sabljama), pa jedan ubije drugoga - i ubica i ubijeni će u džehennemsku vatru.” Prisutni rekoše: “Allahov Poslaniče! Za ubicu nam je jasno, ali zbog čega i ubijeni?” Muhammed, s.a.v.s., odgovori: “Zato što je i on imao namjeru ubiti svoga druga (protivnika).” (Buharija, Muslim, Ebu Davud, Nesai, Ibn Madže i Ahmed ibni Hanbel)

Ubistvo je, kako se to jasno vidi iz citiranih ajeta i hadisa, bez sumnje, jedan od najvećih grijeha koje čovjek može počiniti, jer je u potpunoj suprotnosti sa islamskim principom o poštivanju ljudskih prava i života. Islam uči da je ljudski život svetinja, koju niko neopravdano ne smije skrnaviti i uništavati. Musliman je dužan braniti svoju domovinu i svoju porodicu i ubistvo u tim okolnostima je opravdano, dok je smišljeno uništenje nečijeg života zločin prema čovjeku i čovječanstvu.

Ljudski rod je stvorio Allah, dž.š., i dužnost je svih ljudi da se međusobno štite i pomažu, a ne da slušaju šejtana, kao što je to učinio prvi ubica Kabil. Islam zastupa stanovište humanosti prema svim ljudima, bez obzira na njihovu boju kože, vjeru i ideologiju.
Ljudi su ovu misao i ideju, a nakon mnogobrojnih iskustava, uvrstili u Povelju o ljudskim pravima, koja je proklamovana nakon Drugog svjetskog rata. Povelja moralno obavezuje narode na njeno poštivanje. Kur’an je proklamovao taj princip četrnaest stoljeća ranije, a Muhammed, s.a.v.s., je pojasnio:

“Najbolji su oni muslimani od čijih su ruku i jezika pošteđeni ostali muslimani.” (Muslim)

Musliman, dakle, ne smije na bilo koji način uznemiravati druge ljude, jer je to u suprotnosti sa učenjem islama. Razne nesuglasice mogu dovesti do sukoba među ljudima kao što su: zavidnost, mržnja, netrpeljivost, sukobi oko međa, alkohol, kocka i zabranjeni kontakti na relaciji muškarac-žena. Nekada je razlog ubistva pretjerana srdžba, gnjev – koji čovjeku pomuti razum i navede ga na tuču i ubijanja. Takva srdžba je šejtansko djelo, a savladavanje u nastupu srdžbe islam podiže na nivo junaštva.

Musliman, dakle, prema islamskom učenju, ne smije upotrijebiti silu protiv drugog čovjeka, osim u krajnjoj nuždi, u odbrani svoga života, časti i imetka kao i života i časti svojih ukućana i to samo toliko koliko je potrebno da odbije napadača ili kradljivca. Ako bi u toj situaciji morao ubiti silnika, onda neće biti grješan. Da nas Uzvišeni Allah sačuva od svih iskušenja, koja bi nas mogla udaljiti od Njegove milosti!