Večeras je mubarek noć Lejletu-l-miradž

Lejletu-l-miradž je istina. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, poveden je na noćno putovanje i na javi je uzdignut na nebo, zatim je uzdignut donde dokle je Allah htio i On ga je počastio čime je htio. Dao mu je objavu, a: ‘Srce nije poreklo ono što je vidio.’ Neka mu je mir i spas na ahiretu i na dunjaluku!

Izraz el-miradž izvedenica je od riječi urudž, to jest sredstvo kojim se uspinje, poput ljestvi. Međutim, ne zna mu se kakvoća, te ima status kao i druga pitanja gajba. Mi vjerujemo u el-Miradž i ne zaokupljamo se njegovom kakvoćom.

Na Lejletu-l-miradž Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bio je dušom i tijelom, u budnom stanju

Postoji razilaženje oko toga je li se el-Isra dogodio u budnom stanju i je li Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, na tom putovanju bio dušom i tijelom. Neki vele:

“Noćno putovanje, Lejletu-l-miradž, bilo je dušom, a ne tijelom.”

Ibn Ishak¹ prenosi da su tako kazali Aiša i Muavija, radijallahu anhum. Slično se prenosi od Hasana el-Basrija. Međutim, treba napraviti razliku između izjave:

“Noćno putovanje (Lejletu-l-miradž) dogodilo se u snu”

i izjave:

“Noćno putovanje (Lejletu-l-miradž)bilo je dušom, a ne tijelom.”

Između ta dva izraza postoji dijametralna razlika. Aiša i Muavija, radijallahu anhum, nisu rekli da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, na el-Israu bio u snu…

Naime, razlika je u tome što čovjek u snu može vidjeti ono što je vidio na javi i osjetio čulima, pa može usniti da je uzdignut na nebo ili da je odveden nekamo, a njegova duša nije se uspela niti je otišla, već mu je melek, zadužen za snove, donio san. Aiša i Muavija, radijallahu anhum, nisu željeli reći da je el-Isra bio u snu, nego da je duša povedena na Lejletu-l-miradž te se vratila u tijelo. Aiša i Muavija smatrali su da je to specifično za Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, utoliko što se ničija duša ne može uspeti na nebo prije smrti.

Mudrost putovanja u Bejtul-Makdis

Ako neko upita u čemu leži mudrost toga što je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, otputovao u Bejtul-Makdis, odgovorit ćemo da će Lejletu-l-miradž (noćno putovanje) biti pokazatelj istinitosti Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, tvrdnje da je bio na el-Miradžu, i to kad ga Kurejšije budu pitali u vezi s uspinjanjem na nebo u Lejletu-l-miradž. Naime, da ih je obavijestio o stvarima koje je vidio na nebesima, ne bi mogli vidjeti šta je na njima i uvjeriti se u njegovu istinitost, ali su znali kako izgleda Mesdžidul-aksa, koji im je on opisao. A Allah, džellešanuhu, opet, najbolje zna.

U hadisu koji govori o Noćnom putovanju i Uznesenju postoji više aspekata kojima se dokazuje da se Allah, džellešanuhu, nalazi iznad stvorenja, i to će shvatiti onaj ko o tome razmisli, a Allah upućuje na Pravu stazu.

Hadis o el-Israu i el-Miradžu

U hadisu o Lejletu-l-miradž kaže se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bio na javi (prema ispravom mišljenju); Lejletu-l-miradž bilo je iz Mesdžidul-harama u Mesdžidul-aksa. Jahao je na buraku u društvu Džebraila, alejhis-selam. Zaustavio se u Bejtul-Makdisu i vjerovjesnike predvodio u namazu. Buraka je svezao za halku na vratima Mesdžidul-aksaa.

Neki vele da se zaustavio u Betlehemu i tu klanjao, ali to nije potvrđeno u pouzdanim predanjima. Potom je iz Bejtul-Makdisa, iste noći, uzdignut na dunjalučko nebo. Džibril je zatražio da se ono otvori, pa im je otvoreno. Tamo je vidio praoca Adema, koji mu je nazvao selam i izrazio dobrodošlicu; odvratio mu je na selam. Adem je potvrdio njegovo vjerovjesništvo.

Potom je uzdignut na drugo nebo, a Džibril je zatražio dozvolu za stupanje u to nebo. Tu je vidio Jahjaa i Isaa, sina Merjeminog. Nazvao im je selam, oni su otpozdravili i potvrdili su njegovo vjerovjesništvo.

Potom je uzdignut na treće nebo i na njemu je vidio Jusufa, koji mu je nazvao selam, izrazio mu dobrodošlicu i potvrdio njegovo vjerovjesništvo.

Potom je stigao na četvrto nebo i na njemu vidio Idrisa, koji je postupio kao i prethodni poslanici.

Potom je poveden na peto nebo. Na njemu je vidio Haruna b. Imrana, koji je postupio poput prethodnih poslanika.

Zatim je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, uzdignut na šesto nebo, gdje je susreo Musaa, koji mu je, kao i prethodni poslanici, nazvao selam, izrazio dobrodošlicu i potvrdio njegovo vjerovjesništvo. Kad je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pošao dalje, Musa zaplaka. Upitan je:

“Šta te je rasplakalo?”

Odgovorio je:

“Plačem zato što je ovaj mladić poslan nakon mene, a od njegova naroda u džennet će ući više ljudi nego od mog naroda.”

Potom je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, uzdignut na sedmo nebo, na kojem je zatekao Ibrahima. Poslanik Ibrahim nazvao mu je selam, izrazio mu dobrodošlicu i potvrdio njegovo vjerovjesništvo.

Nakon toga, Božiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, uzdignut je do Sidretul-muntehaa, gdje mu je pokazan el-Bejtul-ma’mur.

Naposlijetku je uzdignut do Allaha, Silnog i Slavljenog. Približio mu se na dva luka, ili manje od toga. Allah, džellešanuhu, objavio je Svom robu Muhammedu ono što je objavio. Stavio mu je u obavezu pedeset namaza.

Kad se Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, vratio, naišao je pored Musaa. Musa ga upita:

“Šta ti je stavljeno u obavezu?”

Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, odgovorio je:

“Pedeset namaza.”

Musa reče:

“Tvoj narod to neće moći podnijeti! Idi svom Gospodaru i moli Ga da olakša tvom umetu!”

Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, pogledao je Džebraila, kao da od njega traži savjet u vezi s tim, i on mu je dao išaret koji je značio:

“Vrati se, ako to želiš.”

Džibril je tad odveo Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, Allahu Silnom, Koji je bio na Svom mjestu (ovo je el-Buharijeva verzija), pa mu je smanjio broj namaza za deset.

Pošto je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, u povratku došao do Musaa, Musa mu reče:

“Vrati se svom Gospodaru i moli Ga da umanji broj namaza.”

I tako je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, išao od Musaa do Gospodara sve dok broj namaza nije smanjen na pet. Međutim, Musa je Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, naredio da se opet vrati i ponovno traži da broj namaza bude još umanjen, ali je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:

“Stidim se Gospodara! Zadovoljan sam onim što mi je određeno i predan sam.”

Kad je krenuo dalje, glasnik je povikao:

“Ostat će onako kako sam propisao, a dao sam olakšanje Svojim robovima.”²

Prethodno smo spomenuli razilaženje ashabā u vezi s tim je li Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, vidio Gospodara. Kaže se da je istina da Ga je vidio srcem, a ne očima. Uzvišeni Allah kaže:

مَا كَذَبَ الْفُؤَادُ مَا رَأَىٰ

“Srce nije poreklo ono što je vidio…” (en-Nedžm, 11);

وَلَقَدْ رَآهُ نَزْلَةً أُخْرَىٰ

“On ga je i drugi put vidio…” (en-Nedžm, 13)

Postoje pouzdani hadisi u kojima Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže da je tad vidio Džibrila; vidio ga je dva puta u liku u kojem je stvoren. ³

Riječi Uzvišenog Allaha:

ثُمَّ دَنَا فَتَدَلَّىٰ – “Zatim se približio, pa nadnio…” (en-Nedžm, 8) ne označavaju približavanje i prilazak koji su spomenuti u kazivanju o Lejletu-l-miradž. U suri en-Nedžm navodi se približavanje i prilazak Džebraila, kao što to kažu Aiša i Ibn Mesud, radijallahu anhum.Tu su i ove Božije riječi:

“Uči ga jedan ogromne moći, snažni, koji se pojavio u liku svom na obzorju najvišem, zatim se približio, pa nadnio…” (en-Nedžm, 5–8)

Zamjenica se u ovim ajetima odnosi na ovog snažnog i pouzdanog učitelja – Džibrila, a približavanje i prilazak koji se navode u hadisu u kojem se govori o Lejletu-l-miradž odnose se, bez imalo sumnje, na približavanje i prilazak Gospodaru Uzvišenom.Allahove riječi:

وَلَقَدۡ رَءَاهُ نَزۡلَةً أُخۡرَىٰ

“On ga je i drugi put vidio” (en-Nedžm 13) odnose se na Džebraila. Dakle, Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, vidio ga je dva puta: jedanput na Zemlji, a drugi puta kod Sidretul-muntehaa. Jedan od dokaza koji ukazuju na to da je Lejletu-l-miradž bilo tijelom, i to na javi, jest i ovaj uzvišeni kur’anski ajet:

سُبۡحَٰنَ ٱلَّذِيٓ أَسۡرَىٰ بِعَبۡدِهِۦ لَيۡلٗا مِّنَ ٱلۡمَسۡجِدِ ٱلۡحَرَامِ إِلَى ٱلۡمَسۡجِدِ ٱلۡأَقۡصَا

“Uzvišen neka je Onaj Koji je u jednom času noći preveo Svog roba iz Mesdžid-harama u Mesdžidul-aksa…” (el-Isra’, 1).

Naime, izraz rob odnosi se na dušu i tijelo, kao što se na to odnosi i izraz čovjek. Poznato je da se ti izrazi upotrebljavaju u tom smislu, i ispravno ih je u tom smislu koristiti. Da je Noćno putovanje (Lejletu-l-miradž) bilo dušom i tijelom – nije razumom nepojmljivo. Kad bi se moglo vjerovati da je uspinjanje ljudi na nebo nemoguće, tad bi bilo dopustivo smatrati nemogućim spuštanje meleka s neba. To vodi u nijekanje vjerovjesništva, što je otvoreno nevjerstvo.

Autor teksta “Večeras je mubarek noć Lejletu-l-miradž” Ibn Ebul-Izz el-Hanefi iz knjige “Komentar et-Tahavijeve Poslanice o vjerovanju”.

1. To je Ebu Bekr Muhammed b. Ishak b. Jesar b. Hijar, autoritet, hafiz, historičar. Autor je poznatog djela es-Siretun-nebevijja. Vidio je Enes b. Malika i Seida b. el-Musejjiba. Umro je 152. godine po Hidžri. 
2. Hadis o el-Israu je ispravan, a ovdje je sastavljen od više različitih hadisa, osim što je spomenuto približavanje izvučeno iz konteksta predanja Šurejka b. Abdullaha b. Ebu Nimra, za koga su hafizi hadisa rekli da je počinio grešku prenoseći hadis u vezi s el-Israom, što je autor prethodno spomenuo. O tome je govorio hafiz Ibn Kesir komentirajući ovaj događaj, a prije njega i el-Bejheki u djelu el-Esmau ves-sifat, str. 440–442. 
3.  El-Buhari (4855) i Muslim (177).