Vrste nemuslimana u Kur’anu

Kroz dva ajeta iz Časnog Kur’ana može se razumjeti pitanje islamskog učenja u vezi sa nemuslimanima. Allah, dž.š., kaže:

Allah vam ne zabranjuje da činite dobro i da budete pravedni prema onima koji ne ratuju protiv vas zbog vjere i koji vas iz zavičaja vašeg ne izgone – Allah, zaista, voli one koji su pravični – ali vam zabranjuje da prijateljujete s onim koji ratuju protiv vas zbog vjere i koji vas iz zavičaja vašeg izgone i koji pomažu da budete prognani. Oni koji s njima prijateljuju sami sebi čine napravdu. (El-Mumtehine, 8-9)

U citiranim ajetima se vidi da islam pravi razliku među nemuslimanima, s tim što je drugačiji tretman prema njima u zavisnosti od njihovog odnosa prema muslimanima. Pa tako oni koji se bore i neprijateljuju protiv muslimana izražavajući otvorenu netrpeljivost i neprijateljstvo prema muslimanima, s njima je apsolutno zabranjeno prijateljevati, jer je to očigledan odraz nepravde prema nama samima. Što se tiče onih koji pokazuju korektan odnos prema muslimanima, bez borbe protiv njihove vjere i njih samih, islam iz svoje pravednosti ne samo da traži i zahtjeva pravednost i poštene, korektne odnose prema takvim nemuslimanima, već traži od muslimana da sa njima budu u lijepim i ljubaznim odnosima izražavajući dobročinstvo.

Od muslimana se traži da sa njima (nemuslimanima) bude u lijepim i ljubaznim odnosima izražavajući dobročinstvo.

Allah želi skrenuti pažnju i pokazati ljudima da svi nemuslimani nisu isti u svjetlu islamskog učenja, te samim tim rasplinuti pogriješna shvatanja o tome da svi nemuslimani su isti i ne zaslužuju ljubaznost i dobar tretman od strane muslimana, i pored njihove ideološke razlike. Ovim ajetima je razjašnjeno da Allah, dž.š., općenito ne zabranjuje ljubaznost prema nemuslimanima, već samo prema onima koji ratuju i koji su neprijateljski orijentisani prema nemuslimanima.

Islam ne zabranjuje muslimanima ljubaznost i velikodušnost čak ni kada su u pitanju mušrici (idolopoklonici) i politeisti, iako, ono na čemu se oni ideološki zasnivaju, strogo osuđuje i ne trpi ni u kom slučaju. Islam sa posebnim respektom gleda na “ljude Knjige”, odnosno jevreje i kršćane, bez obzira da li oni žive u daru’l islam, tj. u muslimanskoj državi, ili izvan nje. Između muslimana i sljedbenika Knjige postoji poseban odnos samilosti i duhovnog srodstva, jer svi imaju jedinstvene principe istinite vjere koju je  Uzvišeni Allah slao po svim Svojim vjerovjesnicima. Vjerovanje muslimana neće biti potpuno ukoliko ne vjeruje u sve kitabe, sve poslanike koje je On poslao. Kada ehli-kitabije čitaju Kur’an u njemu nalaze pohvalu o njihovim knjigama, poslanicima i vjerovjesnicima.

Prilikom rasprave sa ehli-kitabijama muslimani moraju biti krajnje ljubazni i obazrivi, da se ne bi dotakli onih stanovišta koja bi mogla inicirati srdžbu i dovesti do neprijateljstva.

Ovo je općeniti tretman ehli-kitabija, međutim, u ovome islam ide još dalje, pa kada je riječ o kršćanima oni imaju još privilegovaniji status i bliži su srcima muslimana:

Ti ćeš sigurno naći da su vjernicima najljući neprijatelji Jevreji i mnogobošci; i svakako ćeš naći da su vjernicima najbliži prijatelji oni koji govore: “Mi smo kršćani.”, zato što među njima ima svećenika i monaha i što se oni ne ohole. (El-Maide, 82)

Ovi propisi koji se tiču posebnog tretmana sljedbenika Knjige obuhvataju sve sljedbenike Knjige, ma gde oni bili, međutim, oni koji žive u islamskoj državi, pod zaštitom islamske vlasti uživaju posebne privilegije. Takvi su poznati pod nazivom “ljudi pod zaštitom”, tj. ehluz-zimeh, zimmije. Oni žive u okrilju islama sigurni i zadovoljni, imaju ista prava i nose iste odgovornosti kao i muslimani, osim u stvarima vjere i vjerovanja, u čemu imaju apsolutnu slobodu, jer im je islam ostavio njihovu vjeru. Počašćeni i privilegovan status zimmija može se vidjeti iz govora poslanika Muhammeda, s.a.v.s., gdje kaže: “Ko povrijedi zimmiju, povrijedio je mene, a ko povrijedi mene povrijedio je Allaha, dž.š.” (hadis prenosi Et-Taberani u El-Ewsatu sa hasen senedom), i još sljedeći hadis u kome kaže: “Ko povrijedi zimmiju, ja sam mu protivnik, a kome sam ja protivnik bit ću mu protivnik i na Sudnjem danu.” (Khatib sa hasen senedom). 1

Autor “Sulejman Topoljak” iz knjige “Islamsko bračno pravo”.

  1. Karadavi, Jusuf, Halal i haram u islamu, El-Kelimeh, Novi Pazar, 1997., str. 428-432.

Vaš komentar