Kur'an i njegova originalnost

Zabluda: Kur’an koji vi, muslimani, danas imate nije originalni Kur’an, već Osmanov.

Jedan od najčešćih mitova u vezi Časnog Kur’ana je da je Osman, r.a., treći pravedni halifa, prikupio kur’anski tekst u jednu zbirku i, između mnoštva kontradiktornih verzija, odabrao jedan Kur’an. Ovaj Kur’an, kojeg svi muslimani svijeta smatraju Božijom objavom, isti je onaj Kur’an koji je objavljen posljednjem Božijem poslaniku, Muhammedu, s.a.v.s. Kur’anske sure su pisane i grupirane pod direktnim nadzorom Božijeg Poslanika. Ovdje ćemo analizirati korijene mita o tome da je Osman, r.a., odabrao današnji Kur’an.

Božiji Poslanik je lično nadzirao pisanje kur’anskog teksta

Kad god bi Božiji Poslanik, s.a.v.s., primio objavu, najprije bi objavljene ajete naučio napamet, a zatim ih citirao ashabima, r.a., koji bi ih, također, naučili napamet. Odmah nakon toga, Božiji Poslanik je tražio od pisara da zapišu ono što je objavljeno, nakon čega bi provjerio zapisano. Muhammed, a.s., je bio Ummijj, poslanik koji nije znao ni čitati ni pisati. Zato je sve objavljene ajete citirao ashabima koji su ih zapisivali. Nakon toga je tražio da prouče ono što su zapisali. Ako bi se desila bilo kakva greška, Poslanik bi odmah reagirao i tražio da se ispravi. Isto tako, on je povremeno provjeravao ono što su ashabi ranije zapisali i naučili napamet od Kur’ana.

Kur'an i njegova originalnost Iz života ashaba Abdullah Ibn Huzafe Es-Sehmi Kelimeh Blog — Na taj način je Kur’an zapisan pod direktnom kontrolom Božijeg poslanika, Muhammeda, s.a.v.s.

Redoslijed kur’anskih sura i raspored ajeta su Božija odredba

Kur’an je objavljivan u periodu od 23 godine, dio po dio, u skladu s potrebama. Kur’an nije kompletiran onako kako je objavljivan Božijem Poslaniku. Njegov raspored je određen putem objave od Allaha. Uzvišeni Allah je Svom Poslaniku, s.a.v.s., direktno naređivao kakav treba biti raspored ajeta i sura. Zato je Božiji Poslanik pisarima nalagao u kojoj suri i iza kojeg ajeta moraju biti zapisani objavljeni ajeti. Svakog ramazana, Božiji Poslanik je pred melekom Džibrilom učio sve što je od Kur’ana do tada objavljeno, uključujući i redoslijed ajeta. U toku posljednjeg ramazana, prije nego je preselio na Ahiret, dva puta je pred Džibrilom proučio cijeli Kur’an.

Iz ovoga se vidi da je Kur’an kompletiran i provjeravan još za života Božijeg Poslanika. On je provjeravao i ono što su ashabi napamet naučili i ono što su pisari zapisali.

Kur’an je sakupljen u jedan mushaf

Kompletan Kur’an je zapisan još dok je Božiji Poslanik bio živ, zajedno sa redoslijedom ajeta i sura. Međutim, Kur’an nije bio napisan na materijalu iste vrste; neki dijelovi su bili napisani na kamenu, neki na životinjskim kožama, neki na palminim listovima… Nakon smrti Božijeg Poslanika, s.a.v.s., Ebu Bekr, prvi halifa, naredio je da se sav kur’anski tekst prepiše na materijalu iste vrste i ukoriči u jedan Mushaf. Tako je Časni Kur’an prvi put ukoričen u tvrdi povez, i ništa se od njegovog teksta nije moglo zagubiti.

Osman je napravio nekoliko kopija originalnog rukopisa

Pošto Božiji Poslanik nije verificirao šta je svaki od njih zapisivao, postojavala je realna opasnost da su neki pogriješili u nekim dijelovima, pa čak i da su neki dijelovi Kur’ana, možda, i nedostajali. Možda neki ashabi nisu zapisali samo ono što su čuli od Božijeg Poslanika direktno. Ashabi su za vrijeme trećeg halife, Osmana, r.a., strahovali od mogućih sukoba oko različitog rasporeda kur’anskih sura.

Osman, r.a., je od Hafse, r.a., Poslanikove supruge, pozajmio originalni Mushaf, čiji je tekst odobrio lično Allahov Poslanik. Zatim je pozvao četiri ashaba koji su bili pisari Allahovog Poslanika, s.a.v.s., na čelu sa Zejdom ibn Sabitom, i naredio im da Kur’an prepišu u nekoliko perfektnih primjeraka. Te Mushafe je poslao u razne krajeve velike islamske države.

Bilo je i drugih primjeraka Kur’ana koje su neki ljudi imali kod sebe, ali je postojala opasnost da nisu kompletni i da su imali grešaka. Osman, r.a., je pozvao muslimane da unište sve neautorizirane kopije koje se ne slažu s originalnim tekstom kako bi se Kur’an sačuvao. Dva primjerka kopija originalnog Kur’ana postoje i danas; jedan je u muzeju u Taškentu, a drugi u Istanbulu.

Znaci interpunkcije su dodati radi nearapa

Originalni rukopis Kur’ana nema znake interpunkcije koji u arapskom jeziku označavaju samoglasnike. To su fetha, kesra i damma. Arapima ne trebaju znaci interpunkcije, niti tačke kod pojedinih harfova, zato što im je to maternji jezik. Međutim, muslimanima nearapima je bilo teško učiti Kur’an bez tih dodatnih znakova. Ovi znaci su prvi put dodati kur’anskom tekstu za vrijeme hilafeta petog Umejjevićevog halife, Malika ibn Mervana (66-86. po hidžri / 685-705. nove ere).

Neki ljudi kažu da današnji Kur’an sa tačkama i znacima interpukcije nije Kur’an koji je postojao za vrijeme Muhammeda, s.a.v.s. Međutim, oni zaboravljaju da riječ Kur’an znači recitiranje, učenje. Zato je očuvanje učenja Kur’ana bitno, bez obzira da li se njegov tekst pisao znacima interpukcije ili ne. Ako su izgovor i pisanje arapskih riječi isti, onda im je i značenje isto.