Uticaj briga i poteškoća na čovjeka
Oni koji bolje poznaju život na Zapadu govore o gorčini stalne borbe za stjecanje imetka i njegovo uvećanje. I pojedinci i zajednice preokupirani su strašnom utrkom za stjecanjem što većeg udjela u dunjalučkom blagu.
I psihička i fizička snaga angažirana im je, poput revnosnog stroja, radi ovog cilja, i u tome su mobilizirane sve ljudske osobenosti. Strojevi se podmazuju uljem koje ublažava jačinu trenja i moguće varničenje u toku rada, a ljudski živci u borbi s krutom materijom često gube ublažavajući učinak, dovodeći do uzrujanosti i tjeskobe.
Karnegi, opisujući prizore ovog materijalnog bjesnila, piše:
“Živio sam u Njujorku trideset i sedam godina, i nije se dogodilo da je neko pokucao na moja vrata da bi me upozorio na bolest koja se zove uznemirenost, a to je bolest koja je u proteklih trideset i sedam godina prouzrokovala deset hiljada puta veću štetu od bolesti nesanice. Niko nije pokucao na moja vrata da bi me upozorio da je svaki deseti stanovnik Amerike pogođen živčanim slomom u čijoj se pozadini, kao uzrok, krije uznemirenost.
Ljekari procjenjuju da će svaki dvadeseti Amerikanac provesti dio života u bolnici za umno poremećene. Gorak je podatak da je svaki šesti mladić koji je regrutiran u Drugom svjetskom ratu odbijen zbog umnih ili fizičkih nedostataka.”
Doktor Haroldson Habin kaže:
“Proučavao sam sto sedamdeset šest slučajeva poslovnih ljudi u starosnoj dobi oko 44 godine. Pokazalo se da više od jedne trećine boluje jednu od tri bolesti nastale od živčane uznemirenosti, a to su; aritmija srca, čir na želucu i povišen krvni pritisak, a sve to prije nego što su napunili 45 godina! Je li ovo cijena uspjeha?
Da li se smatra uspjehom ostvariti neki cilj bolešću srca ili čirom na želucu? Šta će ti uspjeh kad stekneš dunjaluk, a izgubiš zdravlje? Kad bi neko posjedovao i cijeli dunjaluk, opet ne bi mogao spavati osim na jednom krevetu i ne bi mogao jesti osim koliko inače jede. Kakva je onda razlika između njega i onog koji radi običan fizički posao? Možda je život ovog drugog s lakšim snom i s više užitka od života bogataša i vladara.”
Doktor Vilijams Faris veli:
“Pokazalo se da kod četverice od peterice, bolesnika razlog bolesti nije oboljeli organ, nego je bolest prouzrokovana strahom, uznemirenošću, silnom mržnjom, velikom sebičnošću i ljudskom nemoći da napravi skladan odnos između sebe i života.”
U svjetlu ovih žalosnih poziva želim spomenuti nekoliko hadisa Muhammeda, s.a.v.s., koji govore o pokuđenosti ovih osobina i njihovom izbjegavanju:
“Ko učini svu svoju brigu jednom brigom, Allah će ga zaštiti dunjalučke brige; a čije se brige razdijele, Allahu će biti svejedno na kojem će dijelu zemlje propasti”. (El-Hakim)
Ovo je oblik poslaničkog usmjeravanja kojim se želi usaditi smirenost u srce i iskorijeniti klica pohlepe i patnje, koje potiču čovjekovu iscrpljenost u trci za dunjalukom i koje ga čine ožalošćenim zbog onoga što mu je prošlo od dunjaluka. O tome Poslanik, s.a.v.s., kaže:
“Kome onaj svijet bude briga, Allah će učiniti njegovo srce bogatim, poslove će mu olakšati, i dunjaluk će mu sam dolaziti. A kome dunjaluk bude prva briga pred očima, Allah će mu dati siromaštvo, otežat će mu poslove, a od dunjaluka mu neće doći ništa osim ono što mu je odre eno.”1
A kaže i ovo: “Oslobodite se dunjalučkih briga koliko možete, jer onome kome glavna briga bude dunjaluk Allah će olakšati propast i učinit će da pred njegovim očima bude siromaštvo. A kome budući svijet bude glavna briga, Allah će mu objediniti poslove i učinit će ga bogatim u srcu. I ne pristupi nijedan rob Allahu svojim srcem a da Allah ne dâ da srca vjernika pohrle njemu s ljubavlju i milošću; a Allah će mu dati svako dobro.” (El-Bejheki)
U Poslanikovim, s.a.v.s., hadisima mnogo se govori o ovoj vrsti zadovoljstva, a to su velike mudrosti ako se upotrijebe na pravom mjestu i u odgovarajućim okolnostima. One ne znače ništa doli kontroliranje napora u borbi za nafaku. Ti napori ne smiju biti put za usađivanje potajne zlobe, zaboravljanje vrlina i uništavanje prijateljstava, i ne smiju biti razlogom vraćanja plemenitog i krhkog čovjeka na stepen životinje.
Neki pobožni ljudi razumjeli su prethodne hadise pogrešno i uzeli ih kao opravdanje za obezvređivanje životnih poslova, umjesto da ih poboljšaju, a to je dovelo do loših posljedica kako za vjeru tako i za život na dunjaluku.
Pravo koje ovaj svijet ima kod nas jeste da radimo i da postignemo sve ono što nam je potrebno da nas učini sretnim. Ovakav posao traži od nas veliki trud, koji često iziskuje znoj i neprijatnost, ali ovo određeno pravo i ovaj utrošeni trud za njegovo postizanje ne bi nas trebali odvesti od ispravnosti i pravog puta.
Bogatstvo, kad ga tražimo, neka bude zato da bismo ga trošili, a ne zato da bismo ga gomilali. I kad ga zavolimo i steknemo, utrošimo ga u ono što će ostvariti naše interese i sačuvati naš život. Glupo je i neprihvatljivo da se imetak pretvori u cilj sam po sebi i da se u njegovom sakupljanju istopi ljudsko srce, obezvrijedi zdravlje, poveća briga i navuče bolest.
Autor teksta “Uticaj briga i poteškoća na čovjeka” Muhammed el-Gazali iz knjige “Obnovi svoj život.”
