Da li se trebamo prepustiti sudbini ili joj se suprostaviti? Kako ploviti u lađi sudbine?
Onaj ko plovi morem Božijih naredbi i Njegovog određenja ne smije se prepustiti valovima da ga nose niti se na tom putu opuštati, već se svom snagom njima treba oduprijeti i suprotstaviti. U protivnom će nastradati. Na ovaj način čovjek može u jednom smislu preduprijediti sudbinu sudbinom. Ovo je put pravih i razboritih pobožnjaka.
Veliki učenjak i uzor šejh Abdulkadir el-Kilani1 u ovom smislu kaže:
“Ljudi se mire sa sudbinom i potpuno joj se potčinjavaju, ali ja ne, ja sudbinu predupređujem istinom i radi istine. Nije pravi čovjek onaj ko se potčinjava sudbini, već onaj ko joj se pokušava oduprijeti.”
Uzvišeni Allah, džellešanuhu, naređuje da se zlu, koje ulazi u okvir Njegovog predodređenja, suprotstavi dobro koje također spada u Božije određenje. Uzmimo, naprimjer, glad. Glad je predodređena, međutim, treba li se čovjek se pomiriti sa sudbinom, i prepustiti se toj odredbi, pa da na kraju umre? Ne, ne treba.
Allah, džellešanuhu, naredio mu je da jede, i treba jesti, i tako se oduprijeti prethodnom određenju. Međutim, i ovo predupređivanje ne izlazi iz okvira Božijeg određenja i Njegove apsolutne i sveopće moći. Isto je i s hladnoćom, vrućinom i žeđi. Sve spada u Božije određenje, isto kao što i predupređivanje svega ovoga, također, ulazi u isti okvir.
Božiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, objasnio je to veoma lijepo kada su ga upitali:
“‘O Allahov Poslaniče, lijekovi kojima se liječimo, rukje koje tražimo da nam se uče i bogobojaznost koju osjećamo, izlazi li išta iz okvira kadera?’ Reče: ‘Sve je od kadera.’”2
U drugom hadisu kaže:
“Dova i nevolja bore se između nebesa i Zemlje.”3
Kada su nevjernici napali islamsku državu, napali su je samo po Božijem određenju. Jesu li se muslimani tada trebali prepustiti sudbini i dopustiti da neprijatelj ovlada njihovom zemljom? Ne, nisu, nego su jedno određenje preduprijedili drugim. U ovom slučaju na napad su odgovorili džihadom, borbom na Allahovom putu. I sve je, opet, bilo unutar Njegove moći i određenja. Isti je slučaj i s griješenjem.
Kada Allah, džellešanuhu, odredi da pogriješiš, ti ćeš pogriješiti, međutim ti se pokaj i odgovori na odredbu iskrenom tevbom koja, na kraju krajeva, baš kao i sve ostalo, ulazi u široki okvir Njegove apsolutne moći i određenja.
