Odnos prema hadisu u vrijeme Muhammeda, s.a.v.s.
Kao što nam je poznato, Muhammed, s.a.v.s., neumorno je radio pune 23 godine na širenju Allahove vjere. Koristio je svaki trenutak da nekome nešto saopći, prenese, objasni i praktično pokaže. Kroz taj period, uporedo sa Kur’anom, nastaje njegova bogata tradicija – Sunnet, koji je nemoguće odvojiti od Kur’ana.
Vjerovjesnikovi, s.a.v.s., drugovi ashabi, znajući da on ništa ne priča po svome nahođenju, nego po nadahnuću i odobrenju Gospodara svjetova, te da bez hadisa ne mogu pravilno razumjeti i shvatiti Kur’an pamte svaku njegovu riječ i motre na svaki njegov postupak, striktno vodeći računa da im šta ne promakne i ne ostane zapamćeno i preneseno. Oni na tom putu ne štede ni sebe ni vrijeme. Istina, na to ih je podsticao i sam Muhammed, s.a.v.s., često ističući značaj nauke i ukazujući na to da je traženje znanja obligatna dužnost svakog pripadanika islama i da su učeni ljudi nasljednici Allahovih Poslanika. Poznate su njegove riječi u tom pogledu:
Ibn Abbas kaže da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao:
“Kome Allah hoće dobro, uputit će ga da shvati i razumije vjeru (islam).” (Et-Tirmizi) 1
Ebu Hurejre veli da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao:
“Ko krene na put da bi tražio nauku, Allah će mu time olakšati put u Džennet.” (Et-Tirmizi)2
Enes b. Malik kaže da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao:
“Ko krene (od kuće) da traži nauku, on je na Allahovu Putu sve dok se ne vrati.” (Et-Tirmizi)3
Zejd b. Sabit kaže:
„Čuo sam Allahova Poslanika, s.a.v.s., kada je rekao: ‘Podario Allah udoban život onome ko od nas čuje hadis pa ga upamti i prenese drugome! Mnogo je onih koji znanje prenesu onome ko ga od njih bolje shvata, a mnogo je i onih koji prenose znanje, a koji ga nedovoljno razumiju.’” (Et-Tirmizi)4
Enes veli da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao:
“Traženje nauke dužnost je svakog sljedbenika islama.” (El-Bejheki)5
Vjerovjesnikovi, s.a.v.s., ashabi, podstaknuti ovakvim izrekama, natjecali su se ko će više upamtiti Muhammedovih, s.a.v.s., izreka i drugom ih prenijeti. Nastojali su da što je moguće više vremena provode uz Allahova Poslanika, s.a.v.s. Drugovali su sa njim u džamiji, ulici, čaršiji, na putu i posjećivali ga u njegovoj kući. Redovno su prisustvovali predavanjima koja je držao u džamiji. U želji da što više nauče, zanemarivali su i svoje svakodnevne poslove. Kada neki od njih ne bi bio u prilici da prisustvuje predavanju, zamolio bi svoga komšiju da mu prenese sve ono što tog dana čuje od Allahova Poslanika, s.a.v.s.
Bilježi El-Buhari, u Sahihu, da je drugi halifa, Omer b. El-Hattab, saopćio:
“Ja i moj komšija ensarija iz plemena, Benu Umejje b. Zejd, naizmjenično smo odlazili Allahovu Poslaniku, s.a.v.s. Ja bih odlazio jedan dan i prenio mu ono što sam toga dana čuo, a on bi toga dana radio svoje poslove kod kuće. Sljedećeg dana bi on odlazio Allahovu Poslaniku, s.a.v.s., i prenio bi mi što je tog dana od njega čuo dok bih ja radio kod kuće, i sve tako naizmjenično.” 6
Na isti način su postupali otprilike svi koju su sa Muhammedom, s.a.v.s., živjeli u Medini i njenoj okolini. Dolazili su iz najudaljenijih mjesta kako bi nešto novo naučili ili, pak, provjerili vijest koja je do njih od Vjerovjesnika, s.a.v.s., doprla.
Bilježi El-Buhari, u Sahihu, da je Ukbe b. Haris prevalio put iz Mekke u Medinu samo da bi dobio odgovor na jedno pitanje koje ga je mučilo. On je, naime, ne znajući, vjenčao ženu koja mu je bila sestra po mlijeku. Kada ga je neka žena obavijestila da je dojila i nju i njega, on je otišao u Medinu kako bi upitao Allahova Poslanika, s.a.v.s., o stavu islama po tom pitanju. Kada ga je Allahov Poslanik, s.a.v.s., upoznao da je takav brak zabranjen, on se razveo.7
U svojoj radoznalosti, Vjerovjesnikovi, s.a.v.s., ashabi težili su da saznaju svaki detalj iz Vjerovjesnikova, s.a.v.s., života. Posebno su se interesirali za njegov intimni život, koji im je bio nedostupan. Oni angažiraju svoje supruge da idu kod supruga Allahova Poslanika, i da ih pitaju o pojedinostima njegova intimnog života, kako bi ga i u tome mogli oponašati i slijediti. Neki ashabi su na tome planu bili angažiraniji od drugih, a neki su imali i više vremena nego drugi. Iz toga razloga često nailazimo na različite stavove ashaba po pojedinim pitanjima iz oblasti islama, jer su neki od vjerovjesnika, s.a.v.s., imali priliku da saznaju i čuju što drugi nisu.
