PLODOVIMA DŽENNETSKIM TEŽI!

Ahmed u Musnedu bilježi predaju u kojoj se veli da je Adem, a.s., kad mu se smrt približila, sinovima svojim rekao:

“Zaželio sam se plodova Dženneta.“ Otišli su da mu ih potraže i susreli meleke koji ih upitaše: “Šta želite i šta tražite?“ Rekli su: “Naš otac je bolestan i zaželio se plodova Dženneta.“ Meleki su im tada rekli: “Vratite se, vaš otac već je umro.“

Adem pejgamber živio je u Džennetu, dženetske plodove kušao i u ambijentu bez ikakvih nedostataka boravio. Na Zemlju je spušten jer je granicu koju je Gospodar svjetova postavio prekoračio, a ovdje gdje je spušten plodova Dženneta nema. Postoji put koji do njih vodi. Taj put je bogobojaznost, a ona se najbolje vidi i najjasnije manifestuje odustajanjem od grijeha. Allah, dž.š., kaže:

لَٰكِنِ الَّذِينَ اتَّقَوْا رَبَّهُمْ لَهُمْ غُرَفٌ مِنْ فَوْقِهَا غُرَفٌ مَبْنِيَّةٌ تَجْرِي مِنْ تَحْتِهَا الْأَنْهَارُ ۖ وَعْدَ اللَّهِ ۖ لَا يُخْلِفُ اللَّهُ الْمِيعَادَ

“One koji su bogobojazni čekaju sobe, sve jedna iznad druge sagrađene, ispod kojih će rijeke teći, obećanje je Allahovo, a Allah neće obećanje prekršiti.“ (Ez-Zumer, 20)

Imam Ahmed bilježi od Ebu Hurejrea, r.a., sljedeću predaju kojom se ovaj ajet tumači:

“Stanovnici Dženneta gledat će u Džennetu stanovnike soba kao što gledaju sjajne zvijezde koje izađu na sjajnom obzorju, bit će različitih stepena.“ Rekli su:
“Allahov Poslaniče, to su poslanici?“ A Poslanik reče: “Da, tako mi Onog u čijoj ruci je moj život, i ljudi koji su vjerovali u Allaha i istinitim smatrali poslanike.“

Put u sobe dženetske vodi, u hadisu se tako kazuje, preko vjerovanja i slijeđenja Poslanika. Ashabi poslanikovi kao i Adem pejgamber žele plodove Dženneta, pa svoju dilemu iznose Poslaniku. Kažu mu:

“Kad tebe vidimo i kad smo s tobom, srca nam se smekšaju za Budući svijet, a kad se od tebe odvojimo, okrenemo se dunjaluku, djeci i ženama.“ Poslanik reče: “Kad biste vi bili stalno u stanju u kakvom ste kad ste kod mene, rukovali bi se s vama meleki i posjećivali bi vas u vašim kućama. A da ne griješite, Uzvišeni Allah bi umjesto vas stvorio ljude koji griješe da bi im opraštao.“ (Ahmed)

Čovjekova je želja, i to iskonska, vratiti se tamo gdje je bio i plodove Dženneta kušati, a priroda mu je takva da i plodove dunjaluka želi kušati. I jedno i drugo je za čovjeka stvoreno. U hodu dunjalučkom stazom, a opet zbog svoje prirode, čovjek posrne, ali eto Allahove milosti i magfireta da se poslije posrnuća ustane. Zna Allah da će nam se grijeh desiti zato Sebi Rahmet propisuje.

َكَتَبَ عَلَىٰ نَفْسِهِ الرَّحْمَةَ

“On je Sebi propisao da bude milostiv.“ (El-An’am, 12),

a čovjeka teubom obavezuje:

يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا تُوبُوا إِلَى اللَّهِ تَوْبَةً نَصُوحًا

“O vi koji vjerujete, učinite pokajanje Allahu iskreno.“ (EtTahrim, 8)

“O Allahov Poslaniče, govori nam o Džennetu, kako je građen?“ Poslanik reče: “Cigla od zlata, cigla od srebra, malter misk mirišljivi, šljunak biseri i drago kamenje, a zemlja šafran. Ko uđe u njega uživat će, neće očajavati, u njemu će biti vječno i neće umrijeti, odjeća mu se neće poharati niti će proći njegova mladost. Trojici Allah neće odbiti njihovu dovu: pravednom vladaru, postaču dok ne iftari i mazlumu (onome kome je načinjena nepravda). Nju nosi oblak i pred njom se otvaraju kapije nebeske. Allah, dž.š., kaže: ‘Tako mi moje veličine, pomoći ću ti, pa makar i poslije nekog vremena.’“ (Ahmed)

Ovo je blagodat za kojom žudi Adem, a.s., za kojom žude ashabi, za kojom žudi svaki sin Ademov. Iz predaje s početka znamo da plodova Dženneta na Zemlji nema, ali da je ovdje put koji do njih vodi. Na tom putu mora se proći kapija smrti. Prije nego nam se ta kapija otvori krenimo putem ka blagodatima Dženneta, a evo događaja iz života ashaba koji nam taj put pokazuje. Enes ibn Malik pripovijeda:

“Sjedili smo s Allahovim Poslanikom, kad on reče: ‘Evo, sad će se pred vama pojaviti čovjek Dženetlija!’“ Pojavio se jedan ensarija s čije brade su padale kapljice od abdesta, a u ruci držaše svoje nanule. Sljedećeg dana Poslanik nam reče isto i pojavi se onaj isti čovjek u istom stanju. Trećeg dana Poslanik ponovi isto i isti čovjek u istom stanju pojavi se pred njim i ashabima njegovim. Abdullah ibn Amr krenu za onim čovjekom i zamoli ga da kod njega boravi tri noći, što mu ensarija dopusti. Boraveći kod njega Abdullah ibn Amr nije primijetio da on noću ustaje klanjati niti je neke druge ibadete činio, osim što je Allaha, dž.š., spominjao kad bi u postelju išao, kad se u postelji prevrtao i iz nje ustajao. Primijetio je, međutim, da on nije govorio ni o čemu osim o dobru. Nakon provedena tri dana Abdullah ibn Amr ensariji ispriča šta se dešavalo kad su s Poslanikom bili i upozna ga da ga je Poslanik označio kao Dženetliju. ‘Reci mi,’ – reče mu Abdullah – ‘šta to ti posebno činiš pa te Poslanik Dženetlijom zove?’ Taj čovjek reče: ‘Moja djela su ono što si vidio. Ja uz to u svom srcu nemam mržnje ni prema jednom muslimanu i ja nisam zavidan ni na čije dobro koje Uzvišeni nekome da.’ Abdullah ibn Amr zaključi: ‘Da, to je ono što te je uzdiglo na takvu deredžu koju mu nismo uspjeli dostići.’“

Staza koja dženetskim plodovima vodi sasvim je obična. Ona podrazumijeva običan život, ali bez mržnje, zavisti i smutnje.

Uzvišeni Bože, pomozi nam da naša žudnja za plodovima Dženneta bude krunisana nagradom. Pomozi nam da srca svoja očistimo i samo o dobru zborimo. Amin!