PREDANOSTI, TVOJE IME JE ISLAM

Predanost – tako bi se zvala naša vjera da je objavljena na bosanskom. Musliman – tada označava osobu koja je predana životu po propisima univerzalne poruke. Musliman je predan traženju mira u sebi. Unutarnji mir donosi vjera. Čitanje ajeta i posmatranje znakova uvećava iman. Zikr smiruje srce. Namaz ne dopušta da zaboravimo Allaha, pa tako ne zaboravljamo ni sebe i svoje unutarnje, duhovne potrebe. Allah, dž.š., čovjeka
opominje da nikad s uma ne smetne Stvoritelja kako ne bi pao u nemir i očaj.

وَلَا تَكُونُوا كَالَّذِينَ نَسُوا اللَّهَ فَأَنْسَاهُمْ أَنْفُسَهُمْ ۚ أُولَٰئِكَ هُمُ الْفَاسِقُونَ

“I ne budite kao oni koji su zaboravili Allaha, pa je On učinio da sami sebe zaborave; to su pravi grješnici.“ (El-Hašr,19)

Allah, dž.š., poziva ljude da traže i nađu mir, unutarnji mir, da uđu u oazu mira te da to što steknu šire i dijele.

يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا ادْخُلُوا فِي السِّلْمِ كَافَّةً وَلَا تَتَّبِعُوا خُطُوَاتِ الشَّيْطَانِ ۚ إِنَّهُ لَكُمْ عَدُوٌّ مُبِينٌ

“O vjernici, živite svi u miru i ne idite stopama šejtanovim; on vam je zaista, neprijatelj otvoreni.“ (El-Bekara, 208)

Kad stekneš unutarnji mir, a on bez vjere, kako vidjesmo, nije moguć, tad si predan traženju mira s okolinom, ukupnom okolinom. Oni čija je vjera predanost u društvu su prepoznatljivi; po samilosti i razumijevanju, po pravednosti i ljubavi, po želji da svakom pomognu. Samilosni su jer opraštaju i druge na praštanje podstiču. Uzor im je Poslanik, kako Jusuf, a.s., tako i Muhammed, a.s., koji iste riječi ponoviše te braći svojoj oprostiše, a bili su mogućni osvetiti se. Znali su, a žele da i mi znamo, osveta ne doprinosi miru.

Predani razumiju druge, one koji vjeruju kao i one koji ne vjeruju. Svojim primjerom, primjerom čovjeka predanog propisima Uzvišenog i jednom i drugom pokazuje svoju sreću i zadovoljstvo proizašlu iz vjere i na taj način širi mir, širi selam, širi islam. Predani, tj. muslimani ne moraju biti po vanjštini prepoznati, barem ne samo po njoj već po ponašanju prije svega. Šta znači biti prepoznat po bradi, ili nekom drugom nazovi vanjskom obilježju muslimana, a širiti nemir i strah. To svakako znači biti daleko, vrlo daleko od onoga čemu nas Allah zove, od selama, od islama.

Predani vole predanost, tj. muslimani vole islam, pa je ljubav prema životu u islamu obilježje njihovo, ljubav prema Allahu i Poslaniku životna odrednica, a iz nje proizlazi ljubav prema čovjeku. Musliman ljubav iskazuje djelom i zna da se ona manifestira tako što vodi računa da ne povrijedi život, čast i imetak drugom. Ljubav se živi tako što je se svjesno temeljnog etičkog načela “Ne čini drugom ono što ne bi želio da drugi tebi
čini“.

Društvo prepoznaje i divi se ljudima koji žive predanost propisima Svemoćnog, koji žive islam. Jesmo li mi oni kojima se dive ili oni kojih se, ako ništa drugo ono zbog činjenice da nas pojedinci pogrešno predstavljaju, plaše i koje izbjegavaju? Predanost, odnosno islam podrazumijeva predanost redu i društvenom skladu. Podrazumijeva poštivanje autoriteta i institucija. Poslanik je predanima uzor, a on je podučio svoje sljedbenike da se pokoravaju pretpostavljenom makar bio “abden habešijen“ / “abesinski rob“. Poslanik je oštro reagovao kad je jedna grupa napravila džamiju izvan sistema. Srušio ju je.

Ko slijedi Poslanika on pokraj postojećih džamija ne otvara mesdžide i mjesta na kojima klanjaju samo jedni, jer takvo odvajanje je odvajanje u vatru. Džamije su svačije, svih muslimana, pa zapamtite, da danas Muhammed, a.s., dođe, sigurno bi naredio da se zatvore sva mjesta na kojima se vodi paralelni vjerski život i gdje se ideja islama kompromituje. Predanost, tako bi se zvala naša vjera da je Kur’an na bosanskom objavljen, a ta predanost obilježi čovjeka pa bude predan čistoći.

Musliman je čist, kako iznutra tako i izvana. Čista mu je savjest, čista mu je zarada, čisto mu je tijelo, odijelo, čista mu je voda, rijeke, izvori, jezera, čiste su mu ulice, uređene njive i avlije. Nije muslimanska sredina ona u kojoj ljudi nepošteno zarađuju, u kojoj čistoću gusulom i abdestom ne održavaju, u kojoj rijeke, potoci i izvori nisu za abdest, voda u kojoj ulice sliče na smeća deponiju, u kojoj neurednost vlada. Islam, to nije rasprava o sunnetu, već življenje sunneta. Islam, to nije rasprava o mezhebu, već primjena propisa u skladu sa mjestom i vremenom. Islam, to nije teorija, musliman se po djelu, po praksi poznaje.

Kad je Poslanik bio u Kudusu, a na putu miradža, Džibril mu je ponudio da bira mlijeko ili vino. Poslanik je izabrao mlijeko, izabrao predanost, izabrao samilost, pravednost, ljubav, mir, izabrao islam – islam kao radost svim svjetovima.

Molimo Te, Bože, pomozi nam da budemo istinski predani Tvojim propisima.