Sreća je kada se posjeduje od svega po malo
Poznati islamski ljekar, Sabit bin Karre, put koji vodi sreći je formulirao u maloj veličanstvenoj frazi:
„Odmor tijela je u malom konzumiranju hrane, odmor duše je u malogriješnosti, odmor srca je imati malo briga, a odmor jezika je malo pričati.”
Šejh Ahmed eš-Šerbasi kaže:
„Istinu je rekao mudri, pametni.”
Odmor tijela je u malom konzumiranju hrane. Tijelo je mašina čije je gorivo hrana, a gorivo se daje po mjeri, ako se predoda nastaje problem. Kada tijelu postavimo prepreku da uzima što želi konzumirati, nastaje katastrofa toj osobi, koja ga lišava ljudskosti i povezuje sa životinjama. Možda će ga odvesti u popast.
Pametni su oni koji jedu da bi živjeli, a glupi su oni koji žive da bi jeli. Uzvišeni kaže:
Jedite i pijte, ali ne pretjerujte, Allah ne voli one koji pretjeruju. (El-A’raf, 31)
Kaže se:
„Mi smo narod koji ne jede dok ne ogladni, a kada jedemo ne zasićujemo se.”
Odmor duše je u malo grijeha, jer duša koja navodi na grijeh kada se oslobodi pravila i napusti povodac, ide sa šejtanom u huzdi, obmanula je, prevarila, učinila nepravdu i pretjerala.
Zbog toga je najveći čovjekov neprijatelj njegov nefs. Ako se odazove toj strasti uništit će ga. Ukoliko ostane između svog nefsa i strasti ostao je na Pravom putu. Kur’an plemeniti kaže:
Tako Mi duše i Onoga Koji je stvori, pa joj Put dobra i put zla shvatljivim učini, uspjet će samo onaj ko je očisti, a bit će izgubljen onaj ko je na stranputicu odvodi! (Eš-Šems, 7-10)
El-Busiri kaže:
Duša je poput djeteta: ako ga ostaviš, odrasta voleći majčino mlijeko, a ako ga odvojiš, odbit će se.
Rahatluk srca je imati malo briga, to jest imati malo straha, tuge, jer slabo, plašljivo srce čovjeku stalno otvara vrata slabosti i tjeskobe. Provodi noći u brizi, kaje se za prošlost, a teško mu je u sadašnjosti. To mu stvara neprijatelje od čijih riječi strahuje. Takav čovjek stremi onome što ne može postići, a njegov san se veže za nestvarno.
Čovjek čvrsta srca vjeruje u Allahovu odredbu i u Poslanikov hadis, a.s:
„Čudan li je primjer vjernika – uvijek je na dobitku. To je specifično samo za vjernika. Kada je u rahatluku – zahvalan je, a ako ga zadesi nevolja – strpi se i bude mu dobro.”
Ovo je blagodat koju može dostići samo ko ima čvrsto srce zadovoljno Allahom. Poslanik, a.s., bi puno učio dovu:
„Bože moj, Koji okrećeš srca, učvrsti moje srce u Tvojoj vjeri.”
Kada se srce osloni na uvjerenje i drži za uže svog Gospodara, utočište traži kod svog Zaštitnika – našao je utočište na pravom mjestu. Islam uči ljude da budu sigurni, smireni, odlučni. Kur’an Časni o svojstvima vjernika kaže:
One koje vjeruju i čija se srca, kad se Allah spomene, smiruju – a srca se doista, kad se Allah spomene smiruju! (Er-Ra’d, 28)
Kur’an im naređuje da izbjegavaju tugu i uzroke koji joj vode:
I ne gubite nadu i ne žalostite se; vi ćete pobijediti ako budete pravi vjernici. (Ali Imran, 139)
Opisuje pravovjerne robove kao one koji se ne boje i ne tuguju:
Onima koji govore: „Gospodar naš je Allah!“ pa poslije ostanu pri tome – dolaze meleki: „Ne bojte se i ne žalostite se, radujte se Džennetu koji vam je obećan. Mi smo zaštitnici vaši u životu na ovom svijetu, a i na Onom, u njemu ćete imati sve što duše vaše zažele, i što god zatražite – imat ćete, bit ćete počašćeni od Onoga Koji prašta i Koji je milostiv.“ (Fussilet, 30-33)
Rahatluk jezika je da malo govori, jer ko puno govori puno i griješi. Kada jezik izgovori bez kontrole, nastaje velika nevolja. Zato je Poslanik, a.s., oporučio:
„Čuvaj jezik.”
Ibn Abbas bi uzeo jezik i, obrativši mu se, rekao:
„Teško tebi! Reci dobro zaradit ćeš, šuti na lošem – spasit ćeš se. U suprotnom, znaj da ćeš se kajati.”
Jednom mudracu je rečeno:
„Kada čovjek postaje jak?” Odgovorio je: „Kada mu jezik poželi reći riječ koja nije mudra, a on ga odvrati od toga.”
Šejh Ahmed eš-Šerbasi kaže:
„Ovo je put sreće u svjetlu vjere, pa kada se tijelo čuva pretjerivanja u hrani, duša grijeha, kada se srce čuva tegobe briga i kada se jezik čuva beskorisnog govora onda je čovjek postao ustrajan na Pravom putu, i postao je srećan.”