Sreća je u pokajanju
Svaki gospodar ima pravo da mu robovi budu poslušni i da mu ne griješe, kao što svaka vlada ima pravo da se stanovnici pridržavaju njenih zakona i ne suprotstavljaju im se.
Sluga Omera bin Abdulaziza je nešto zgriješio. Uhvatili su ga da ga izbičuju, pa je rekao: „Vladaru, zašto me udaraš?” Odgovorio je: „Zato što si zgriješio.” Sluga je rekao: „A jesi li ti nešto zgriješio? Jesi li ti čime rasrdio svog Vlasnika, Gospodara?” Omer odgovori: „Jesam.” Sluga ga upita: „A je li požurio da te kazni?” Omer odgovori: „Ne.” Sluga upita: „Zašto, onda, žuriš da me kazniš kada On ne žuri da tebe kazni?” Omer mu reče: „Ustani i idi, slobodan si.” To je bio razlog da se Omer pokaje. Sreća je u pokajanju
Priča se da je Bišr el-Hafi bio jedne noći u svom dvoru pred kojim su stražarile sluge. Bišr je bio grješnik. Neko je došao do vrata i pitao slugu: „Je li ovo dvorac slobodnog ili roba?” Odgovorio je: „Slobodnog Bišra.” Prolaznik reče: „U pravu si. Da je rob bio bi pobožan i ne bi griješio prema Allahu.” Sreća je u pokajanju Sreća je u pokajanju
Bišr je to čuo, pa je istrčao bosonog i pitao ga šta je rekao. Prolaznik ponovi. Tada se Bišr okrenu, pokaja se za svoju prošlost i nakon toga se posvetio traganju za naukom, ibadetu i dobročinstvu. Ostao je bos cijeloga života. Upitan je: Sreća je u pokajanju
„Zašto si bos?” Pa je odgovorio: “Pomirio sam se s Gospodarom dok sam bio bos i ostat ću bos zauvijek.” Hasan je rekao: “Ima ljudi čije želje ih sprječavaju od istigfara, pa kada napusti dunjaluk bez tevbe, takav kaže: ‘Ja imam lijepo mišljenje o mom Gospodaru.’, a laže, jer da je imao lijepo mišljenje činio bi dobra djela.”
