Strah i nada

Autor je rekao:

“Osjećaj potpune sigurnosti od Allahove kazne i gubljenje nade u Allahovu milost izvode iz islama. Za one koji se okreću prema našoj kibli ispravan je put onaj između tog dvoga.” Strah i nada

Komentar: Čovjek mora strahovati od Božije kazne i mora imati nadu u Božiju milost. Pohvalna, iskrena bogobojaznost jest ona koja čovjeka odvraća od činjenja onog što je Allah, džellešanuhu, zabranio. Ukoliko čovjek pređe granicu koju je šerijat postavio, bojati se za njega da će izgubiti nadu u Allahovu milost. A pohvalna nada jest ona koja čovjeka potiče na činjenje dobrih djela za koja se nada nagradi na ahiretu. Ako musliman počini grijeh, pokaje se i nada se Božijem oprostu. Uzvišeni Allah objavio je:

“Oni koji vjeruju i koji se isele i na Allahovu putu bore, oni se nadaju milosti Allahovoj, a Allah oprašta i milostiv je.” (El-Bekara, 218)

Ukoliko je čovjek krajnje nemaran i grešan, a nada se Allahovoj milosti ne čineći dobra djela – to je obmana i lažna nada.

Ebu Alija er-Ruzbari 1 , Allah mu se smilovao, kazao je: “Strah i nada jesu poput krila ptice: ako se podjednako rašire, ptica pravilno leti; ako je jedno krilo kraće, let nije uravnotežen; ako perje s krila otpadne, ptica umre.” Strah i nada

Allah je pohvalio one koji strahuju i koji se nadaju, pa je rekao:

“Zar je takav kao onaj koji u noćnim satima u molitvi vrijeme provodi, padajući licem na tlo i stojeći, strahujući od onog svijeta i nadajući se milosti Gospodara svog?” (Ez-Zumer, 9);

“Podižu se bokovi njihovi iz postelja i mole svog Gospodara iz straha i želje…” (Es-Sedžda, 16)

Nada za sobom povlači strah, a da nije tako, onda bi to predstavljalo sigurnost od Božije kazne.

S druge strane, strah za sobom povlači nadu; da nije tako, onda bi to predstavljalo gubljenje nade u Božiju milost. Čovjek bježi od svakog onog od koga se boji, osim od Allaha Istinitog: ako Ga se bojiš, Njemu bježiš. Onaj ko se boji bježi od Gospodara Gospodaru. Autor knjige Menazilus-sairin, Allah mu se smilovao, zapisao je: “Nada je najslabiji stepen onog ko ide ka Allahu.” Ove su njegove riječi diskutabilne. Štaviše, nada i strah, prema onom što smo već kazali, predstavljaju najviši stepen onog koji ide ka Allahu. Strah i nada

U es-Sahihu su zabilježene sljedeće Vjerovjesnikove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: “Svevišnji Allah rekao je: ‘Ja se prema Svom robu odnosim u skladu s onim što on o Meni misli, pa neka o Meni misli ono što hoće.’” 2

Imam Muslim zabilježio je da je Džabir, radijallahu anhu, ispričao: “Čuo sam Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da prije smrti na tri dana govori sljedeće: ‘Neka nikog od vas ne zatekne smrt a da nema pozitivno mišljenje o Gospodaru.” 3

Neka nikog od vas ne zatekne smrt a da nema pozitivno mišljenje o Gospodaru.

Zato je rečeno: “Potrebno je da nada, dok je čovjek u samrtnoj bolesti, bude veća od straha od kazne, a kad je u naponu životne snage, potrebno je da njegov strah bude veći od nade.” Neki su rekli: “Ko bude Allaha obožavao isključivo putem ljubavi, taj je otpadnik, a ko Allaha bude obožavao isključivo putem straha, takav je murdžija.”

Veli se: “Ko Allaha, džellešanuhu, bude obožavao isključivo putem nade murdžija je, a ko Ga bude obožavao putem ljubavi, straha i nade, taj je vjernik, monoteist.” U vezi s tim lijepe je stihove spjevao Mahmud el-Verrak. 4 Strah i nada

Autor “Ibn Ebul-Izz el-Hanefi” iz knjige “Komentar Et-Tahavijeve Poslanice o vjerovanju”.

Reference

  1. To je Muhammed b. Ahmed b. el-Kasim Ebu Alija er-Ruzbari, jedan od glasovitih sufija. Živio je u Egiptu. Umro je 322. godine po Hidžri.
  2. El-Buhari i Muslim, kao Ebu Hurejrin hadis, u ovoj formi: “Ja sam s njime kad Me spomene.”

    U knjizi je već rečeno da se predmetni hadis nalazi u dva Sahiha, što je greška. U ovoj ga formi bilježi imam Ahmed, od Ebu Hurejre. U lancu prenosilaca nalazi se Ibn Lehia, no predanje osnažuje drugo, koje prenosi Vail, a zabilježili su ga Ahmed i neki drugi muhadisi s ispravnim lancem prenosilaca. Ibn Hibban, el-Hakim i ez-Zehebi ocijenili su ga vjerodostojnim. Naveden je u djelu es-Sahiha (1663).

  3. Muslim (2877) i neki drugi muhadisi. Vidjeti: Ahkamul-dženaiz, str. 3.
  4. To je Mahmud b. Hasan el-Verrak. Od njega je Ibn Ebud-Dun’ja prenio brojne hadise. Umro je za vrijeme vladavine Mu’tesima, oko 230. godine po Hidžri.

Vaš komentar