Viliam Montgomeri Vat – 100 svjetskih velikana o islamu
Viliam Montgomeri Vat je bio škotski historičar te profesor arapskog jezika i islamskih studija na Univerzitetu u Edinburgu. Montgomeri Vat bio je jedan od najistaknutijih nemuslimanskih tumača islama na Zapadu. Napisao je životopis Poslanika Muhammeda u dva dijela: Muhammad at Mecca (Muhammed u Meki, 1953. godine) i Muhammad at Medina (Muhamed u Medini, 1956. godine). U svom djelu Muhammed u Medini, o poslaniku Muhammedu, sallallahu alejhu ve sellem, napisao je:
„Od svih svjetskih velikana niko nije toliko osporavan kao Muhammed. Nije teško uvidjeti kako je do ovoga došlo. Stoljećima je islam smatran velikim neprijateljem kršćanstva. Kršćanstvo nije bilo u direktnom kontaktu sa bilo kom silom koja se može uporediti sa snagom muslimana. Bizantijsko carstvo, nakon što je izgubilo pokrajine u Siriji i Egiptu, bilo je napadnuto u Maloj Aziji, dok je Zapadnoj Evropi prijetila opasnost koja je dolazila preko Španije i Sicilije. Čak i prije nego što su se krstaši usredsrijedili na protjerivanje Saracena (Arapa) iz Svete zemlje, srednjovjekovne ratne propagande, izgradile su koncepciju ‘velikog neprijatelja’. U jednom trenutku Muhammeda su transformisali u Mahounda – princa tame. Do jedanaestog vijeka predstave o islamu i muslimanima struje kroz krstaške vojske kao takve lakrdije, koje su imale loš utjecaj na njihov moral. Krstaši koji su očekivali najgore od njihovih neprijatelja, susreli su se sa mnogim odvažnim vitezovima među muslimanima, a to ih je ispunilo nepovjerenjem prema autoritetima vlastite vjere. Bilo je potrebno rješavanje ovakve situacije, pa je Petar Prepodobni 1 počeo proces širenja preciznijih informacija o Muhammedu i njegovoj vjeri. Od tada je dosta postignuto, a naročito u posljednja dva vijeka ili nešto više od toga, mada je mnogo starih predrasuda i dalje opstalo. U savremenom svijetu gdje postoje bliži kontakti između kršćana i muslimana nego ikad prije, neophodna je težnja obje strane da postignu objektivno viđenje Muhamedovog karaktera. (…) Cilj ove diskusije jeste da se radi na objektivnijem stavu u odnosu na moralne kritike naslijeđene iz srednjeg vijeka. Postoje tri glavne stvari. Za Muhameda tvrde da je bio neiskren, senzualan i podmukao. Tvrdnja o neiskrenosti i prevari žestoko je napadnuta od Tomasa Karlajla, prije više od sto godina, i od tada je sve više osporavana naučnim mišljenjima, mada se još uvijek ponekad javlja. Ekstremna forma gledišta bila je da Muhammed nije vjerovao u svoje objave i da ih ni u kom smislu nije dobijao ”izvan sebe“, već da ih je namjerno sastavljao, a potom objavljivao na takav način kako bi obmanuo ljude da ga slijede, dobijajući tako moć da zadovolji svoje ambicije. Takvo gledište je nevjerovatno. Iznad svega, ne daje zadovoljavajuće objašnjenje Muhammedove spremnosti da izdrži teškoće u svojim danima u Mekki, niti poštovanja koje je zavrijeđivao kod ljudi velike inteligencije i čestitog karaktera, te njegovog uspjeha u osnivanju svjetske religije koja je proizvela ljude nesumnjive svetosti. Ova pitanja jedino mogu biti shvaćena i objašnjena na zadovoljavajući način uz pretpostavku da je Muhammed bio iskren, to jest, da je iskreno vjerovao da ono što mi sada znamo kao Kur’an nije bio proizvod njegovog uma, nego da mu je došlo od Boga i da je bilo istina.”2
Zaključuje i kaže:
„Što više neko razmišlja o Muhammedovoj biografiji i historiji ranog islama, to više biva zadivljen beskrajem njegovog postignuća. Okolnosti su ga prikazale kao da ima mogućnosti kakve je malo ljudi imalo, ali čovjek je bio potpuno usklađen sa tadašnjim vremenom. Da nije bilo njegovog dara kao vidovnjaka, državnika i administratora, i osim toga njegove vjere u Boga i čvrstog vjerovanja da ga je Bog poslao, značajno poglavlje u historiji čovječanstva ostalo bi nezapisano. Nadam se da ova studija njegovog života može doprinijeti svježoj procjeni i uvažavanju jednog od najvećih Ademovih sinova.”3
Autor teksta je Samir Bikić iz knjige “100 svjetskih velikana o islamu”.
- Petar Prepodobni (Peter the Venerable), bio je prvi kršćanski svećenik, kasnije svetac, koji je poznat po svom zalaganju za ponovo ocjenjivanje odnosa Crkve prema islamu. Bio je zagovornik proučavanja islama na temelju islamskih izvora, a ne na temelju onih izvora koji su proizvod hiperaktivne mašte kršćanskih pisaca. Godine 1142. Petar je otputovao u islamsku Španiju, kako bi preuzeo naručene prijevode islamske literature, što neki naučni krugovi opisuju kao važan događaj u intelektualnoj historiji Evrope.
- William Montgomery Watt, Muhammad at Medina, Oxford University Press, 1981. str. 324-325.
- Isto, str. 335.
