Oporuka Mehmeda Fatiha svome sinu
Ovo je oporuka Mehmeda Fatiha svome sinu koju mu je ostavio dok je bio na samrti, a koja najpouzdanije izražava njegov pravac u životu, vrijednosti i načela u koja je vjerovao i koja je želio da slijede i oni koji poslije njega dođu:
“Evo umirem, ali ne žalim, jer ostavljam iza sebe nekog kao što si ti. Budi pravedan, dobar i samilostan. Svojim podanicima, bez pristrasnosti, pruži zaštitu. Radi na širenju vjere islama, jer je to obaveza vladarima na zemlji. Vjeri budi posvećen više nego bilo čemu i nepopustljivo se nje pridržavaj. Ne uzimaj u službu osobe koje su nemarne prema vjeri, velikih grijeha se ne klone i u grijehu grcaju.
Kloni se loših novotarija, udalji se od koji te na to navraćaju. Borbom na Allahovom putu proširi obim države i čuvaj imetak iz bejtul-mala od rasipanja. Pazi da ruku ne pružiš na bilo čiji imetak osim sa pravom koje islam daje. Osuguraj zaštitu siromašnima i udostoji one koji to zaslužuju. Budući da učenjaci predstavljaju pokretačku snagu državnog tijela, uvažavaj ih i podržavaj. Ako čuješ da je neko od njih u drugoj zemlji, pozovi ga i imetkom počasti. Dobro pazi da te ne zavaraju imetak i vojska. Čuvaj da sa svojih vrata ne udaljiš sljedbenike šerijata.
Čuvaj se upuštanja u bilo kakav posao koji se kosi sa šerijatskim načelima. Vjera je naš cilj, a uputa je naš pravac – time smo pobijedili. Uzmi ovu pouku od mene: došao sam u ovaj grad poput malog mrava, pa mi je Allah Uzvišeni dao ove neizmjerne blagodati, zato slijedi moj put i moje korake. Radi na jačanju ove vjere i uvažavanju njenih sljedbenika. Ne troši državni imetak bespotrebno i za luksuz, ili više nego što je neophodno, jer je to jedan od najvećih uzroka propasti.”1
