Kako postupiti u teškim situacijama u braku?

Uzvišeni Allah je odredio da apsolutnog mira nema nigdje sem u Džennetu. U životu se sreća stiče uz veliki napor. Život kao da se nekada smije, a nekada plače. Naš život na Zemlji nije ništa drugo do putovanje nakon kojeg ćemo se preseliti u drugi život kako bismo se nastanili u Džennetu, ako Bog da. U životu se susrećemo sa mnogim poteškoćama. Neke zadese samo jedno od supružnika, dok se sa nekima suočavaju oboje. Svaki od supružnika ima poseban način ophođenja prema nevoljama. To je ono što im je Uzvišeni Allah učinio urođenim, pa muškarac na životne probleme gleda drugačije od žene.

Suprug, ili muško uopće, kada se suočava sa problemom ili nečim što mu kvari raspoloženje, ne voli da opterećuje time bilo koga drugog, osim u nužnosti kada mu je potrebno savjetovanje ili mišljenje o određenoj stvari. Tada je sklon razmišljanju šutke, a ako ne nađe rješenje za problem, posvećuje se nečemu drugom kao što je čitanje novina ili knjiga, ili čak emisijama takmičarskog karaktera na televiziji. Supruga, ili žena uopće, kada se suočava sa problemom, traži osobu u koju će imati povjerenja i kojoj će detaljno ispričati o svom problemu. Kao što smo i prije spomenuli, žena ne traži nužno rješenje svog problema, već se osjeća spokojnom kada može ispričati ono što joj je u prsima onome koga voli.

Ono što je od velike važnosti jeste da supruga obrati pažnju na to da njen muž, kada se suočava sa teškoćom ili problemom, biva povučen, odbija razgovarati o svom problemu ili onome što ga tišti, kao i to da je nervozan onda kada neko pokušava provaliti u tu povučenost, pa makar i sa namjerom da mu pomogne. Muževljeva šutnja uzrujava ženu i navodi je da misli da je njegova povučenost uzrokovana nedostatkom ljubavi i povjerenja. Zbog toga ona pokušava razgovarati sa njim, pitati ga i raspravljati se. A kada on reaguje odsječnim odgovorom, pokušavajući da skrati razgovor, time je još više uznemiri. Zato ženino navaljivanje i njeno uporno čavrljanje smara i uznemirava čovjeka.

Stoga žena treba nastojati shvatiti svoga muža i prihvatiti to njegovo stanje i dati mu vremena da se smiri i shvati da ona prihvata njegovu šutnju i povlačenje i da će čekati da joj se povrati nakon što se oslobodi svoje muke i uznemirenosti.
Također, na mužu je da shvati prirodu žene kada se ona suočava sa problemom. Kada razgovara sa njim o svojim problemima, ona, zapravo, ne traga za rješenjem, nju to direktno ne zanima, već traži smirenost i spokoj u muževljevom slušanju i zaštiti. Na njemu je da bude strpljiv i nježan prema njoj dok ona ne pronađe rješenje problema.

Zašto muškarac šuti?

Mnoge žene se žale na to da im muževi šute, da malo pričaju, te da su nekada skloni povlačenju. Pojašnjavali smo prije da je muškarac sklon šutnji u mnogim situacijama:

ako ima pitanja na koje ne nalazi odgovor, ili prolazi kroz tešku životnu situaciju;
kada prolazi kroz nevolje i probleme, kao što smo i ranije spominjali;
kada o nečemu duboko razmišlja;
kada želi sabrati misli.

Draga suprugo, nema potrebe za nevoljom. Nemoj dozvoliti da ti zbunjenost i sumnjičenja zanose um. Evo nekoliko lijepih savjeta kojima ćeš se naoružati naspram šutnje tvog muža i njegove povučenosti:

odgodi rasprave i teme koje iziskuju koncentraciju;

obezbijedi mu mirnu atmosferu koja će pomoći da brzo dođe kraj toj šutnji;

pokaži mu da ga voliš, da si uvijek pored njega i da mu vjeruješ i neka često sluša od tebe izraze ljubavi i hvaljenja;

ne prekoravaj ga i ne insistiraj da ti ispriča svoj problem.

Sljedeće stvari su one koje ti, draga sestro, savjetujem da se kloniš, a to su:

remećenje njegove šutnje i negodovanje;
uznemireno iščekivanje kraja tog njegovog stanja;
pokazivanje sažaljenja i žaljenja zbog situacije.

Podsjetit ću te, draga sestro, na slučaj Hatidže, radijallahu anha, onda kada je njen suprug, Poslanik, alejhisselam, bio sklon osamljivanju u pećini Hira. Njegovo osamljivanje je bilo u periodu prije Objave, tako da se ona nije imala čime opravdati kod većine ljudi. U Mekki su, čudeći se, prepričavali vijest o čovjeku koji je napustio svoju ženu i koji se osamljuje na napuštenom brdu. Hatidžu nije interesovalo ono o čemu su ljudi pričali. Njen glavni cilj bio je obezbijediti spokoj i podršku voljenom mužu. Slala mu je hranu i piće, te tragala za onim ko će ga slušati i garantovati joj za njega onda kada zakasni.

Po ovome možemo zaključiti da je Hatidža posjedovala dvije bitne karakteristike, a to su:

neograničeno povjerenje u svog muža;
shvatanje njegove prirode i duševnih potreba.

Želim, također, muževe uputiti na posebno važnu stvar a to je: tvoja šutnja uzrokuje tjeskobu tvojoj ženi, svejedno uspio ti da je prikriješ ili ne. Neophodno je da shvatiš tu tjeskobu i kažeš joj da prolaziš kroz probleme, te da ti je potrebna koncentracija, kako bi se ona osjetila sigurnom i smirenom.