Lav Nikolajevič Tolstoj – 100 svjetskih velikana o islamu

Grof Lav Nikolajevič Tolstoj, 1828–1910 je bio ruski književnik i mislilac, jedan od najvećih svjetskih romanopisaca.“Tolstoj je bio zagovornik slobodnjačkog hrišćanskog anarhizma koji se, po njegovim riječima, temeljio na onome što je rekao Isus Hrist umjesto na crkvenim naukama, stoga je i poricao Isusovo božanstvo i uskrsnuće.“¹

Ruska Pravoslavna crkva 1901. godine objavila je Tolstojevo crkveno ekskomuniciranje kao bezbožnika. Tolstoj je ekskomuniciran zato što je otvoreno govorio i pisao o nekim temeljnim vjerovanjima i vjerskim obredim kršćanstva koje je smatrao neispravnim i suprotnim pravoj vjeri. Mada, možda najveći razlog službenog izbacivanja Tolstoja iz Pravoslavne crkve vjerovatno leži u Tolstojevom odnosu prema islamu. Naime, 1908. godineLav Nikolajevič Tolstoj je napravio zbirku hadisa poslanika Muhammeda i štampao je u ruskoj štampariji ”Posrednik“. Knjiga je objavljena u oktobru 1908. godine pod naslovom Изречения Магомета (Izreke Muhammeda).²

Za Tolstojevu knjigu s hadisima poslanika Muhammeda odavno se znalo, ali je bila riječ o tajanstvenom djelu koje nije doživjelo reizdanja, jer interes svjetski slavnog pisca Tolstoja za govor poslanika Muhammeda i njegovo objavljivanje takve jedne knjige u želji da to podijeli s ruskim narodom, bilo je nedopustivo u carskoj Rusiji. I dok su se u periodu Saveza sovjetskih socijalističkih republika (SSSRa), Tolstojeva djela iznova štampala, iz nekog razloga zbirka Изречения Магомета nije objavljivana.

Tolstojevo gledište u odnosu na islam, se može također uočiti i kroz pisma (posebno ono od 15. marta 1909. godine) koja je napisao Jeleni Vekilovoj, Ruskinji udatoj za generala Ibrahim-agu. Jelena Vekilova od Tolstoja je tražila savjet u pogledu svojih sinova koji žele biti muslimani. U odgovoru Jeleni Vekilovoj, Tolstoj je napisao:

„Što se tiče davanja većeg značaja islamu nego pravoslavnoj (hrišćanskoj crkvi u Rusiji), ja sam punog srca saglasan tome. Koliko god to bilo čudno reći, za mene je islam neuporedivo uzvišeniji od hrišćanstva. Kad bi čovjek imao pravo izbora, svaki razuman pravoslavac (hrišćanin) i svaki čovjek, bez ikakve sumnje i nedoumice, prihvatio bi islam, jednog Allaha i Njegovog Poslanika.

Zašto? Zato što s Trojstvom, teškom i nerazumljivom božanstvenošću (Otac, Sin i Sveti Duh), s pretajanstvenom Marijom Anom, svecima, njihovim predstavljanjima i komplikovanim ceremonijama… i ne bi moglo biti drugačije. Islam se morao uzdići iznad toliko iskvarenih vjerovanja koja su zauzela mjesto temeljnim vjerskim doktrinama i u jednom periodu prerasla u crkvena vjerovanja.

Islam se pojavio 600 godina poslije hrišćanstva. Sve se na svijetu razvija, usavršava. Kao što i svaki pojedini čovjek sazrijeva, isto tako sazrijeva i cijelo čovječanstvo, postaje savršenije. Značenje, bit ljudskog života jesu vjerska poimanja. Ali usavršavanje vjere predstavlja olakšavanje njenog razumijevanja i razjašnjavanje najrazličitijih tajnih misli…”³

Original Tolstojevog pisma koje je poslao Jeleni Vekilovoj, Muzeju Lava Tolstoja u Moskvi poklonio je 1978. godine Jelenin sin Faris. Pisma su izložena u muzeju.

Svoje mišljenje o islamu, Tolstoj nije iskazao samo u pismu Jeleni Vekilovoj, već je o islamu govorio i sa svojom suprugom i prijateljima. Naime, Slovak, Dušan Petrovič Makovicki bio je šest godina privatni Tolstojev ljekar. Na osnovu bilježenja razgovora koje je Tolstoj u to vrijeme vodio s brojnim prijateljima, on je napisao veliko djelo У Tолстого (Uz Tolstoja), u periodu 1904-1910. god.

Djelo je u četiri toma, a prvi put je štampano u Издательство Наука Москва, 1979. godine, pod naslovom Яснополянские записки (Bilješke iz Jasne Poljane). Na taj način, napravljena je detaljna hronika života u Jasnoj Poljani za šest godina, od 18. decembra 1904. do 28. novembra 1910. godine. Na 356. strani trećeg toma, navedeni su Tolstojevi porodični razgovori, kao i razgovor o slučaju Jelene Vekilove.

Dušan Petrovič Makovicki ovako opisuje ovu situaciju:

13. mart 1909. godine

„Lav Nikolajevič je ispričao da je dobio pismo od jedne majke u kojem piše: otac je musliman, ona je pravoslavna, dva sina: jedan je student, a drugi oficir. Obojica žele da pređu na islam. Sofija Andrejevna reče: ‘Možda njeni sinovi hoće da postanu muslimani zato što tako mogu imati više žena?‘

Lav Nikolajevič: ‘Ma ne, kao da je i kod nas malo onih koji imaju više žena?‘ Sofija Andrejevna je još nešto komentarisala.

Lav Nikolajevič: ‘Oni najčešće imaju po jednu ženu. Ako čovjek može živjeti s jednom ženom, bolje je, a mnogoženstvo je nagodba.‘

Kasnije jeLav Nikolajevič Tolstoj govorio, da je njemu, razmišljajući  o  tom  pismu, mnogo  šta  postalo  jasnije:  ‘Muhammed je dosljedno sprovodio “jevanđelje”. On nije Hrista priznavao za Boga, niti se sam poistovjećivao s Bogom. Za muslimane nema drugog Boga osim Boga i Muhammed je Njegov Poslanik. Nema nikakvih dogmi, niti svetih tajni. Šta je bolje: pravoslavlje ili islam? Za mene je to jasno, islam je bolji.‘ Zaćutavši na kratko,Lav Nikolajevič Tolstoj je ponovio: ‘Islam je bez poređenja bolji od pravoslavlja. Islam mi je mnogo pomogao.’”⁴

Autor teksta “Lav Nikolajevič Tolstoj – 100 svjetskih velikana o islamu” Samir Bikić iz knjige “100 svjetskih velikana o islamu”.

1. http://hr.wikipedia.org/wiki/Lav_Nikolajevi%C4%8D_Tolstoj 
2. Knjiga je prevedena na bosanski jezik i sa dodacima štampana u izdavačkoj kući Libris pod nazivom Tolstoj o Muhammedu 
3. Iz pisma koje je Tolstoj napisao Jeleni Vekilovoj, 15. marta 1909. godine; Preuzeto iz knjige: Tolstoj o Muhammedu, Libris, Sarajevo, 2007. str. 65. 
4. У Tолстого, 1904—1910, Яснополянские записки, Д. П. Маковицкого, книга третья, Издательство Наука Москва, 1979. str. 356.