Bogobojaznost se očituje u ponašanju
Mnogo je Kur’anskih ajeta koji završavaju porukom da je u njima pouka za razumom obdarene. Seid ibn Musejib kaže: “Omer, r.a., Ubej bin Kab i Ebu Hurejre otišli su kod Poslanika i upitali: ‘Allahov Poslaniče, ko su najučeniji ljudi?’ On odgovori: ‘Razumni.’ Dalje upitaše: ‘Allahov Poslaniče, ko su najpobožniji ljudi?’ On reče: ‘Razumni.’ Ponovo upitaše: ‘Allahov Poslaniče, ko su najvredniji ljudi?’ Poslanik odgovori: ‘Razumni.’ Nakon ovog odgovora, oni postaviše pitanje: ‘Zar nije razuman onaj čiji je humanizam očit, koji je rječit, čija je ruka darežljiva i koji je ugledan?’ Poslanik prouči ajet:
‘… jer sve su to samo uživanja u životu na ovom svijeإtu, aOnaj svijet u Gospodara tvoga bit će za one koji budu Njegova naređenja izvršavali i Njegovih zabrana se klonili.’“ (Ez-Zuhruf, 35)
“Razuman je onaj koji je bogobojazan, makar na dunjaluku bio nipodaštavan i niskog porijekla.“ (Tenbihul-gafilin) Bogobojaznost se očituje u ponašanju
Izvršavati naređeno i kloniti se zabranjenog, to je bogobojaznost. To je takva. Takvima Allah, dž.š., obećava: “A onima koji su se Allaha bojali želje će se ostvariti.“ (En-Nebe, 31) Obećava također: “A oni koji su se Allaha bojali, oni će na sigurnom mjestu biti.“ (Ed-Duhan, 51) Bogobojaznost se očituje u ponašanju
Želje će se ostvariti i na sigurno mjesto će doći, a to znači Džennet nastaniti, oni koji bogobojaznost pokažu, tako što jezik svoj od laži, besposlice i ogovaranja sačuvaju. Poslanik kaže: Bogobojaznost se očituje u ponašanju
“Ko vjeruje Allaha i Sudnji dan, neka govori samo ono što je dobro ili neka šuti.“ (Muslim)
Bogobojazan je i postići će ono što želi, te sigurno mjesto nastaniti, onaj koji brine o svom stomaku i u njega ništa od harama ne unosi, a od halala uzima onoliko koliko mu je potrebno i ne pretjeruje. Allah, dž.š., nas upozorava da haram ne jedemo i ne pijemo, a Poslanik nas uči da se ne prejedamo i ni u čemu ne pretjerujemo. Govorio nam je da jednu trećinu stomaka hranom zauzmemo, jednu vodom, a posljednju ostavimo praznom.
Bogobojazan obara pogled, boji se za svoj vid jer zna: “I sluh i vid i razum, za sve ćete biti pitani.“ (El-Isra, 36) Onaj ko želi da mu se želje ostvare i da na sigurno mjesto stigne u zabranjeno ne gleda, niti dunjaluk s požudom posmatra. Njegov pogled je uvijek s ciljem da iz viđenog pouku crpi. Allah, dž.š., naređuje da zemljom putujemo i gledamo, posmatramo, te da iz viđenog i doživljenog pouku uzmemo.
Iz onoga što bi, zemljom hodajući vidjeli, mogli bi pouku u sljedeću rečenicu sročiti. Kad su ljudi svjesni Gospodara i zahvalni Mu bili, živjeli su u miru i blagostanju. Kad su Gospodara zaboravili, a gospodarima se raznim klanjali, djelima svojim nezahvalnost izražavali i Allahu prkosili, tad su patili, uništavani su, a pokoljenja kasnija su pozvana da se na tom primjeru uče i pouku uzmu. Bogobojaznost se očituje u ponašanju
Bogobojazni znaju da će doći dan kad će naša usta biti zapečaćena, a ruke, noge, tijelo naše će o nama svjedočiti. Ko želi da mu se želja ispuni i na sigurno mjesto, a to znači u Džennet, dođe, neka ne pruža ruku za haramom. Ruka bogobojaznog marljivo radi da bi ustima prinijela halal zalogaj. Ruka bogobojaznog uvijek i svugdje nastoji biti na pomoći svima, a posebno svom bratu. Bogobojaznost se očituje u ponašanju
Bogobojazni nikad ne korača tamo gdje će nagaziti na haram. Nikad ne ide stazom koja vodi nesigurnom mjestu. Nesigurno je svako mjesto gdje meleki ne ulaze. Ne ulaze u kladionice, u kafiće, u diskoteke… Srce bogobojaznog je ispunjeno ljubavlju prema Allahu i Njegovim stvorenjima. U tom srcu nema mjesta mržnji, neprijateljstvu i zavisti. Oni koji žele ispuniti svoju želju i na sigurno mjesto stići, srca su ispunili samilošću prema stvorenjima. U srcu im je ljubav prema čovjeku i bratu muslimanu. Njihova srca, kad im se ajeti uče zatrepere. U njima se iman povećava i bivaju spremniji na žrtvu, a koraka su stamenijeg na putu Istine. Bogobojaznost se očituje u ponašanju
Kad se jezik zikrom zaposli, trbuh od harama zaštiti, pogled obori, ruke i noge od grijeha udalje, srce ljubavlju ispuni, tada se u pokornosti, iskrenost, ihlas dokuči i djela se isključivo u ime Allaha čine. Pitali su nekog mudrog čovjeka, koja mu je mudrost najdraža, a on odgovori: “Sedamdeset godina čitam i slušam i nisam naišao na ljepšu od ove: ‘Teškoća u pokornosti prestane, dok nagrada za pokornost trajno ostane. Slast grijeha nestane, prođe, a kazna za grijeh zapisana ostaje.’“
Ko je najučeniji? To nije onaj što se sa mnogo diploma kiti i godinama škole hvali, a nema vjere. Iz ahiretske perspektive posmatranja, najučeniji je onaj koji je spoznao svoju prolaznost i ovisnost o Gospodaru. Bogobojaznost se očituje u ponašanju
Ko je najpobožniji? To je onaj ko mnogo vremena provodi na sedždi i u zikru. To je onaj koji je razumio štetnost grijeha i klonio ga se. To je onaj koji je shvatio vrijednost dobra i posvetio mu se. Bogobojaznost se očituje u ponašanju
Ko je najvredniji? To nije onaj ko je iz ugledne porodice, niti onaj što je na visoku položaju i s velikim bogatstvom. Vrijedni su kod Allaha, na Onom svijetu, oni koji su bogobojazni i čija se bogobojaznost očituje u njihovom ponašanju. Oni će želje ostvariti i na bezbjedno mjesto stići. Uzvišeni Bože, uvećaj iman u našim srcima i učvrsti nas na stazi istinske bogobojaznosti. Amin! Bogobojaznost se očituje u ponašanju
Autor “Izet ef. Čamdžić” iz knjige “Poruka i opomena sa mimbere”.
